U backstageu eNVy room revije

Stefano Fiorentin Već nas čekaju nove obaveze, kao što su snimanje kampanje za kolekciju proljeće/ljeto i plasiranje eNVy room majica s našim modnim ilustracijama, koje je malo stagniralo s obzirom na situaciju i preokupaciju s revijom. No, o tome nešto više u nekoj od narednih kolumni, a sada ćemo se vratiti na sam dan revije i još jednom vam dočarati kako to izgleda „s one strane pozornice“. U prošloj kolumni smo pisali o tome kako kolekcija napreduje i spomenuli smo kako se u „višku“ vremena rađaju nove ideje i broj modela naše kolekcije sve više raste. I tako je bilo. S planiranih 20 modela, mi smo na kraju došli na konkretna 34. Modela, što je recimo još uvijek neusporedivo s Chanelovih 60 – 70 komada. No. uspoređivati Pariz i Kroejšu nema smisla. Kako je kod nas praksa da dizajnerske kolekcije najčešće broje nekih 15 - 20 modela, mi smo ovaj put to odradili gotovo pa megalomanski.

Stefano Fiorentin Naš mali, ali uhodani tim taj dan je počeo vrlo rano s finiširanjem haljina i kragnica. Negdje oko 8 sati u jutro. Ne trebamo napominjat da je lijeganje večer prije bilo jako kasno. Toliko o beauty sleepu. Zatvaraju se haljine koje su u danima prije rađene po mjeri svake od manekenki tako da svaka od haljina savršeno legne na tijelu, što opet nije garancija da će na pisti sve savršeno izgledati. Jedan od glavnih problema je taj što ubrzani hod u uskoj haljini (kakvih smo mi dosta imali) čini da ona prirodno klizi prema gore što zna biti vrlo zeznuto, jer vam se stvaraju neplanirani nabori na mjestima gdje ih ne želite. No, birajući između laganog prešetavanja po pisti u komornoj atmosferi ili kojeg nabora više, uz bržu glazbu i hod, biramo ovo drugo. Naravno, naivno vjerujući da je svaka žena koja je nosila usku haljinu toga i svijesna, pa čak i ako je nije nosila. Očito smo se malo prevarili i nismo predvidjeli da neki modni kritičari nikad nisu nosili usku haljinu, koja im vjerovatno ne bi ni stajala, pa smo u jednim dnevnim novinama dobili po prstima radi njihovog neznanja. Što je tu je. Oprošteno im je!

Stefano Fiorentin Moderni retro

E sad, što je kolekcija veća to vam je ona tako i kompleksnija, jer inače možete srljati u konstantno ponavljanje  i recikliranje jednih te istih ideja. Naprosto, ideje se iscrpe i jedino što vam je preostalo je da selite recimo volan od rukava, preko noge, pa do glave, dok ga više nemate gdje staviti. Mi smo, recimo, gusto nabirane volane koristili na suknjama i donjim dijelovima haljina od svilenog tafta i tu se taj lajt motiv već lagano izlizao s obzirom na količinu modela koju smo prikazali. Nužnost grupa u kolekciji je stoga logična. Barem u našem slučaju, jer kolekcija tako dobiva na dinamici, a da ne govorimo koliko je to dobro što se tiče same ponude u naknadnoj prodaji. Naša kolekcija je bila spoj naočigled nespojivih elemenata, kao što su romantična čednost nasuprot pin up seksipila, lepršavi krojevi nasuprot pripijene siluete, večernji glamur nasuprot dnevih komada kao što su majice sa printom. Sve to je upakirano u jednu estetsku cijelinu koja odiše blagim retro prizvukom četerdesetih i pedesetih, no na jedan vrlo suvremen način, prilagođen modernoj i urbanoj ženi.

Stefano Fiorentin Danima pred reviju smo slagali redosljed izlaza modela na pistu. To je jedan riskantan posao koji, ukoliko vam je kolekcija imalo veća, može stvoriti itekakvu glavobolju. Poredat po bojama? Po krojevima? Po večernjem pa po dnevnom asortimanu? Ili po nečem četvrtom. Hm... Sve to je itekako važan faktor u prezentaciji koja može i ne mora biti jasna u prenošenju inspiracije i filozofije kolekcije na gledateljevu frekvenciju. I na kraju krajeva ne možeš svima ugodit, pa tako ako postoji samo jedan novinar koji vas recenzira, a da nije dovoljno modno informiran o povijesti, krojevima, materijalima ne gine vam neprofesionalni osvrt često prepun neznanja i neiskustva. Doduše takve stvari te s godinama rada prestanu uzrujavati, pogotovo kad se to događa uvijek s istim ljudima.

