- U svijetu koji se doslovno guši u smeću, sve se glasnije i češće priča o održivosti, recikliranju i upcyclingu, a sve su više na cijeni oni koji svojom kreativnošću nude konstruktivne ideje koje pomažu umanjiti problem
- Jedna od takvih je i Antonija Bucić, modna dizajnerica koja je ponudila jedan od najveličanstvenijih primjera kako otpad, u ovom slučaju tekstilni, može postati ne samo nešto iskoristivo, već i nešto apsolutno briljantno
- U grupi 'Sharing is caring Zagreb' zatražila je tekstilni otpad i sve što bi joj moglo koristiti u izradi kolekcije, a od dobivenoga je stvorila komade koji su nas uspjeli ostaviti bez teksta
Svi smo puno puta čuli onu staru koja kaže da je ono što je nekome smeće, drugome blago, a možda nikada toliko kao što je to danas, nije bilo važno da se te fiktivne osobe nekim putevima koje samo sudbina zna ispisati, spoje. U svijetu koji se doslovno guši u smeću, sve se glasnije i češće priča o održivosti, recikliranju, upcyclingu, a sve su više na cijeni oni koji svojom kreativnošću nude konstruktivne ideje koje, ako već ne rješavaju problem, onda ga barem značajno umanjuju i usporavaju.
U jednoj sam grupi na Facebooku tako pročitala ideju koja me oduševila - reciklažno dvorište u jednom australskom gradiću vodi dućan s odbačenim stvarima koje su u predobrom stanju da bi završile kao smeće. Od igračaka i keramike do knjiga, namještaja i kućanskih potrepština, spašava se sve što je primjerenije zvati nečijim viškom nego otpadom.
Moda
I sama prilikom svakog odlaska do reciklažnog dvorišta svjedočim gomili stvari koje su još uvijek u dobrom stanju i itekako iskoristive, ali se s njima ne može ništa jer ih tamošnji radnici brane uzeti. Zašto, ne znam, ali znam da bi velika većina tih stvari usrećila mnoge da su kojom srećom umjesto na reciklažnom dvorištu završile na primjer u grupi 'Sharing is caring Zagreb'.
Cilj ove zero waste grupe je upravo otpad svesti na minimum. “Grupa je napravljena kako bismo svi zajedno potaknuli kružnu ekonomiju i život sa što manje otpada, umjesto da potičemo konzumerizam i konstantnu potrebu za kupovinom, najčešće jeftinih predmeta te njihovo bacanje. Ovdje poklanjamo stvari koje nam ne trebaju. Možda imate neku odjeću krivog broja, nešto što više ne koristite (od školskog pribora, zdjelica, kablova pa sve do kućanskih aparata i namještaja), nešto što je strgano i lako se da popraviti, ali jednostavno nemate vremena… Možda imate previše hrane u hladnjaku, a nećete je stići potrošiti – objavite ovdje”, stoji u opisu grupe u kojoj svatko može ponuditi nešto što mu više ne treba, ali i zatražiti nešto što je nekome drugome možda višak.
Jedna od ovih potonjih bila je i Antonija Bucić, modna dizajnerica koja trenutačno izrađuje svoju diplomsku kolekciju na Tekstilno-tehnološkom fakultetu na smjeru Modni dizajn, koja uz studij na privatnoj akademiji 'United Pop' predaje predmete Fashion Illustrator i Fashion Designer, te uz to radi i kao modni dizajner za streetstyle brend 'Bomber', i divna mlada žena koja nam je ponudila jedan od najveličanstvenijih primjera kako otpad, u ovom slučaju tekstilni, može postati ne samo nešto iskoristivo, već i nešto apsolutno briljantno.
U grupi 'Sharing is caring Zagreb' potražila je pomoć kada je u sklopu kolegija 'Modni dizajn – Kolekcija I', pod mentorstvom profesorice Jasminke Končić i asistenta Duje Kodžomana, dobila temu 'Smeće i ja' te ubrzo nakon toga shvatila da je u problemu jer se pitala gdje pronaći tekstilni otpad za izradu kolekcije, budući da sve što joj je potrebno inače kupuje. “Budući da na zadanu temu odgovaramo vlastitim dizajnom pod mentorstvom profesorice i asistenta, tako je bilo i ovaj put, a ja sam osmislila kolekciju imena 'Not your grandmother's lace'. Razmišljajući o tome gdje pronaći materijale, sjetila sam se grupe 'Sharing is caring' te sam u njoj zamolila za tekstilni otpad i sve što netko ne koristi, a što bi mi moglo poslužiti za izradu kolekcije. Ljudi su se masovno odazvali i prikupila sam jako puno tekstilnog otpada - hekleraja, heklanih zavjesa, starinskih materijala i pokrivača, tabletića...”, priča mi Antonija.
