"Bila sam na pravom indijskom vjenčanju - trajalo je danima, a mladenka je ostala gladna"

• Indijska vjenčanja su poznata po svojoj raskoši i u  potpunosti se razlikuju od zapadnjačkog tipa vjenčanja
• Zagrepčanka Eni Lea Hoyka bila je gošća na jednom indijskom vjenčanju
• Iako su nju iznenadili čarobni i živopisni običaji

O raskošnim indijskim vjenčanjima već smo imali prilike čitati, ali i gledati slike preko društvenih mreža. Pa sjetimo se samo nedavnog primjera iz celeb svijeta: nema medija koji nije izvijestio o luksuznim vjenčanjima Priyanke Chopre i Nicka Jonasa te bolivudskih zvijezda Deepike Padukone i Ranveera Singha. Slonovi, raskošno cvijeće, prekasno odjeveni mladenci, ali i gosti, koji uživaju na zabavama koje traju i po nekoliko dana. Doista, zvuči kao neki filmski set. No, taj film je u stvarnom životu doživjela Eni Lea Hoyka, 24-godišnja Zagrepčanka koja je pozvana na pravo pravcato indijsko vjenčanje. Na vjenčanje ju je pozvao prijatelj Indijac čiji brat se se ženio u gradu Lucknowu. 

privatna arhiva Kristijana Musića

Slavlje traje danima i na nekoliko lokacija

Inače, Lucknow, kojeg mještani zovu Lakhnau, glavni je grad indijske pokrajine Uttar Pradesh. Eni je u startu bila upoznata s kulturom indijskih vjenčanja, no neke stvari su je ipak iznenadile, pogotovo vjenčanje koje traje nekoliko dana: "Kod njih vjenčanja uvijek kreću nekoliko dana ranije, ali sama ceremonija se odvijala na navedenoj lokaciji jednu noć, od 8 sati navečer do recimo 6 sati ujutro... Prethodnih dana slavlje se odvijalo u gradu u kojem živi mladoženja, u Patni, u prostorijama obiteljskih kuća i to nekoliko lokacija po gradu, od jutra do mraka."

privatna arhiva Kristijana Musića

Indijska mladenka je - tužna i gladna?!

Sezona vjenčanja u Indiji traje vrlo kratko, objašnjava Eni, od prosinca do veljače. Običaji su ovu 24-godišnjakinju oduševili: 

"Sama ceremonija kreće na način da mladoženja ukrašenim autom dolazi do lokacije vjenčanja, no prije samog ulaska ga dočeka povorka ljudi. Netko od obitelji ili prijatelja ga potom „izvuče“ iz auta i uvede u rasplesanu povorku ostatka njegove bliže i šire obitelji, prijatelja, glazbenika... Cijela ta povorka zapravo metaforički zadirkuje mladoženju na putu do braka (točnije, lijepog života s bračnom suparnicom) i traži novce od njega. On mora bacati novac, koji svatovi potom sakupljaju s poda. Povorka se zaustavlja na samom ulazu u prostor održavanja vjenčanja, a mladoženju se unosi unutra jer najčešće ostane i bez cipela za vrijeme povorke. Tada kreće dio ceremonije koju održavaju svećenici i obraćanje bogovima...

privatna arhiva Kristijana Musića

Mladenka nakon toga tek stiže na lokaciju sa svojim dijelom obitelji. Ova mladenka, a često i druge mladenke u Indiji, ne izgledaju najsretnije na fotografijama s vjenčanja iz razloga što skoro pa nimalo nisu spavale proteklih dana kada je vjenčnje počelo i u njihovim kućama. Također, ako se ne varam, 24 sata prije vjenčanja, ali i za vrijeme ceremonije, ne smiju ništa jesti, stoga su mladenke, sve u svemu vrlo iscrpljene. Težina same haljine, sare, i ogromna količina šminke koja se stavlja na mladenku pridonosi iscrpljujućem izgledu. Još jedan od razloga je zasigurno i sama činjenica što se neki brakovi još ugovaraju pa se mladenka i mladoženja (po pravilu) upoznaju tek na zarukama, a drugi put se vide na vjenčanju.

privatna arhiva Kristijana Musića

Nakon izrugivanja - darovi

Zatim slijedi glavni dio vjenčanja gdje na povišenom dijelu prostorije mladenci razmjenjuju vijence, što označava prihvaćanje jedno drugoga kao bračnog suparnika. Odmah potom je uslijedilo vrijeme za fotografiranje s mladencima, prije nego što je na red stigao mladenkin dio ceremonije sa svećenikom. To se odvija u zasebnoj prostoriji, gdje se redom ponovno odrađuju religijski rituali. Pritom iza mladenke sjedi nekolicina žena (također većinom iz obitelji), koje izruguju mladenku, ali i ostale koje sjede u krugu te se vrlo glasno smiju. Jedan dio obreda uključuje davanje velike količine poklona mladenki, koje daruje mladoženjina obitelj. Većinom je u pitanju odjeća, obuća, ali i zlatni nakit, čime napune ni više ni manje nego dva golema kovčega.

Paralelno se odvijaju još manji rituali s mladoženjom, poput ponovne večere s odabranim članovima obitelji, no u jednom dijelu noći nastupa i razmjena zavjeta, a potom hodanje oko vatre. Nakon toga više nismo izdržali zbog umora, no, glavne dijelove večeri smo doživjeli!", puna dojmova ovo zanimljivo vjenčanje prepričava Eni Lea Hoyka.

Hrana i ples su tu, ali nema alkohola

Dodaje kako je poprilično jasno da su indijska vjenčanja sasvim drugačija od naših. Također, na tradicionalnim indijskim vjenčanjima mladenci dolaze na slonovima, no ta je tradicija ovog puta izostala. "Koliko sam shvatila pričajući s mnogim drugim prijateljima iz Indije, rituali se često razlikuju od mjesta do mjesta, što i nije začuđujuće s obzirom na njihovu mnogobrojnost."

privatna arhiva Kristijana Musića

Uzvanici su htjeli selfieje sa mnom - bjekinjom u indijskoj odjeći

Plesovi na tradicionalnom indijskom vjenčanju su vrlo živahni i raspušteni, a poanta je "sasvim se opustiti i prepustiti energiji mase", objašnjava Eni: "Hrana je bila vegetarijanska, što je i uobičajeno u velikom dijelu Indije u svakodnevnom životu, a na svadbi je postavljena u obliku „švedskog stola“.  Podsjeća na street food štandove, gdje svatko nudi i kuha svoju vrstu indijske hrane. Ovo vrijedi za cijeli tijek vjenčanja osim određenog dijela rituala gdje odabrani dio obitelji dobiva hranu posluženu za stolom. Također, alkohol je zabranjeno točiti na vjenčanju. 
Koliko je Eni Lea bila fascinirana ovim vjenčanjem, Indijci su bili fascinirani njezinom pojavom u tradicionalnoj odjeći: "Obitelj mi je kupila svu odjeću i obuću za vjenčanje, kako bih se sasvim uklopila. Mnogi su uzvanici htjeli selfije sa mnom – bjelkinjom u indijskom ruhu. Čak i u trenutku razmjene vijenaca!" smije se Eni i zaključuje kako je ovo iskustvo koje se pamti cijeli život!

privatna arhiva Kristijana Musića