Senad Sajnica je onaj kul dečko iz centra za kojeg ne bi mogli sto posto reći kako znate s čim se bavi, ali sasvim sigurno možete tvrditi da je nešto kreativno. I zaista, teško je reći s čim se Senad bavi. Recimo ukratko da je majstor u izradi stvarima pomoću svojih ruku. Da želi zvučati jako pretenciozno, mogao bi se nazvati i produkt dizajnerom, ali ovaj je dečko toliko skroman i jednostavan pa ćemo se u takvim terminima i zadržati u ovom uvodu.
Uz to, Senad je i strastveni ljubitelj ekstremnih sportova i pravi fashionist, makar će za sebe tvrditi kako mu moda nije bitna. A tko je zapravo Senad, saznajte u intervjuu koji slijedi.
Što nam imaš za reći o sebi?
Zovem se Senad Sajnica, imam 37 godina volim ekstremne sportove poput kiteboardinga, snowboardinga, brdskog biciklizma. Volim životinje, imam najboljeg prijatelja na svijetu na četiri noge i s njim često provodim vrijeme u prirodi. Radim kreativan i zanimljiv posao.
Čime se sve baviš?
Osim posla na kojem provodim više vremena nego što bih htio, bavim se rekreativno sportom. Kajtanje, supanje, biciklizam.
Izrađuješ lijepe stvari. Što sve imaš u ponudi?
U ponudi nemam ništa konkretno jer je sama priroda mog posla da radim sve po narudžbi, ali imam neke grupe proizvoda koje mogu proizvesti. Izrađujem sve vrste stolova; coffee table, jedeći, radni, viseće, samostojeće police. U kupaonici što god mi padne na pamet, od držača za ručnike do držača za WC papir. Vrata, stepenice, ograde. Granice nema.
Na koji svoj proizvod si posebno ponosan?
Razmišljao sam dugo o tom pitanju, ali ne mogu ni jedan proizvod izdvojiti kao najdraži. Svaki ima neki svoj specifičan način na koji se izrađuje, smišlja, prilagođava prostoru, priprema što kroz nacrte, što kroz samu proizvodnju. Ako bih morao izdvojiti neki proizvod, što se tiče vizualnog, je definitivno moja polica u stanu, Mondrian. Razlog tomu je što se s njom svaki dan mogu igrati, dodavati, preslagivati, a i gledam ju svakodnevno. A ako bih morao izdvojiti proizvod koji mi je jako pomicao granice, koji me tjerao da odbacim sve što znam i zbog kojeg sam morao imati užasno puno strpljena jer je posao bio ugodno zahtjevan i tražio je veliko strpljenje je definitivno valovita ograda. Često mi je došlo da poludim jer sam doslovno doslovno neke dijelove morao savijati preko koljena. Svaki posao, svaki proizvod je specifičan na svoj način.
Gdje crpiš inspiraciju za svoj rad?
Moj izvor kreativnosti je trenutno u procesu legalizacije (smijeh). Šalu na stranu. Nemam neki univerzalni izvor gdje crpim ideje. Ponekad to može biti sam klijent, ponekad prostor, ponekad sama svrha toga što radim. Meni je u većini poslova kreativan dio što se tiče vizualnog aspekta definiran. Kad se radi na nekim većim objektima, gdje je uključen tim ljudi koji odlučuju kompletnu arhitekturu toga što se gradi, tamo je sve najčešće definirano i nema toliko mjesta za kreativnost. Unosimo svoje prijedloge i možemo u nekom segmentnu nešto malo vizualno izmijeniti ako to bolje funkcionira primjerice zbog izvedbe. Ali kreativnost nije samo u dizajniranju, u samom vizualnom dijelu. Mora se koristiti u samoj izvedbi, načinu kako se nešto radi. I stvarno smatram da nije vrlina majstora da si maksimalno zakomplicira posao, pa da ga rješava, već da što jednostavnije pristupi „problemu“. Naravno, da i dalje zadrži kvalitetu i sam vizualni efekt koji može ispasti čak bolji ako se radi na taj način, ali opet da zadrži onu osnovnu strukturu koja se radi. Sama kreativnost je i razmišljanje o samom procesu; kako iskoristiti maksimalno, a uložiti minimalno. Naći adekvatno rješenje za određeni detalj također zahtjeva kreativnost.
S kojim materijalima najviše voliš raditi?
Čelik mi je najdraži materijal. Ali volim kombinirati materijale jer se mogu dobiti dobre kombinacije, kao što je čelik s drvetom, inoks s čelikom, staklo s čelikom.
S kakvim klijentima najviše voliš raditi?
Dobro pitanje, svega ima danas. Kao što sam već spomenuo, neke stvari su mi definirane, ali najdraži su mi oni klijenti koji mi daju otvorene ruke i jednostavno žele da ih iznenadim. Ne žele čak ni da im šaljem ideje, crteže, ništa. Samo da im donesem gotovu priču. Relativno nedavno sam imao nekoliko takvih projekta i mogu reći da su mi takvi najdraži. Ne znaju što ih očekuje, a opet im izmamiš oduševljenje na lice. Ali ih moraš dobro proučiti da ne bi bilo nismo znali (smijeh)
Kakva je budućnost tvog posla u Hrvatskoj?
Nažalost, novi majstori se ne školuju jer je mladima danas 'ispod časti' raditi takav posao. No, ja ne mislim tako. Posla ima tko želi raditi, ali nažalost, danas se svakakvi 'majstori' prodaju pod majstore. Nije neka nauka izrezati i povariti dva komada, ali kako rješavaš detalje, koliko pažnje posvećuješ završnoj obradi, e tu je razlika. Ja još dan danas koristim turpiju i razne alate kako bi posao bio dostojan naše reputacije i imena.
Kako se opuštaš kad ne radiš?
Družim se sa svojim psom. Bicikl po šumi s njim je zanimacija vikendom. Kajtboarding, SUP. Volim dobre dokumentarce i sport te brinem o vrtu gdje već duži niz godina uzgajam travnjak. Naravno, tu su i prijatelji.
Koliko ti je bitna moda?
Pa ne baš pretjerano. Ne pratim trendove i ne kupujem neku brendiranu odjeću. Imam par surferskih shopova gdje kupujem šorceve i majice. Ali imam fetiš na tenisice. Imam ih doslovno tonu. I obožavam boje. One su mi jako bitne u životu općenito. I volim se tetovirati, jednom davno sam počeo i ne vidim da ću uskoro stati!
Budući planovi?
Nemam neke posebne planove. Živim iz dana u dan. Imam plan i dalje raditi taj posao, volim ga i dobar sam u njemu. A što se tiče nekih konkretnih ponuda, za sve sam opcije otvoren. Bilo to da ljudima radim stepenice u stanu ili izrađujem stvari za hotelske komplekse.
Više slika pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.