Inspirirana pronađenim stvarima, došla je, kaže, na ideju istraživanja porijekla hekleraja, razdoblja kada se najviše koristio na našem području, te može li se na neki način oživjeti u vidu modernih odjevnih predmeta: “Svoje sam istraživanje na prijedlog profesorice temeljila na listanju časopisa 'Svijet' i tu pronašla brojne primjere korištenja hekleraja u 80-im i 90-im godinama, ali i inspiraciju pa je tako od heklanih zavjesa nastala vjenčanica; od pokrivača sam izradila dugi kaput; od raznih tekstilnih materijala jakne; od vunenog materijala hlače; tabletići su pretvoreni u prsluke, a pronađena heklana Bogorodica završila je kao detalj na leđima zlatne jakne. Kao zahvalu za donirane materijale, izradila sam i print inspiriran etiketama s odjeće 80-ih i 90-ih godina i na njih stavila imena žena koje su donirale materijale, te izradila šuškavac – statement odjevni predmet 90-ih.”
Iako je spomenuta kolekcija bila izvrstan primjer održive mode, Antoniji to nije bio prvi susret s njom. Štoviše, njezin se rad i dosad temeljio pretežito na održivoj modi. Svoj je završni rad izradila na temu 'Dizajn tekstila kao medij produljenja životnog vijeka odjevnih predmeta', a prilikom čega je napravila vlastita prirodna bojila, te od starih plahti izradila odjevne predmete.
“Nisu sve teme na fakultetu vezane za održivost, ali to mi je osobno bitna tema i smatram da se kao dizajnerica moram okrenuti u tom pravcu, s obzirom na to da je tekstilna i modna industrija drugi najveći zagađivač okoliša na svijetu. U svom istraživanju volim proučavati razne teme i na iste odgovarati, ponekad one dozvoljavaju kretanje u ovom smjeru, a ponekad ne. No, isto tako smatram da mali dizajneri poput mene nisu problem na ovome svijetu. Problem su goleme korporacije koje se fokusiraju isključivo na profit, a iza sebe ostavljaju goleme posljedice koje ponekad ne vidimo oko sebe, ali one nikako nisu zanemariv problem. Voljela bih da se više mladih informira o ovom pitanju i stanju”, kaže. “Uvijek ću se maksimalno truditi stvarati održivo, ali trenutno još istražujem mogućnosti za svoj daljnji rad kao dizajnerice. Voljela bih spojiti održivost, praktičnost i konceptualnost.”
Life&style
Na pitanje pridaje li se već na fakultetu dovoljno pažnje segmentu održivosti, Antonija mi kaže da je imala tu sreću da je cijela njezina posljednja godina studiranja bila u tom ozračju. “Baš sam osjećala kako doprinosim, skupa sa svojim kolegama, našoj zajednici. Skoro svi kolegiji su imali doticaja s temom održivosti i nastajali su uistinu izvanredni radovi. Ponekad se teme vežu za održivost, a ponekad ne. Smatram da bi se trebalo posvetiti više pažnje, ali opet, teško je ograničavati nečiju kreativnost. Nekoga to, poput mene, zanima, a nekoga uopće ne. Osobno smatram kako je to izvanredan način stvaranja, kada od nečega što je 'beskorisno', staro i odbačeno uz ljudsku kreativnost može nastati nešto sasvim drugo”, poručuje.
Dok je kolekcija kojom je odgovorila na zadanu studijsku temu konceptualna, u svom svakidašnjem radu Antonija preferira klasičnu i streetstyle estetiku, te kombinira oboje. Kod dizajniranja, kaže, odabire nulti vizual povezan s tim stilovima i iz njega u programu Adobe Illustrator kroz crteže provuče par ideja, a tek onda se odluči za onu konačnu. Tako se nešto na čemu radi svakodnevno pretvori u nešto drugačije. Žene koje bi nosile njezin dizajn definitivno su, kaže, one koje vole odmak od svakodnevice, eklektičan stil i neobičnu modu uz kombinaciju dobrih klasičnih komada koje svi imamo u ormarima.
Zanimalo me, dakako, i tko su joj uzori u modnom svijetu. “S dizajnerskog aspekta istaknula bih kuću Schiaparelli u kojoj fantastičan Daniel Roseberry i dalje zadržava prvobitne ideje Else Schiaparelli uz svoju modernu reinterpretaciju. Sviđa mi se takav način stvaranja. Od ostalih, to su Dior, Maison Margiela i John Galliano, Chanel, YSL, Prada... Osim velikih kuća, modne uzore pronalazim i svuda oko sebe. Svijet je prepun zanimljivih ljudi s različitim stilovima, a ja volim različite kombinacije svega i svačega. Samo da je zanimljivo i da funkcionira. Volim modu koja iza sebe ima koncept, priču, nešto što me zaintrigira i inspirira da i sama istražujem i probijam svoje granice stvaralaštva. Ponekad mi se čini da ljudi ne shvaćaju koliko je potrebno vremena i promišljanja za stvaranje nečega unikatnog i danas kada nam je pažnja oduzeta, znamo tako lakomisleno prokomentirati nečiji rad, bez da se zapitamo što je ono što stoji iza toga, što nam ta osoba, taj dizajner želi poručiti. To je ono što volim i zbog čega se bavim s modom”, poručuje Antonija, usudit ću se reći velika nada modne scene za koju su neki ovom prilikom možda čuli prvi put, ali zasigurno ne i posljednji.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.