Žene koje pomiču granice: Antonija je kao djevojčica sanjala da će biti balerina, a danas vozi vojni helikopter

• miss7 i BIPA donose serijal priča o fascinantnim, snažnim, nepobjedivim ženama koje se ne boje pomaknuti granice, rušiti stereotipe i usuđuju se činiti ono što se većina ne usudi ni pomisliti
• Antonija Trupinić je magistra inženjerka aeronautike, ali i pilotkinja Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Osim što upravlja moćnim strojem na poslu, ona se bavi i body buildingom i aromaterapijom
• Ona je jaka žena koja se bavi promicanjem ravnopravnosti, ali i ohrabrivanjem okoline da slijede svoj glas. Nju je njezin odveo visoko u nebo

Kao djevojčica, Antonija Trupinić je sanjala da bude balerina ili pjevačica – ni pomišljala nije da će jednog dana voziti vojni helikopter u sklopu svog posla. Znatiželja ju je vodila kroz puno aktivnosti, ali poziv za vojnog pilota osjetila je u trećem razredu gimnazije nakon što je prijateljica njezine mame spomenula kako je čula da postoji školovanje za pilote u Hrvatskoj te kako je to za rijetke, sposobne, zdrave i mlade ljude. Pričala je o tome kako je to posebno i drugačije od svih drugih zanimanja, a to je probudilo Antonijinu znatiželju.

Privatna arhiva

''Bila sam vrlo uporna i ambiciozna već tada. Imala sam odlične radne navike koje sam znala optimalno koristiti kako bih dobila rezultat koji sam htjela. I konačno, nakon što je promidžbeni tim došao u moju školu i predstavio školovanje za vojne pilote, više nisam prestala razmišljati o tome. Nisam se nigdje drugdje vidjela. Nije bilo alternative. Željela sam postati pilotkinja iako nisam pojma imala koji su uopće uvjeti za prijavu. Uglavnom, nakon prvog leta avionom, zaljubila sam se u taj osjećaj moći koju pilot ima nad strojem. Upravljati avionom, a kasnije helikopterom meni je davalo određenu vrstu slobode kretanja, odnosno donošenja odluka na osnovu znanja koje imam i maksimalno perfektnog performansa. Oduvijek sam tome težila, voljela sam dobivati pohvale za svoj trud, a posebno kada je izazov koji trebam savladati ogroman'', kaže Antonija.

Znatiželja, odlučnost, upornost, ali i hrabrost su osobine koje su Antoniju vodile kroz cijelo njezino obrazovanje, a koje su itekako tražene kod pilota. No, avanturistički duh, izlasci iz zona komfora, učenje, konstantni životni rast, ali i iskušavanje vlastitih granica Antoniju svaki dan tjeraju da bude još bolja u svom poslu. Kaže da ju je vojska dodatno naučila integritetu i disciplini, a letenje ju je naučilo i improviziranju kroz dobro uvježbane manevre koji su joj pomogli da razvije odvažnost, samouvjerenost i samopouzdanje.

''Vjerujem sebi i svim svojim postupcima bez iznimke. To su osobine koje na kraju razvije svaki pilot i koje nam itekako dobro služe i u privatnom životu. Poprilično smo pouzdane i odgovorne osobe, znamo se jako dobro fokusirati i odraditi posao koji nas zanima. Konkretni smo, direktni i organizirani. Planiramo što više možemo kako bi kasnije morali što manje improvizirati, ali i kad improviziramo, to nisu nagađanja, nego odluke donesene na temelju činjenica koje imamo. Ne trošimo vrijeme na trivijalne teme jer vrijeme mjerimo u sekundama. Zbog toga smo i perfekcionisti jer se promjene događaju u sekundi. Tolerancija je minimalna. Tako smo dobro razvili dozu samokritičnosti. Volimo maštati i zamišljati. Vrlo smo vizualni, odnosno, vizualizacija nam je jedan od alata za učenje i uvježbavanje elemenata, manevara i zadaća''

Privatna arhiva

Opasne i nepredvidive situacije u njezinom poslu svedene su na minimum, zbog intenzivne pripreme i vizualizacija koju prolaze vojni piloti. Oni su uvježbani za svaki mogući scenarij, a povjerenje koje vlada između njih kao kolega je od neprocjenjive važnosti. Njoj je kao i ostalim pilotima osobni rast i napredak ipak u prvom planu, a školovanje za vojnog pilota to ih i uči.

