Poduzetnica u muškom svijetu: Što su nam otkrile žene koje pomiču granice u građevini, ICT-u i gaming industriji

• Žene koje ulaze u tradicionalno 'muške' industrije mijenjaju pravila igre, redefiniraju liderstvo i pokazuju da prepreke nisu razlog za povlačenje, nego prilika za transformaciju
• Na panelu su Blanka Vlašić, Nataša Kapov i Rea Budić govorile o tome kako kroz strategiju, samopouzdanje, mentorstvo i zajedništvo osvajaju prostor, stvaraju nove modele uspjeha i otvaraju vrata drugim ženama 
• Glavna poruka je da budućnost ne pripada industrijama koje su podijeljene po spolu, nego onima koje prihvaćaju promjenu - a žene su već te koje je vode

Kad žene zakorače u industrije koje su desetljećima bile rezervirane za samo jedan spol, igra se mijenja zauvijek. Jednim dijelom zato što razbijaju stereotipe, drugim zato što su prisutnost i uspjeh žena u tim sektorima dokaz da se promjene, suprotno uvjerenju skeptika, itekako događaju, a najviše zato što one pokazuju kako izgleda nova definicija liderstva. 

O ovim su temama iskreno, otvoreno i bez zadrške govorile i tri žene koje su navikle pomicati granice: Blanka Vlašić, sportska ikona i danas poduzetnica u misiji promjene, Nataša Kapov, geodetkinja, IT stručnjakinja i mentorica mladim ženama u STEM-u, te Rea Budić, kreativna direktorica gaming studija koji industriju vidi kroz potpuno novu, žensku optiku. Različite priče, različite industrije, ali jedna zajednička poruka: pravila su odavno zastarjela, a nova postavljaju upravo žene.

Pixsell/Sandra Šimunović Foto: Pixsell/Sandra Šimunović

Gaming industrija dugo je imala reputaciju muškog terena, a da je taj narativ zastario, Rea je objasnila već u prvoj minuti rasprave: “U SAD-u je omjer muških i ženskih igrača gotovo 50:50. Problem je što žene još uvijek ne zovemo gamericama.” Time je jasno otvorila jednu od ključnih tema: zastarjele definicije često traju dulje od stvarnosti. Žene već jesu u gamingu. Samo ih nitko ne prepoznaje jer se generacije nisu uklapale u sliku koju je industrija stvorila.

Nataša je u građevini i IT-u prolazila identičan obrazac: “Kad sam počela, bilo je normalno da na gradilištu bude 200 muškaraca, a ja jedina žena. Danas se to mijenja, ali vrlo sporo.” Promjena se, dakle, očito događa, ali još uvijek ne dovoljno brzo - ne zato što žene ne žele ući, nego zato što ih sustav nije očekivao.

Kako se zauzima prostor u timu gdje dominiraju muškarci?

Zajednička karakteristika svih triju sugovornica jest izostanak klasičnog narativa “prepreka me zaustavila”. U stvarnosti, prepreke su ih definirale. I zanimljivo, nijedna nije pričala o sukobima ni dokazivanju snage. Govorile su o vještinama. O strategiji. O komunikaciji.

Rea priznaje da u gamingu nije bilo prostora za ženski pogled - zato ga je sama kreirala kroz svoj projekt videoigre ‘Bura: The Way the Wind Blows’, gdje priča prati život djevojčice kroz faze života. Taj koncept gotovo da nije postojao u industriji.

Pixsell Foto: Pixsell/Sandra Šimunović

Blanka je u sportu imala mjerljive rezultate i ravnopravnost koja ne ovisi o percepciji, no priznala je da je izvan sporta situacija ipak bila nešto drugačija: “Ljudi su imali mišljenje o meni i prije nego su me upoznali.” To je, čini se, jedna od najčešćih prepreka za žene koje uspiju: prije nego što progovore, društvo im je već pripisalo karakter, namjere i ograničenja. No Blanka jasno poručuje kako se boriti protiv toga: “Mi kao žene moramo biti svjesne svoje vrijednosti i stajati iza toga.”

Nataša je bila brutalno iskrena: muškarci su, u pravilu, samouvjereniji, žene pak imaju jači CV i bolju organizaciju, empatiju i situacijsko čitanje. I zato su često upravo one te koje u timu vide ono što drugi propuštaju. Rein primjer to najbolje potvrđuje - druga perspektiva postaje tržišna prednost.

Žene koje povlače druge žene

Panel nije bio samo o karijerama, nego i o modelima podrške. O zajednicama. O mentorskim programima koji ženama daju ono što često nedostaje - vjeru i prostor. Nataša već deset godina kroz STEM Super Girls radi upravo to: uklanja najgoru barijeru - onu u glavi. 

