- Kao dijete-zvijezda Selena Gomez se borila s golemom medijskom pažnjom koja joj nimalo nije godila, čak je razmišljala i o samoubojstvu
- Saznanje da boluje od bipolarnog poremećaja bilo joj je jedno od najtežih u životu, a istup pred javnosti nevjerojatno hrabar
- Ne otkriva to samo dokumentarac 'My Mind and Me', Najbolnije detalje svog života pjevačica je ispričala u velikom intervjuu za časopis The Rolling Stone, a njena je priča nevjerojatna
Dokumentarni film o životu popularne pjevačice i glumice Selene Gomez 'My Mind and Me' odnedavno se prikazuje na Apple TV-u. Glavna tema dokumentarca je mentalno zdravlje, odnosno bolest pjevačice, a snimljen je kroz zadnjih šest godina života Selene Gomez. Također govori o tome kako je u tih nekoliko godina Gomez prošla kroz javni prekid, dijagnosticiran joj je bipolaran poremećaj i lupus te je zbog lošeg mentalnog zdravlja morala otkazati turneju.
Stars
Dokumentarni film režirao je Alek Keshishian poznat po Madonninom intimnom dokumentarcu 'Truth or Dare' iz 1991. godine. Ono što mnogi ističu kao najbolji dio dokumentarca je činjenica da su problematika i stigma mentalnih bolesti u današnjem društvu izrazito realno prikazani.
Pjevačica je gotovo usporedo s dolaskom dokumentarnog filma na male ekrane dala i veliki intervju za časopis The Rolling Stone, gdje je također ogolila svoju dušu te otvoreno pričala o svojim problemima.
„Bit ću vrlo otvorena sa svima u vezi ovoga: bila sam u četiri centra za liječenje“, otkrila je Gomez u intervjuu. „Mislim da mi je u ranim dvadesetima počeo padati mrak, tada sam se počela osjećati kao da ne kontroliram što osjećam, bilo to jako dobro ili jako loše.“ Njezine faze povišenog ili pak mračnog raspoloženja trajale bi tjednima ili mjesecima i ne bi mogla uprijeti prstom u to što bi ih izazvalo. Ponekad danima nije mogla zaspati. "Bila sam sigurna da moram kupiti automobil svakome koga poznajem. "Imam dar i trebam ga podijeliti s ljudima“, razmišljala sam." Ovaj - simptom maničnog ponašanja bio je zakompliciran činjenicom da je, u njezinom slučaju, to bila neka vrst istine.
„Tada me odjednom okrenulo na loše raspoloženje. Počelo bi s depresijom, a onda bih se potpuno izolirala od svih“, rekla je. „Nisam se mogla pomaknuti s kreveta. Nisam željela da itko razgovara sa mnom. Prijatelji bi mi donosili hranu jer me vole, ali nitko nije znao što mi je. Ponekad bih tjednima bila u krevetu, a potom bih čak i hodajući niz stepenice ostala bez daha.“
Nikada zapravo nije pokušala samoubojstvo, ali je provela nekoliko godina razmišljajući o tome. „Mislila sam da bi svijet bio bolji da ja nisam tamo“, rekla je bezbrižno.
Bilo je stvari za koje je mislila da su pridonijele njezinoj nevolji. Mučila se pronaći autentični umjetnički glas, izbjeći Disneyjevu uglađenost, starjeti zajedno sa svojim obožavateljima. Zdravlje joj je bilo nestabilno. Njezin život nije izgledao baš onako kako ga je zamišljala. „Odrasla sam misleći da ću se udati s 25 godina“, rekla je. „Slomilo me što nisam bila ni blizu toga. Zapravo, nisam mogla biti dalje od toga. Bilo je to tako glupo, ali doista sam mislila da je moj svijet gotov.“
I bilo je teško dijeliti te strahove s ljudima čije živote slava nije izbacila iz kolosijeka, premda, kaže, „Nikad se nisam uklopila u cool grupu djevojaka koje su bile slavne osobe. Moja jedina prijateljica u industriji zapravo je Taylor Swift, pa sam se osjećala kao da ne pripadam tom svijetu. Osjećala sam da svih oko mene žive punim životom. Imala sam tu privilegiju i bila sam doista sretna, ali … jesam li bila? Čine li me materijalne stvari sretnom?“ Shvatila je: „Jednostavno mi se nije sviđalo tko sam, jer nisam znala tko sam.“
Do 2018. čula je glasove, a kako su glasovi postajali sve glasniji i gušili sve više i više stvarnog svijeta, potaknuli su epizodu psihoze. Gomez se sjeća samo djelića tog vremena, ali zna da je završila u ustanovi za liječenje, gdje je provela nekoliko mjeseci suspendirana u paranoji, ne mogavši nikome vjerovati, misleći da je svi žele uhvatiti, uništiti. Prijatelji su joj poslije rekli da je u tom razdoblju bila neprepoznatljiva. Njezina je majka za tu epizodu saznala iz TV vijesti.