''Kad malo razmislim neki se kolege vole uspoređivati, mogla bih reći hvalisati određenim manevrima, tko je uspješnije ili preciznije nešto izveo. Ne volim se uspoređivati. Meni je najvažniji moj osobni napredak i nadmetanje sa samom sobom. Imala sam cilj svaki dan biti bolja nego jučer. Zapravo, školovanje nas tome uči. Nakon svakog leta pišemo analizu u kojoj nabrajamo kako dobre tako i loše odluke ili greške prilikom izvođenja određenih elemenata i manevara te načine kako ih sljedeći puta na vrijeme prepoznati i ispraviti. Pravilo je da već sljedeći let ispraviš tu grešku. Broj letova za određene manevre je ograničen i postoji stupanj usvajanja koji studenti moraju zadovoljiti u određenom broju letova tako da nemamo puno vremena međusobno se nadmetati. Osim, kako sam rekla, neki od nas ipak nekako pronađu način da izmjere tko je nešto napravio preciznije. Ali mislim da to nema puno veze s vojnim zanimanjima koliko s odgojem. Konačno, profil pilota je takav da ima želju biti što bolji, što precizniji, ali i prelaziti granice koje postoje. Da nismo takvi, čovjek nikada ne bi poletio, ne bi ubrzao preko brzine zvuka, ne bi otišli na Mjesec, u svemir. Pilotima stvarno ni nebo nije granica.''

Antonijina velika ljubav i strast je i body building, u koji je zakoračila u početku zbog izgleda, funkcionalnosti i kondicije, ali ozbiljnije počela trenirati kada je doživjela tešku prometnu nesreću prilikom pada sa skutera i kada je dobila niz dijagnoza. Antonija se nije predala očaju već je ozbiljnije krenula u oporavak vlastitog tijela, a kada je napravila svoj prvi čučanj sa šipkom od 20 kilograma na leđima, kaže kako je duboko u sebi osjetila koliko je zahvalna na tijelu koje ima i da ne postoji toliko jako nesretna situacija u životu, a da ju ona ne može svojim fokusom, radom i posvećenošću popraviti, pa čak i postati bolja.

Privatna arhiva

''Danas sam toliko zahvalna na toj nesreći jer sigurno ne bih razmišljala tako rano o svom tijelu kao o jedinom 'domu' i 'sigurnosti' koje imam do kraja života. Apsolutno sve u životu možemo promijeniti i zamijeniti, od stvari do ljudi pa čak i obitelji, mjesta života i rada, kontinenata. Sve. Ali tijelo ide s nama svugdje. Jedno jedino. I upravo zbog tog tijela sam postala pilot. Stekla vještine, naučila, osjećala, doživjela lijepe i tužne trenutke. Predivno je i jedino. Obožavam taj osjećaj povezanosti s tijelom u trenucima vježbanja, a obzirom da mi je tako dobro išlo, prijavila sam se i na nekoliko natjecanja na kojima sam, osim medalja, stekla još veće samopouzdanje i vjeru u samu sebe. Naučila sam i koliko je ljudsko tijelo otporno i koliko smo dobro programirani za preživljavanje. Život je zaista predivan i zaista smo sretni da imamo tu priliku doživjeti svijet u tijelu koje smo dobili na dar. Upravo zbog toga sam se okrenula proučavanju tijela kako bih što duže bila vitalna i uživala u iskustvima koja nam pruža. Moj životni stil je sada potpuno posvećen fizičkom i mentalnom zdravlju, vitalnosti, dugovječnosti, a tome želim poučiti i svoju okolinu kroz svoje kanale na društvenim mrežama'', kaže Antonija.

Sloboda izbora vlastitog puta bila je samo njezina, a želja za učenjem dolazila je, kako i sama kaže, upravo iz te slobode jer nije imala pritisak učiti zbog ocjena, već samo radi sebe. Školovanje, a kasnije i zaposlenje u vojsci otvorilo je vrata njezinom rastu, na kojem je i najzahvalnija.

