Princ na bijelom konju, jedna je od onih figura, usađenih nam u glave još od doba djetinjstva. U nekom trenutku shvatiš da princ na bijelom konju, kao i Djed Mraz, ne postoje. Ako i postoje, sigurno sjede u nekom međuprostoru između zemlje i nebesa, puše cigaretu i smiju nam se jer smo toliko beskrajno naivne.
Ipak, makar znamo da dotična gospoda ne postoje, volimo dobiti poklon ispod bora ili davati pretjerani značaj pogledu koji nam je uputio tip preko puta tramvajske stanice.
Možda najveći problem nije u tome što Djed Mraz i princ na bijelom konju ne postoje, nego u našoj percepciji takvih likova. Možda Djed Mraz uopće nema bradu i veliku škembu? Što ako je Djed Mraz čuo za Botox i u podrumu ima teretanu pa izgleda kao lošija kopija Brada Pitta? Što ako je princ na bijelom konju zapravo gej i vozi rozi Cadillac? Čitava stoljeća govorili su nam da je princ na bijelom konju muževan muškarac koji će nas odvesti iz surove realnosti u koju smo zatvorene. No, ne nosi li princ tajice i neku vrstu tunike, i nema li dugu kosicu koja pleše u zraku, dok on skakuće na svom konju? Outfit je pomalo gej, morate priznati.
No, postavljam si još jedno pitanje. Ako princ na bijelom konju jest gej, zašto bi nam to smetalo? Ako je on taj koji nam može pružiti savršen život, čemu se žaliti? Ionako svaki brak na kraju završi bez seksa. Već vidim sliku u glavi. On dolazi po mene u svom rozom Cadillacu. Smijemo se, moj šal od najfinije svile vijori na vjetru, a kosa mi ulazi u usta zbog jakih naleta vjetra. Vozimo se Azurnom obalom, dok promatram krajolik, a on škica frajere. Jedemo u najperverznijim restoranima i pijemo najskuplja vina. On mi kupuje dizajnerske krpice. On u biti živi kroz mene jer želi biti ta žena, savršeno obučena dama. Meni ne smeta. Zabavno mi je to. Uostalom, neke se žene udaju i izrode djecu s 18, a ja sam eto u ovoj priči pobjegla iz svog sela s gejem. Svatko ima svoju percepciju sretnog završetka. Nakon bijega iz sela, putovanja i krpica udajem se za njega. Živimo u kućici u cvijeću koja je, usput budi rečeno, savršeno uređena. On se pobrinuo za to. Njegovi prijatelji dizajneri su nam napravili pravi mali raj od doma. Naravno, imamo odvojene sobe kao u 50-ima. Imamo psa, mačku i bebu. Sretna sam što imam ovakav život, makar je laž, a laž je ugodna i topla.
Ok, a sad povratak u stvarnost! Koliko god da se i sama često šalim sa svojim gejem da ćemo tako završiti, ipak sam bliže ideji da je princ na bijelom konju strejt i da ga treba oteti, a ne čekati. Ionako sam zaključila da frajeri nemaju muda uletjeti. Možda i princu na bijelom konju treba injekcija samopouzdanja.
Slike detaljnije pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.