- Nošenje odjeće naopako u modnom je sustavu znak nečeg krivog, čak i više od drukčijeg, gotovo zabranjenog načina odijevanja
- Radi se o stilu koji se temelji na bazi buntovnog odijevanja jer zapravo krši pravila ne samo modne ideje koja mora biti „normalna” i očekivana, već ulazi u sukob s idejom samog dizajnera
- Ovakav odnos prema stilu također je, u oblikovnom smislu, izazov jer mijenja pravila izrade modnog predmeta te njegovu ulogu u svijetu odijevanja, budući da on postaje nešto sasvim drugo i drugačije od onoga kako je napravljen
Odjeća nošena naopačke u modnom je sustavu zapravo odstupanje od ustaljenih pravila konstrukcije i nošenja. Prednja i stražnja strana krojem su jasno definirane, ne samo funkcionalno već i simbolički, te tvore stabilan vizualni poredak koji mu daje nedvosmisleno „čitanje” odjevnog predmeta.
Ulaskom u 2026., taj se poredak na neki način preoblikuje, eksperimenti i istraživanja u tom smislu su na vidiku. Suvremeni dizajn sve otvorenije problematizira fiksnost tih kategorija, pretvarajući ono što je nekoć bilo shvaćeno kao nepravilnost u svjestan, artikuliran stilski postupak. Nošenje odjeće "unatrag" više ne funkcionira kao negacija pravila, već kao njihova reinterpretacija, znak modne pismenosti i razumijevanja odjeće kao konstrukcije čiji se potencijal ne iscrpljuje u jednoj, unaprijed zadanoj uporabi.
Foto: Instagram @zomer.official
Takozvana „obrnuta silueta” pritom ne djeluje kao provokacija radi same provokacije, već kao promišljena strategija unutar suvremenog modnog sustava. U kontekstu industrije koja se sve snažnije okreće dugovječnosti, prilagodljivosti i odgovornijem odnosu prema proizvodnji, okretanje odjevnog predmeta postaje način da mu se produži životni vijek i proširi funkcionalni imaginarij.
Dakle, rotiranjem komada za 180 stupnjeva ne mijenja se samo njegova vizualna pojavnost, već i unutarnja logika nošenja: redistribuiraju se volumeni, redefiniraju linije i pomiču fokalne točke na tijelu. Odjeća se počinje čitati kao arhitektonska struktura u pokretu, a ne kao zatvoreni objekt.
Iako se trend za 2026. doima suvremenim, njegova genealogija duboko je ukorijenjena u povijesti modnih gesta koje su sustavno osporavale normativne kodove odijevanja. Jedan od ključnih trenutaka dogodio se 1999. godine, kada se Céline Dion na dodjeli Oscara pojavila u bijelom Dior Couture smokingu nošenom unatrag. Taj čin nije bio tek estetska provokacija, već precizno promišljena intervencija u pitanja formalnosti, roda i hijerarhije odijevanja. Ono što je tada djelovalo kao eksces, danas se čita kao rani primjer svjesne destabilizacije modne norme.
Foto: https://us.victoriabeckham.com/
U novijoj povijesti, sezona ready-to-wear za jesen 2023. pokazala je kako se ideja „obrnutog” može razvijati suptilnije i rafiniranije. Tory Burch koristila je namjerno pomaknuta zatvaranja i asimetrične kopče kako bi sugerirala pomak ravnoteže i „nepotpunost” forme, dok je Victoria Beckham eksperimentirala s pletivima koja su se spiralno omatala oko tijela, brišući jasnu granicu između prednje i stražnje strane. U oba slučaja, dekonstrukcija nije bila destruktivna, već transformativna, usmjerena na fluidnost i prilagodljivost siluete.
Foto: https://www.maisonmargiela.com/
Maison Margiela taj je pristup uveo u radikalnu fazu. Naime, John Galliano pod njegovim se imenom bavio memorijom odjevnog predmeta, idejom da odjeća nosi tragove prošlih nošenja i identiteta. Okretanje i „ponovno oblačenje” istog komada postaje način vizualizacije te memorije.
Foto: Instagram @zomer.official
Pariške kolekcije za jesen 2025. pružile su jasan dokaz da se „obrnuta silueta” etablirala kao ozbiljan dizajnerski alat. Brend Zomer predstavio je kolekciju u kojoj su baloneri i košulja-haljine nošeni unatrag, čime su stražnji konstruktivni elementi, sedla, šavovi i pregibi, postali središnje vizualne točke. Time je pažnja preusmjerena s frontalne naracije na leđa, područje koje u klasičnom krojenju često ostaje u drugom planu.
Foto: Instagram @yohjiyamamotoofficial
Puni potencijal ovog pristupa, međutim, dolazi do izražaja u radu dizajnera koji su dekonstrukciju ugradili u samu srž svojeg stvaralaštva. Yohji Yamamoto, čije se kolekcije desetljećima bave odnosom tijela, volumena i praznine, često okreće kapute, veže ih ili pomiče njihovu os prema kralježnici. Njegova poznata izjava o hodanju unatrag u budućnost ovdje dobiva gotovo doslovno značenje: fokus se pomiče na leđa kao temeljnu os tijela, mjesto ravnoteže i kontemplacije.
Foto: https://www.givenchy.com
Sličnu je logiku primijenila i Sarah Burton u svom dugo iščekivanom debiju za Givenchy. Otvaranjem središnjih stražnjih šavova i otkrivanjem dekoltea na neočekivanom mjestu, Burton je ponudila drugačije čitanje senzualnosti, onu koja ne proizlazi iz frontalne izloženosti, već iz pomaka perspektive. Leđa, tradicionalno skrivena i funkcionalna, postaju prostor intimnosti, ranjivosti i vizualne snage.
Moda
Razlog zbog kojeg nošenje odjeće unatrag funkcionira na estetskoj razini leži u ravnoteži napetosti i rasterećenja. Zimsko odijevanje gotovo je uvijek frontalno orijentirano: slojevi, zatvaranja i zaštitni elementi koncentrirani su na prednjem dijelu tijela. Obrnuta silueta redistribuira tu vizualnu i funkcionalnu težinu, otvarajući prednji dio tijela i premještajući interes na leđa, jednu od najzanemarenijih, ali i najsugestivnijih površina ljudske figure.
U tom kontekstu, nošenje odjeće unatrag nadilazi sezonski trend i ulazi u područje modnog mišljenja. Riječ je o praksi koja destabilizira ideju odjevnog predmeta kao dovršene, fiksirane forme i umjesto toga ga promatra kao proces, otvoren za reinterpretaciju, ponovno pozicioniranje i novo značenje. Prednja i stražnja strana prestaju biti hijerarhijski raspoređene, a tijelo više nije pasivni nosač odjeće, već aktivni suautor njezine siluete.
Moda
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.