''Vojska je samo potvrdila da se žene ne tretiraju drugačije, da ćemo svi dobiti jednaku obuku i da će razlike među nama biti samo u ovisnosti o brzini usvajanja vještina, koja ne ovisi o spolu, nego osobinama s kojima smo se rodili i koje smo izgradili do tada. Vojska nas doslovno oblači u odore u kojima se maksimalno neutraliziraju svi atributi spola što je u toj profesiji itekako potrebno obzirom da se bavimo zadaćama odvraćanja protivnika, obrane i spašavanja ljudskih života. Ljudski život je najvrjedniji dar koji nadilazi apsolutno sve atribute čovjeka. I zato volim vojsku. Volim osjećaj kada moj zapovjednik daje zadaću meni ili kolegama isključivo na osnovu naših vještina i znanja. Ne postoje protekcije za žene, ne postoji posebna zapovijed za žene, ne postoje ni ženske vojničke čizme, ni ženska kaciga, ni ženski kombinezon, ni ženski helikopter. Za mene je to sloboda koju mi niti jedno drugo zanimanje ne može darovati. Ne moram se previše truditi dokazivati da sam dobra pilotkinja - 'za ženu'. Ja sam dobra pilotkinja. Definitivno je oslobađajuće, posebno kada čujem koliko se žene moraju dokazivati da su dobre u drugim profesijama, da bi napredovale u svom poslu iako su u svom performansu i bolje od svojih muških kolega. Iznimno se zalažem za potpunu ravnopravnost spolova u društvu, ali ne na način da se nameću postoci žena na određenim pozicijama bez kvalifikacija.''

Privatna arhiva

Antonija se zalaže za potpunu slobodu prilikom izbora zanimanja i poziva, za obrazovanje, kao i za osobni rast i rad na sebi kako žena tako i muškaraca. Smatra kako kao društvo nećemo uspjeti ako ne shvatimo kako nije u redu ni da žene popunjavaju određene pozicije samo zato što su žene, a isto tako muškarci moraju naučiti da žene mogu biti sposobne i snažnije od njih (ne samo mentalno nego i fizički) bez da itko ugrožava njihov ego. Ego može biti odličan motivator za uspjeh osobe (muškarca ili žene, nebitno je), ali može biti i poprilična kočnica za napredak i rast izvan okvira i za prihvaćanje komfora kao jedine formule. Smatra kako to nije dobro ni za pojedinca, ni za društvo.

''Kvote nisu rješenje, ali mogu biti polazište za jačanje sustava jednakih mogućnosti, profesionalne standarde, izvrsnost i radnu etiku, i svi se zalagati za njegovo jačanje. Iskreno se nadam da će naše društvo ipak pronaći način i prerasti takva ograničenja uma u budućnosti koju ću doživjeti'', poručila je Antonija.

Koliko ste puta čule rečenicu “Roza je za curice”, izgovorenu tonom koji sugerira da je roza zapravo boja nježnijeg, slabijeg spola? Ova boja često se nepravedno pripisuje slatkom, razigranom, pasivnom svijetu žena, još od najranijeg djetinjstva. U novoj kampanji, #nepobjedive, BIPA će dokazati suprotno. Probijanjem okvira nametnutih društvom, predstavit će roza u svim nijansama nepobjedivosti. Pokazat će da ona može biti boja snage i inspiracije, boja odvažnih i #nepobjedivih. 
A cilj ove kampanje je inspirirati vas da ostvarite svoj potencijal i živite život punim plućima, bez propuštenih prilika. Da pronađete svoj glas i pustite ga da odjekuje. Da upoznate svoje snage i probijete granice. Da postanete #nepobjedive, a ostanete #svoje. Roza tako postaje simbol svih nas koji rušimo stereotipe i gradimo svijet u kojem ljude ne sudimo po boji. Konačno, ova kampanja je tu da vas podsjeti kako vaša snaga leži u autentičnosti. Ako vjerujete u sebe, u svemu čega se uhvatite, bit ćete - #nepobjedive.