Moda 23. veljače 2016.

Jadranka Sloković: Moja ljetna uniforma su tenisice i poderane traperice

Nina Đurđević/PIXSELL.

Povodom smrti naše najpoznatije modne novinarke i naše drage suradnice Ane Lendvaj, objavljujemo posljednji članak koji je napisala za Budi.IN. Iz tjedan u tjedan uživali smo čitajući Anine tekstove i nije bilo nimalo lako odabrati onaj kojim se opraštamo. Ana, falit ćeš nam.

Kad nam je otvorila vrata, znali smo: Jadranka Sloković jedna je od najljepših hrvatskih žena, sjajno profilirina modnog stila, zbog čega smo uostalom i došli na razgovor s njom. Nakon penjanja na Zelengaj, napadnuti hladnim vjetrom, kišom i prvim pahuljama mokroga snijega, pravo je slavlje bilo vidjeti na vratima ženu dobro poznatu javnosti, plave blago kovrčave poluduge kose, odjevenu u savršenu podužu Saint Laurentovu bijelu košulju malog ovratnika, zakopčanu do grla, nošenu na crne uzane hlače, Vuittonove crne lakirane štikle šiljatih vrhova s prošivima i masivnim bijelim remenom preko ristova. Jadranka ih naziva svemirskim, futurističkim. Poseban je modni događaj bio njezin crni štofasti ogrtač krojen uz tijelo do struka a donjeg dijela nalik na geometrijsku mobilnu skulpturu radi falti koje su se trokutasto otvarale pri svakom pokretu. Bio je to dokaz koliko poštuje Rafa Simonsa koji se upravo osamostaljuje od Diora. Odavno je jasno da je s gospođom Sloković dobro razgovarati o modnom dizajnu koji joj je od rane mladosti u krvi, o čemu svjedoči njezin prepoznatljivi imidž.

 | Autor: Nina Đurđević/PIXSELL Nina Đurđević/PIXSELL

Razgovaramo i snimamo je u sobi kojom dominira staklom pokriven stol osvijetljen stajaćim svjetiljkama za koje kaže da su u njenim bojama, u bijeloj i crnoj. Okruženi smo slikama Glihe, Murtića, Ivančića, Kaline, Knifera, Artukovića, Vehabovića, Jevšovara, jednim tamnim Stančićem – jasno je da se tu voli umjetnost. Tu je regal s nanizanim CD-ima – ne guramo nos u njih jer je općepoznato da je posrijedi džez glazba koju voli odvjetnik Čedo Prodanović, muški dio najpoznatijeg odvjetničkog para u nas Sloković-Prodanović kojima su se u kancelariji pridružili sinovi. - Čedo ima svog sina Srđana a ja svog 33-godišnjeg sina Filipa iz braka s Branislavom Glumcem, mog prvog i jedinog braka – kaže naša sugovornica. Dobro poznaje rad najjačih autora u modnom dizajnu i o njima govori s poštovanjem – bez prizvuka komercijalnog apetita. Kaže nam: - Ne sviđa mi se ništa što djeluje jeftino. Ne odnosi se to samo na cijenu modela. Prisjeća se svoje Diorove suknje koju obožava kao najljepše skulpture. - Netko kupuje aute, netko zlato i brilijante. Ja volim odjeću, nasuprot tome je frendica koja nikad nije kupila ništa skuplje od pet funti, ali vozi ferrari. Pitam sjeća li se prve stvari koju je kupila s udivljenjem: - Da, to su bile čizmice kupljene u Trstu, ravnih potplata, bez potpetica, penjale su se iznad koljena. Samo sam za njih imala novaca. Tako je uvijek, kupim jednu stvar i onda je nosim do besvijesti. Nikad ne kupujem puno stvari. Dugo nosim jednu stvar -kaže.

