Madonnina kći (ne pada jabuka daleko od stabla) je prije par dana izazvala 23 000 komentara ispod slike koju je njezina mama stavila na Instagram; na slici je Lourdes s dignutim rukama u zrak, a pod pazusima - kvalitetan komad crnog, dlakavog prirodnog grma
Da sam nekad prije vidjela ovu fotku, pomislila bih sigurno odmah – fuj, prljavo, baš kao i tisuće komentatora ispod. Svi pametni, svi znaju bolje, sve sami najljepši ljudi na svijetu komentiraju. I ja bi bila jedna od plitkih, da. Doslovce bi stavila osobu u kategoriju 'prljavo' samo radi dlaka, a ne bih, recimo, ni pomislila na zdravstveni razlog. Ili 'statement' razlog, što mislim da je riječ u ovom slučaju...
Zašto bi ona trebala imati obrijane pazuhe? Ja pozdravljam stav Boli te džon što ja radim sa svojim tijelom.
Ali, kad smo kod pazuha...
Prošlog ljeta dogodila mi se 'katastrofa' po pitanju pazuha, a ta je bila da se ne smijem depilirati 3 tjedna, niti stavljati nikakav dezić u istom vremenu, dok istovremeno moram popiti konjsku dozu antibiotika, a sve u vrijeme prvog toplinskog vala… Tada se malo se zapitaš o navikama koje tako slijepo pratimo, zbog čega ih pratimo i zapitaš se kada je vrag odnio šalu. 'Kako mislite, ne smijem se depilirati!? Ljeto je, cijedim se od vrućine, nemam rukave – kako to mislite – ne smijem se depilirati!'
No, kome smetaju te dlake? MENI, ili nekome drugome?
Pazusi su jedan od naših najosjetljivijih, najnježnijih dijelova tijela (uz prepone), gdje dlake sprječavaju trljanje kože, među ostalim. A kada je dijagnostika tumora u pitanju, prvo se pipaju pazusi, u kojima su limfni čvorovi.
Tako je meni ljetos limfa podivljala, izbacila par bolnih kvržica na površinu, a hipohondar u meni tražio respirator - jer jedino što je logično jest da je ovo 'T' u nastajanju. Boli i imam kvrge, što drugo bi bilo?! Paniku je smirila doktorica, koja je rekla da smjesta neka stanem s brijanjem (kojim uredno skidam površinski sloj kože i dopuštam bakterijama lakši ulazak ravno u limfu), da smjesta izbacim sve deziće i antiperspirante s police (jer na friško obrijanu kožu stavljam nešto što ne znam ni izgovoriti, i tako doslovce radim čep na mjestu gdje trebaju toksini izaći - oni se zadržavaju u meni i truju me) i čistim mirise prirodnim načinom (voda i prirodni sapun), te sprječavam neugodne mirise prirodnim kristalima (ili soda bikarbona i kokosovo ulje, u mom slučaju).
Kao i s ostalim zdravstvenim upozorenjima, tako i ovo prodrma i mijenja navike. Ne, nisam zauvijek prešla na Lourdes stranu i pustila da dlake rastu slobodno koliko žele, ali sam počela čitati deklaracije na dezićima i ostalim sredstvima i zadržala se na prirodnom. Žilet je uvijek novi. I ne stružem kao manijak. Samopregled pazuha tjedna mi je rutina, pa hajde... Nadam se da je opipavanje kvržica u tom predjelu ostalo u ljetu 2017. i da ova estetska mjera ostaje u granicama normale.
Nije mi namjera plašiti vas, ali podsjetiti vas što se može dogoditi, da. Nisu dlake najgore što može na/u nama izrasti. Slijepo sudjelujemo u društvenim normama i skidamo sa sebe svaku tamniju točkicu, jer smo društvo naviklo na lijepo, čisto, fotošopirano, botoksirano i zategnuto. Zašto to radimo? Da se svidimo. Da budemo prihvaćeni. Zar ne?
Sad će se javiti bunt – mi sve to radimo radi nas samih! Da, ali da budemo u prihvatljivoj skupini ljudi. Iskreno, da to radimo samo radi sebe, a ne radi partnera, potencijalnih partnera ili društva kojem se želimo dodvoriti, onda bismo i po kući, kada nemamo obaveze i kada same sebe gledamo, hodale totalno sređene i našminkane. Te fore prodajimo nekome drugome. Nametnuti standardi ljepote i ponašanja žena u posljednjih par godina isplivavaju van kao kada bacite Mentos u Colu… ženama je počeo pucati film. Dvostruka mjerila izgleda ( i ponašanja) nikada nisu bila analiziranija. A brijanje dlaka upada u kategoriju osobnih izbora. Ako netko ne želi više brijati dlake jer želi drugačije potrošiti vrijeme, više paziti na svoje zdravlje, nešto poručiti ili samo zato jer im se ne da… tko smo mi da kažemo da moraju jer to nije lijepo?
Stoga, Lourdes, Madonna, Paris, Gigi, Julia (ah, sjetite se dlakave Julie Roberts)… samo naprijed. Tko smo mi da govorimo nekome drugome kako treba izgledati, zar ulicama trebaju hodati replike replika dok stav, autentičnost i individualnost tek trebaju doći u prvi plan poželjnih osobina?
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.