Danas prepoznatljivo lice Zagrebačkog kazališta mladih, nekada kazališta &TD, glumica Nina Violić, prema mnogim kazališnim kritičarima, nosi titulu najzanimljivije hrvatske glumice.
Osim gotovo magnetičke scenske privlačnosti koju posjeduje Nina je osoba koja i privatno osvaja na prvi pogled. Tome sigurno pridonosi i činjenica da je njezin modni stil zanimljiv i poseban, baš poput nje same, iako, kad je upitate nešto o tome, tvrdit će da o modi, ama baš ništa ne zna. Nina, zapravo, svakim svojim odgovorom prilično iznenađuje, a najčešće i nasmije, pa nije valjda ni čudo da je mnogi nazivaju ‘osebujnom glumicom buntovnog karatera’. Evo što mi je otkrila u razgovoru za rubriku “Zaposlena sa stilom”.
Počeci vaše karijere bili su u ITD-u za vrijeme dok je Mani Gotovac bila ravnateljica. Izjavili ste jednom prilikom da vas je to na neki način obilježilo. Možete li pojasniti što je za vaš profesionalni razvoj značio taj period?
To je bilo ludo vrijeme, zbog rata bili smo potpuno izolirani, ali Manina koncepcija kazališta nudila nam je s druge strane potunu slobodu i neku ludu anarhičnu kreativnost kakva danas unutar institucija više nije moguća, to je zauvjek nekako odredilo moj odnos prema procesu rada na predstavi.
Danas ste u ZKM-u jedno od najprepoznatljivijih lica. A kažu da su glumci iz ZKM-a najzadovoljniji glumci u Hrvatskoj, iako mnogo rade, ali igraju pred punim kazalištem. Slažete li se s tom tvrdnjom?
Nama je svima najvažnije da radimo, i što smo više na sceni to nas čini boljim glumcima. Nažalost, u našem poslu nema ništa od sjedenja i razmišljanja. Zadnjih godina Grad više ne daje toliko novca za kazalište da bi se svake godine mogli zapošljavati novi, mladi glumci tako generacija koja upravo stasa bojim da se neće imati mogućnosti steći iskustvo u kazalištu što nije dobro ni za njih ni za kazalište.
Često odlazite na gostovanja, u tom smislu ste svakako u prednosti u usporedbi sa svojim kolegama iz drugih kazališta. Volite li putovati, i privatno i poslovno?
Zadnjih godina sve manje podnosim turizam i ne mogu baš sebe vidjeti s planom grada u ruci na razgledavanju spomenika kulture, a vodiče nikad nisam voljela. Putovanje s kazalištem omogući mi uvijek da neki grad doživim iz sasvim druge, normalne vizure, zato što odmah počnemo raditi i družiti se s ljudima koji rade u kazalištu tako da praktički na trenutak živimo u tom gradu. To mi se sviđa. Osim tih privatnih senzacija budem i ponosna, jer gdje god dođemo publika već zna za ZKM i vole naše predstave.
Neki kritičari tvrde da je Nastasja Filipovna vaša uloga karijere. Slažete li se s tom konstatacijom?
To je velika i vazna uloga i predivno ju je igrati, ali ne mislim da je to najbolja uloga koju sam odigrala.
Biste mogli izdvojiti neke redatelje s kojima volite raditi i pristajete na suradnju s njima bez puno pitanja i razmišljanja?
Narvno da bih. Paolo Magelli, Pascal Rambert, Ivica Buljan, Senka Bulić, Jernej Lorenzi, Oliver Frljić.
Kako biste ocijenili stanje u hrvatskoj kinematografiji? U posljednje vrijeme imamo dosta domaćih filmova, a neki od njih su kod publike vrlo dobro prihvaćeni i postali su pravi hitovi.
Genijalno je što smo vratili publiku u kina na domaći film, nadam se da će taj trend stvoriti uvjete da publika krene gledati i ne samo komercijalne filmove. S domaćim filmom stvari idu vrlo sporo, ali otkad postoji HAVC vjerujem da smo na dobrom putu.
Dobitnica ste brojnih nagrada za za svoj rad, kako od struke, tako i od publike. Teatar.hr dodijelio vam je nagradu za izvođačicu godine u 2012. Koliko vam te nagrade znače?
Na to pitanje najljepši odgovor dao je Bogdan Diklić u svojoj knjizi: “Nagrade ne znače ništa onome koji ih nikada nije dobio.” Složila bih se s Dikom.
Mnogi za vas kažu da ste osebujna glumica pomalo buntovne osobnosti. Kako vi sebe doživljavate u odnosu na to?
Ovisno na koju nogu se dignem, ponekad se probudim buntovna sa stavom, ponekad preplašena i tužna, a ponekad samo mamurna i umorna.
Prepoznatljivi ste po svom modnom stilu.
Najiskrenije ne znam što je to stil, a o modi pak ne znam ništa.
Jeste li još kao djevojčica imali tako razvijen modni ukus?
Kao djevojčica s krpama sam se dobro zafrkavala.
Imate kćer Rozu… Kako ona reagira na vaše uloge? Pokazuje li i ona interes prema kazalištu?
Roza najveći interes pokazuje prema prijateljima, igrama i psu.
Postoji li neka uloga u kazalištu koju biste voljeli igrati, a još niste imali prilike?
Godinama sam htjela Vedekondovu Lulu, a zadnje vrijeme mi se stalno mota po glavi Ukroćena goropadnica
Koji su vam planovi kada su u pitanju film ili kazalište?
S Tartuffom je gotova moja kazališna sezona u ZKM-u, za otvaranje Šibenskog festivala djeteta pripremam s Tvornicom lutaka predstavu koja je me jako veseli, jer ćemo raditi s djecom, a u sedmom mjesecu gostujemo sa Žutom crtom Ivice Buljana na festivalu u Lisabonu. Što se tiče filma, s producentskom kućom Spiritus movens pripremam scenarij pod radnim naslovom Kućna prašina i nadamo se da ćemo ga završiti do kraja ljeta.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.