 | Autor: Nina Đurđević/PIXSELL Nina Đurđević/PIXSELL

Znamo da to podrazumijeva finu bijelu bluzicu poput ove iz ergele bijelih u kojoj nas je dočekala. Pitamo kako je izgledala u ranoj mladosti: - U ranoj sam mladosti živjela u trapericama i od njih neću odustati ni sa sto godina... najčešće sam nosila traperice s majicom i kožnom jaknom. Traperice dok se ne bi raspale. Uz to čizme bez potpetica. Prvu sam suknju kupila kad sam se zaposlila u Tužilaštvu. Kupila sam zapravo dvije suknje i dvije košulje, kaže nam. - Odrasla sam u Zagrebu, a tu sam se i rodila. A gdje sam se igrala? U Socijalističkoj, sadašnjoj Zvonimirovoj, sve oko centra - ideja o modi rodila se u gimnaziji, u XVI. Gimnaziji, jezičnoj, gdje nisu djevojkama dali da nose hlače, tražili su da nosimo suknje. Suknje nisam nosila. Nosila sam kutu preko hlača. No kratili smo te kute na sto načina. I do struka. Pa smo počeli kratiti i hlače zbog čega su profesori dobivali slom živaca. Zabavno je bilo tražiti što ćeš nositi a ne daju ti. I haljine su posebna priča – isprva sam ih duboko prezirala. Najradije bih, mislila sam, nosila odijela uz bijele košulje- Pa to i nosim! više manje stalno. I to me uopće ne smeta niti me smeta kada kažu zar opet. Za dan nosim svoju radnu uniformu – crno, tamnoplavo ili sivo odijelo, i bijelu košulju, a uz ide ogrtač. On mora biti velik, mekan, udoban. Volim velike kapute, muške kapute. Najrobusniji mi je Vuittonov posve muški kaput. Savršen je... Uz to još stavim usku crnu kravatu i ja sam sebi odjevena kako treba. Navečer biram smoking, crni obavezno, uz njega bijelu košulju i hlače, uske ili šire, a ponekad haljinu – opisuje gospođa Sloković. Podsjećamo je na činjenicu da odjeća govori o nama, kako su odavno utvrdili teoretičari mode, a među njima i naš prof. Ante Tonči Vladislavić koji piše kako moda govori o nama nemilosrdno. E pa što odjeća govori o našoj sugovornici? - Vidi se da mrzim sve što je fake. Ja biram što mi pristaje po tipu i za što znam da je dobro. U životu nisam odjenula roza ili svijetloplavo, žuto ili haljinu sa volananima, niti neću osim ako mi ne lupi u glavu tako nešto u 80-oj... - kaže nam. Je li ikad imala ili ima stilistu? - Nikad! Ja se odijevam kako se meni sviđa. Ja sam pronašla svoju formulu. Važno je naći ono što voliš. Radim cijeli dan i odjeća za posao mora biti ono što odgovara poslu, ali i u čemu se dobro osjećam. Kupujem najčešće kad odem na put, dosta putujem, kod nas rjeđe, naprosto nemam vremena lutati po dućanima. Moda me zanima, prelistam modne časopise, gledam djevojke, njihova odjeća govori što se nosi. Gdje se rodio taj impuls za modu? Kaže moja mama da sam se s dvije godine samostalno odijevala, da sam točno znala što neću nositi, a ona mi je haljine ukrašavala mašnom. I danas volim nositi odjeću androginog stila, a uz to negdje staviti mašnu. U jednom dijelu redu ormara su bijele košulje, u drugom redu odijela, a potom nekoliko crnih haljina i kaputa, pa bež detalji. Uz to mogu ići sve vrste i sve boje cipela, mogu čak i crvene cipele, ili zelene, a u posljednje sam vrijeme počela nositi tenisice. Sada ih ima doista predivnih, koje savršeno pristaju uz odijelo, poput cipela su, a otkačene su... - kaže nam.

"Prilično kasno, u kasnijim godinama otkrila sam malu crnu haljinu i njene prednosti"