Rea govori o mentorstvu kao ključu ulaska u industriju: “Za mladu poduzetnicu mentorstvo znači jako puno.” Blanka također govori o zajednici kao nužnosti: “Žena ženi nikad ne smije biti vuk.” U trenutku kada je izgovorila ove riječi, razgovor je dobio novu dimenziju. Nataša je tu perspektivu potvrdila kroz svoje inicijative STEM Super Girls, dodavši da mentorstvo, podrška i edukacija više nisu samo ‘nice to have’, nego mehanizam promjene.

Pixsell Foto: Pixsell/Sandra Šimunović

Panel je pokazao da industrija ne postaje ženska tako što žene rade iste stvari kao muškarci. Postaje ženska kada žene dodaju nešto što tamo nije postojalo: mrežni pristup, mentorske odnose i kolektivni rast. 

Zajednički nazivnik je kristalno jasan: uspjeh nije samo osobna pobjeda, već su to i vrata koja otvaraš drugima.

Najvažnija lekcija iz prakse: granice postavljaš ti, ne okolina

Kada govorimo o ‘muškim industrijama’, često zaboravimo što to znači u praksi: upadice, podcjenjivanje, pokušaji da se tvoje znanje testira i dokaže… I sve tri poduzetnice imale su sličan zaključak - granice nisu apstraktna ideja, one su komunikacijski alat.

Nataša je bila vrlo konkretna: “Postaviš pravila i oni ih poštuju. Ako se ne postaviš, sustav to neće učiniti za tebe.” Drugim riječima, industrija se ne mijenja jer se promijenila kultura. Ona se mijenja kad se promijeni praksa.

Samopouzdanje nije stvar DNA. Stvar je iskustva

Mnogo je rečeno i o razlici u samopouzdanju između muškaraca i žena na tržištu rada, a panel je po tom pitanju bio brutalan: “Muškarci se jave na posao i kad imaju 50% uvjeta. Žene čekaju da imaju 150%.”

To ne znači da je ženski pristup pogrešan, već da je potrebno (i moguće) drugačije razumijevanje vlastite vrijednosti. I sve tri su kroz karijeru naučile isto: kompetencija nije upitna, a samopouzdanje je naučivo.

Pixsell Foto: Pixsell/Sandra Šimunović

Što znači uspjeti - u poslu u kojem si manjina?

Ni jedna od njih ne vjeruje u trenutak kada možeš reći “uspjela sam”. To je sportska, ali i poduzetnička istina: uspjeh je kretanje. Proces. Ponekad put s više padova nego skokova. Blanka je to možda najpreciznije objasnila jednom jedinom rečenicom: “Porazi su sastavni dio uspjeha.” Upravo u toj filozofiji leži najveća lekcija panela - žene koje pomiču granice ne čekaju dopuštenje, nego ga same stvaraju.

Nova definicija uspjeha

Najbolji dio panela nije bio o industrijama, već o osobnoj filozofiji rada i rasta, a sva tri odgovora svode se na isto: da uspjeh nije konačan, da nije individualan i da nije imitacija. Baš iz tog razloga, ono što te zapravo čini lidericom nije pobjeda, nego činjenica da ostaješ u igri, mijenjaš pravila, a zatim pomažeš i drugima da zaigraju.

“Uspjeh nije točka. Onog trenutka kad misliš da si uspio - ti si gotov”, poručuje Blanka.

“Najvažnije je da ti je sada dobro. Ako nije - mijenjaj smjer”, dodaje Nataša. 

“Dok god rastem, to je uspjeh”, zaključuje Rea.

Zašto je ova tema važnija no ikad?

Zato što ovo više nije priča o ženama u muškim industrijama, već priča o industrijama koje su se promijenile otkako su u njih ušle žene. I o tome kako izgleda nova poduzetnica:

• ne čeka priliku, nego je stvara 
• ne uklapa se, nego redefinira
• ne traži dozvolu, nego postavlja pravila
• ne gradi karijeru u izolaciji, nego gradi mrežu

I ono možda najvažnije: ne pokušava biti netko drugi. Panel je završio zahvalama i pljeskom, ali poruka koja je ostala u zraku je mnogo snažnija: Industrije budućnosti neće biti ni muške ni ženske. Bit će samo industrije u kojima uspijevaju oni koji se usude pomaknuti granice. A žene su tim putem već krenule.

Konferencija Poduzetnice 3.0 održana je uz podršku partnera koji potiču razvoj ženskog poduzetništva i jačanje poslovne zajednice. Zahvaljujemo Philip Morrisu, Fini, Ministarstvu demografije i useljeništva, Hrvatskoj obrtničkoj komori, JYSK-u, marki comma, Samsungu, Croatia Airlinesu i De Rigu na podršci ovogodišnjeg izdanja.