Prikladna glazbena podloga

Jelena Balić Još je jedna bitna stavka u prezentaciji, a to je glazba koju smo također rješavali taj tjedan. Vrlo često se mogu vidjeti revije na kojima je muzika znala cijepati uši ili je toliko uvrnuta i usporena da vam je koncentracija ravna nuli uz nekontrolirano zijevanje. Mi smo svoju glazbu željeli direktno povezat s inspiracijom na vremenski period, no kako je kolekcija u svojoj srži zapravo suvremena i moderna tako smo na kraju muziku prilagodili duhu prikazanih modela. Mislimo da smo pogodili, jer je držala pažnju gledatelja punih 17 minuta. A to je teško, vjerujte jer publika kod nas najčešće tolerira prvih 10 minuta, a kasnije sve odlazi, k vragu, pa se počinju tipkati mobiteli i šaputanja su sve glasnija.

Pet minuta slave iz prvog reda

Taj smo se dan jako dobro organizirali i iako smo došli relativno kasno u backstage sve one stvari koje smo do tad inače radili na licu mjesta ovaj put smo napravili par sati prije u showroomu. Dobra organizacija u backstageu je jako bitna, jer ludilo koje krene s prvim izlazima modela na pistu je neizbježno. Nikad do kraj ne možete biti organizirani da sve stvari možete predvidjeti unaprijed pa se tako i nama po prvi  put dogodilo da jedan model nije uopće izašao van. Djevojke se prešminkavaju s revije na reviju u rekordnom roku, a ponekad se dogodi da ne ide sve po planu. No, to su zaista rijetki slučajevi koji se, evo, nažalost i nama dogode. Sve su to stvari koje dođu i prođu. Tako i tih 17 minuta koji prolete u tako malo vremena tog blještavog trenutka na pisti.

Davor Puklavec/ Pixsell Sav trud i napor koji ste uložili u kolekciju realiziranu tjednima i mjesecima prije, vrlo lako može pasti u drugi plan radi stvari koje ne možete kontrolirati s one strane pozornice. Show se često ne događa samo na pisti gdje bi trebao ostati taj dan, nego pet minuta slave traže i osobe kojima je duhovna hrana javno eksponiranje, pa i po cijenu isticanje osobne nekulture, a u manjku uperenih reflektora na njihov veliki ego koji ne uvažava da ga se ne uvažava. Time, pokušavajući opstruirati ne samo vaš rad i vas osobno, već i cijeli projekt kojeg ste dio, samo iz njima znanih razloga i zakulisnih igara u koje mi ne želimo ulaziti.

Jelena Balić Posljednja karika dobre i kvalitetne prezentacije kolekcije je i scenografija. Protekle tri sezone na Dove Fashion.hr-u pružila nam se mogućnost utjecati na pozadinu scene. Prva su dva projekta dozvoljavala korištenje boje u vizualima. S obzirom na zadanu Noir temu posljednji je projekt u tom smislu bio jako ograničavajući. Boju, na žalost, u vizualu nije bilo dozvoljeno koristiti. Kako je odabrana fotografija također jedan je od ključnih elemenata cjelovite prezentacije, u zadanim smo se okvirima odličili ilustrirati vizual u smislu ilustriracije pin up tetovirane djevojke. Tetovaže su tada bile izrazito popularne, pa je i tetovaža s ilustracije preslikana na jednu haljinu iz kolekcije.  Ta je haljina jasno dočarala i povezala vizual s kolekcijom. Taj mali dio je promaknuo u recenziji i jednoj nama vrlo dragoj novinarki.

Sve u svemu tjedni pripreme urodili su višeminutnim showom koji se više nikada neće ponoviti, no dogoditi će se nova revija i nadamo se novih 17 minuta. Dove Fashion.hr je završio, počeli su neki drugi tjedni mode, sezona uskoro završava, a mi ćemo kao i naše ostale klege početi razmišljati o sezoni proljeće ljeto 2013. godine.

U galeriji detaljnije pogledajte kako je bilo u backstageu revije...