Možda ga znate basista benda Judette, a ukoliko ste u krugovima ekstremnih sportaša, i kao ljubitelja brdskog biciklizma. U svakom slučaju, Daniel Verbanac je onaj dečko iz grada na kojeg smo beskrajno ljubomorne jer stigne baš sve. S jedne strane ozbiljan je poslovni čovjek u odijelu, a s druge strane ovisnik o adrenalinu koji će bez problema skočiti iz padobrana ili s kakve visoke stijene ili pak sjesti na i bicikl i spustiti se niz brdo. U međuvremenu stigne se baviti glazbom i sve to u samo 24 sata. Kako mu sve to uspijeva saznajte u ovom zabavnom intervju.
Kako bi se opisao svojim riječima?
Nikad nisam razmišljao o tome, no kad me već pitaš, vjerojatno kao veliko sretno dijete koje uživa u svemu što mu je zabavno. Pragmatik prije svega. Zgodan, ali skroman. Pomalo ekscentričan.
Što točno radiš, kako bi opisao svoj posao?
Rukovoditelj sam proizvodnje piva u Heineken Hrvatska (bivša Karlovačka pivovara). Odgovoran sam kvantitetu i kvalitetu piva te za učinkovitu proizvodnju s optimalnim korištenjem resursa. Znao sam da je to moj životni poziv već na fakultetu kada sam odslušao kolegij Tehnologije piva, tako da sam nastavio tim smjerom i za diplomski rad proizveo pivo s dodatkom višnje. Slijedom događaja, završio sam u pivovari kao pripravnik, nakon toga preuzeo funkciju Voditelja tima proizvodnje i naposljetku Rukovoditelja proizvodnje. Pivo je za mene spoj znanosti i umjetnosti, i trenutno ne mogu zamisliti svoju karijeru izvan pivarske industrije.
Kako spajaš život poslovnog čovjeka i vječnog dječaka u duši koji obožava ekstremne sportove?
Jednostavno! Te dvije stvari su izuzetno komplementarne, kad me jedna izbaci iz centra, druga me vrati. Šalim se. Ne bih rekao da sam a priori fan ekstremnih sportova. Volim voziti brdski bicikl nizbrdo brzo i pomalo opasno, ali isto tako uživam i u drugim manje ekstremnim sportovima. Veseli me otići plivati u 5 ujutro prije posla, jer mi to napuni baterije kada imam naporan dan. Često trčim nakon posla jer me trčanje relaksira - budem sam sa svojim mislima i sve loše pretvorim u dobro. Općenito uživam biti u prirodi, jer smatram da šuma ima jednu posebnu energiju koju prenosi na ljude koji se odvaže kročiti kroz nju.
Što je toliko neodoljivo u ekstremnim sportovima?
Volim adrenalin. Jako. Ispunjava me osjećaj da nije sve sigurno. Volim skakati u more s visokih stijena, no uvijek razmislim prije nego što učinim. Nisam ziheraš, ali doza racionalnosti postoji u meni. Skočio sam s padobranom iz aviona i to je bilo super, još bih se volio zaletjeti s neke zgradurine i skočiti u prazno (s padobranom naravno haha). To mi je hajmo reći životni san. Izlazak iz komforne zone u bilo čemu otkriva novu dimenziju percepcije i doživljaja stvari. Nastojim ne pretjerivati, ali rutina mi nikad nije bila bliska.
Baviš se i glazbom, u kojim si sve bendovima svirao i gdje sviraš trenutačno?
Uvijek se bavim glazbom, makar pasivno. Glazba me okružuje dok radim i dok sam doma. Ne mogu zamisliti život u tišini. U zadnje vrijeme ne sviram s intenzitetom kao u srednjoj ili na faksu, no zna mi se zalomiti dan kada odradim par sati na akustičnoj ili bas gitari. Svirao sam u dosta bendova i upoznao super ljude svirajući. Zadnji bend u kojem sam svirao je Judette koji je na hit ljestvicama uvijek pri vrhu. Ostali smo u super odnosima nakon što sam izašao iz benda i nadam se će da uspjeti u tome što rade jer su stvarno kvalitetni glazbenici, a i ljudi. Imam par bliskih frendova s kojima sam najčešće na brdu i na utrkama pa se nalazimo na probama, no sviramo najčešće po zimi (kad se ne možemo voziti, haha). Uglavnom, bit će nešto i od toga (pozdrav I, M, T, V!). Smatram da je u bendu najbitnije da ljudi funkcioniraju kao ekipa, a tek onda kao glazbenici. Isto kao i u proizvodnji piva. Nema ničeg bez timskog duha i pozitivnih misli. To me hrani i tjera dalje, jače i više.
Kada bi morao birati između života poslovnog čovjeka, života profesionalnog sportaša i života glazbenika, što bi izabrao?
Izabrao bih sve. Da, ako želiš biti vrhunski u nečem moraš samo u tome ustrajati, ali ja sam sretan zbog činjenice da u svemu uživam u svoje vrijeme. Obožavam raditi, trčati, plivati, voziti, svirati. To me čini ovakvim kakav jesam, da mogu sve što hoću kada hoću i da mi ništa nije teško. Uostalom, kroz svaku od tih dimenzija upoznao sam novi krug izuzetnih ljudi, dobrih prijatelja bez kojih danas ne bih bio to što jesam.
Koliko ti je bitna moda?
Ne kupujem često odjeću i obuću. Kada ipak odem, onda kupim mnogo stvari, no onda sam miran pola godine. Do 26. godine nisam mogao odjenuti košulju, no nekako sam se opisom posla navikao i na formalni izgled. Bio sam mali panker u srednjoj i tada mi je moda bila izuzetno bitna (haha). Njegujem stil sportske elegancije. U tome se najbolje osjećam.
Budući planovi?
Kupiti BMW 525, pronaći ženu i napraviti djecu. Šalim se. U svakom slučaju, nemam namjeru seliti se iz Hrvatske. Tu sam doma. Volim zagrebačke ulice, karlovačke pivovare (haha), istarska polja, krčku obalu i višku pogaču. Volim i putovati, ali više od svega volim se vratiti kući. Iako je mjesto života stvar izbora pojedinca, smatram da ne smijemo tako lako odustati od naše zemlje i krenuti u inozemstvo tražiti bolje uvjete. Nije u šoldima sve. Vidim nas mlade u Hrvatskoj s odgovornosti prema društvu i budućim generacijama da napravimo nešto bolje. Primjerice, prije nekoliko tjedana završili smo prvu legitimnu biciklističku stazu na Medvednici. Dugotrajan projekt, ali ipak smo uspjeli i sad to ostaje za sve koji su htjeli probati takvu vrstu aktivnosti, a nisu mogli. Takve promjene želim vidjeti oko sebe i biti dio njih. U svim oblicima; kao stazu, kao pivo, kao život, kao viziju budućnosti. Živjeli!
Slike detaljnije pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.