Jedna od najstrašnijih stvari vezanih uz psihozu, kaže Gomez, jest da nitko ne može predvidjeti hoće li i kada će završiti. Neki ljudi iziđu iz tog stanja za nekoliko dana ili tjedana; drugi nikad. Gomez je shvatila kako polako izlazi iz psihoze. Dijagnosticiran joj je bipolarni poremećaj, što joj je pomoglo da shvati što se dogodilo, ali je također značilo da je pila gomile lijekova. Liječnici su isprobavali i nadali se da bi nešto moglo funkcionirati.
Postepeno joj je postajalo bolje, na neki način. „Samo što me nije bilo“, kaže pjevačica, objašnjavajući učinak tih lijekova na nju. „Više nije postojao nijedan dio mene.“ Nakon što je napustila ustanovu, pronašla je psihijatra koji je shvatio da uzima puno lijekova koje nije smjela uzimati i skinuo ju je sa svih osim s dva. Polako je osjetila da se vraća. „Stvarno me dobro vodio“, kaže Gomez. „Ali, u biti sam se morala detoksicirati od lijekova koje sam uzimala. Morala sam naučiti upamtiti određene riječi. Zaboravila bih gdje sam dok smo razgovarali. Trebalo mi je puno truda da a) prihvatim da imam bipolarni poremećaj, ali i b) da naučim kako se nositi s tim, jer bolest nije mogla samo nestati.“
Ovo ljeto je Gomez napunila 30 godina i priredila si zabavu. „Mislila sam da ću se do tada udati, pa sam organizirala vjenčanje“, ironično pojašnjava. Pozvala je ljude koji su bili važni dijelovi njezinih dvadesetih godina, bez obzira na to je li s njima još bila bliska ili ne. Željela je proslaviti to vrijeme, ali i proslaviti to što je iza nje. Zabava je bila u Malibuu, u privatnoj kući gdje su moderni, betonski kutovi bili omekšani obiljem crvenih ruža i svjetla svijeća. Plesalo se. Gomez je nosila haljine, uključujući ružičastu Versaceovu. Bilo je elegantno, kaže ona, otmjeno. Miley Cyrus je bila tamo i mlađa sestra Gomez, Gracie i Camila Cabello i Billie Eilish i Olivia Rodrigo. „Pili smo divna pića i bilo je prekrasno, a onda je došla moja prijateljica Cara Delevingne i dovela striptizete“, rekla je smijući se.
Primamljivo je to novo desetljeće opisati kao novi početak. Ali Gomez zna kako njezina mentalna bolest ne funkcionira tako. Tako ne funkcionira pravi život. „Nemam drugu priču o ponovnom otkrivanju“, rekla je. „Imam 30 godina i proći ću kroz razne trenutke u životu. Ako postoji nešto bolje, to je sljedeće: podsjećam se da ne bih bila ovdje da nije bilo psihotičnog sloma, da nije bilo mog lupusa, da nije bilo moje dijagnoze. Mislim da bih vjerojatno bila još jedan iritantni entitet koji samo želi nositi lijepu odjeću cijelo vrijeme. Depresivno je razmišljati o tome tko bih bila… Pravi život mi se događa, pravi život…“
Stars
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.