Splitska modna kreatorica, 29-godišnja Anamarija Asanović, otvoreno nam je ispričala svoju priču o borbi s kilogramima koje je ‘natukla’ u trudnoći, a tek nakon što je njezina kći Zorka napunila dvije godine odlučila je smršavjeti i ući u svu svoju garderobu koju je nosila prije trudnoće. Na tom joj je putu pomogao njezin najbolji prijatelj
"Moja borba s kilogramima nije baš počela nakon poroda. Da se razumijemo, u trudnoću sam već ušla s viškom kila (hrana u Turskoj, gdje sam jedno vrijeme živjela, je bila melem za dušu). Ali na sreću nisam dobila puno u svih devet mjeseci trudnoće - tek u zadnjem tromjesečju, točnije zadnjih 20 dana sam doslovno izgledala i osjećala se kao kit. Bilo mi je teško gledati kako sam izgubila gležnjeve. Jednostavno su nestali, utopili se…Ne mogu vam niti opisati koliki su bili. I sada kreće onaj dio...izvlačenje, opravdavanje same sebe. Posve nepotrebno. Trebala sam odmah reagirati!
Sve je bilo predivno - rodila sam najljepšu djevojčicu na svijetu, to malo predivno biće koje je u meni izazvalo neke posebne osjećaje, neku veću Ljubav, dosad neviđenu i nikad tako nešto nisam osjećala do tada. Normalno, to samo mama zna i razumije! Em zdrava, dobro jede, lijepo spava,... ma sve po PS-u. Moj cijeli život se promijenio za 180 stupnjeva. Ona je postala centar moga svijeta. Kile nekako više niti ne gledaš niti ih zapažaš, niti su toliko bitne. Ipak, polako sam se počela vraćati svojoj svakodnevici.
Mlada mama vratila se svojim poslovima i između ostalog i pojavljivanjima na eventima (nije me baš previse niti smetalo što nisam mogla ući u svu svoju garderobu). Tješila sam se - pa tek sam rodila!
Kako je Zorka rasla (još raste) sve oko nje je postalo zahtjevnije... ja je zovem mali terminator. Žena, majka, domaćica ma sve... sve stižem... ne znam kako niti kojim čudom. Stizala sam sve, osim posvetiti se sebi i svojim kilogramima. Moj najveći i jedini problem u borbi s kilama je bio taj što ja preko dana nisam stizala jesti i napokon kad bi ona zaspala ja bih to sve nadoknadila uz neki opuštajući film. To je bilo neko vrijeme za mene (pogodite kad ovo pišem?!). Iz dana u dan ona je sve veća i veća, trči, skače, penje se, baca... sto puta gore-dolje, digni - spusti. Ja sve mislim, evo sad ću malo izgubiti i kilograma, ali ništa.
Da se razumijemo, imala sam ja već neke pokušaje, ali jednostavno nije išlo jer se nisam mogla organizirati pogotovo još kad si i sam svoj gazda. Moraš biti dostupan uvijek. Nove kolekcije, mature, vjenčanja... Malo mi je sati u danu da si još organiziram i neki trening. Opet krivo razmišljanje!
Ali polako sve dolazi na svoje mjesto. Bolje sam organizirana i sad već sedam dana unaprijed znam što ćemo jesti za ručak. Jer prehrana je jako bitna. Ne želim da mi je više jedina opcija uživanje u hrani navečer, kada Zorka zaspe! Da ne duljim više.
Trener Ante Burazin mi je najbolji prijatelj i moj najveći kritičar. I baš on je bio moj joker zovi, posljednja slamka spasa - i krenula sam vježbati. Koliko se on god trudio s treninzima, tek im se sad zapravo uspijevam posvetiti. Naravno izbacila sam ono večernje prežderavanje pred tv-om. I odmah se vidi rezultat. Da se razumijemo, Ante mi uz kvalitetnu ishranu, iskombinira i odlične treninge. Kardio, vježbe snage... I sva sreća da se ženska dvorana fitness miit fit factory otvorila blizu mene. I imam plan!
Do ljeta, u najmanju ruku želim biti Adrana Lima. Zezam se. Ali svakako ću biti u dobroj formi.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.