Pitamo je arhivira li najljepše ili najdraže modele kao emocijski ili dizajnerski kapital, a ona kaže: - Nema arhiviranja! Sve ide dalje, kad mi modeli dosade putuju dalje. Nemam mjesta za čuvanje. Ali neke stvari ostaju uz mene jako dugo. Čuvam stvari i jako pazim na njih – tako imam torbe iz početka 90-ih, svakojake torbe – na rame ide manja, uz nju aktovka, a navečer dolazi torbica više nalik na nakit negoli na torbu. Pitanje mode je čudno pitanje. Jer mogu imati hlače ili jaknu iz Zare – kaže nam, a mi upadamo: _ Ali ih nemate! Nekoliko ipak imam – kaže. Naravno da se smijemo tome. Ali kad kaže kako voli dizajn Max Mare dio razgovora o kombiniranju masmodnog dizajna s onim "pravim" koji je svijet skupog modnog dizajna doveo u ozbiljnu krizu pa se događa da Lanvinov Alber Elbaz gubi posao, a iz Diora odlazi Raf Simons, svi pod pritiskom zahtjeva za komercijalno isplativijom modom. -Ono što se nosi na sudu nije moda, to je vaš posao, time se reprezentirate, kažete tko ste vi. Neprihvatljivo je doći tu u prozirnoj haljini ili majici bez rukava, uskoj haljini, povlačiti preusku suknju gore.dolje. Na sudu u Haagu smo nosili duge crne toge s bijelim plastronom i to bi i tu trebalo nositi. To je besprijekorna odjeća za rasprave. Moja odijela su varijancije toga. Morate nositi ono što je dovoljno ozbiljno i dovoljno ugodno da u tome provedete cijeli dan. Posao određuje što nosite. Danas smo do navečer u istoj odjeći. Samo pojačam ruž, obavezno crveni ruž i možda stavim naušnice. Volim krupnije naušnice, ali nosim minimum nakita. Najčešće nešto od Sovilja. Preferiram da sve što nosim bude čistih linija, minimalistički. Modni detalj mogu biti u bojama. Prilično kasno, u kasnijim godinama otkrila sam malu crnu haljinu i njene prednosti. Može se nositi na sto načina, samo mijenjajući modne dodatke. Svaki čovjek zna što mu pristaje. Stilisti mogu biti savršena pomoć, ali kroz godine razviješ svoj stil, i ja točno znam što je u mom paketu: ako je haljina, duga je do ispod koljena, suknja ide do pola lista, ni preširoka ni preuska, odijelo je udobno a opet ima dobru liniju. Tome dodajem ono što ne odstupa od tog paketa. Kad u jutro stanem pred ormar nema razmišljanja, crni sako, hlače su tamne, košulja čista, bijela. Može tu biti dolčevita, baloner, odijelo. I gotova sam.. Znam da neke stvari više ne mogu nositi, da bih u njima izgledala grozno i neprikladno... Boje me ne zanimaju previše, eventualno u nekom detalju ili ponekad poželim neku zelenu ili ljubičastu vestu ili kaput. Ili crvenu haljinu koju mogu obući jednom pa mi treba pola godine da je ponovo odjenem. Na modu možemo gledati kao na silnu ponudu u kojoj valja naći sebe, a s druge strane valja i poštovati ograničenja koja postoje.

"Danas žena ne crpi svoj autoritet kao 80-ih godina odjećom širokih ramena ni robusnim cipelama"

Trendovi u modi su zanimljivi, ali izabire se samo ono što zadovoljava druge kriterije. Poput ljudi bez glave čine mi se oni koji slijepo jure za trendovima. Budući da ste spomenuli kako moda bez milosti govori o nama, i šalje poruku, mora se reći kako u poslovnu odjeću ne spada seksi haljina niti dekoltirana majica. Dekolte je distrakcija, ometanje onog što zapravo želite reći i onoga što želite da drugi čuju. Radim svoj posao najbolje što znam i mogu, doživljavam taj posao vrlo ozbiljno, a odjeća mora to i govoriti. Radim posao u kojem se pristojno zarađuje pa mogu i kupiti ono što mi se sviđa. Raspametim se sam kad u izlogu vidim nešto za što mogu reći to sam ja, iako naravno znam onu narodnu da je važnije od onoga što nosiš, kako to nosiš. Volim modu na neki neobjašnjivi način. U njoj uživam kao što uživam u dobroj knjizi, muzici, slici. To nije konzumerizam, nije potreba za posjedovanjem nego neka trajna želja za lijepim. To je umjetnost. A sa druge strane moda odražava socijalna kretanja i društvene promjene. Fenomenološki mi je, recimo, zanimljiva moda ravnih cipela i tenisica, cipela muškog stila. Ukazuje to i na promjenu uloge žene kao što je nekad Coco Chanel skratila ženske suknje. Budući da štikle nisu udobne kao obuća koju nosiš cijeli dan i u njima trčiš naokolo jasno je da žena u ravnim cipelama postaje učinkovitija. Zabavno je vidjeti kako su dizajneri sve večernje haljine za Novu godinu opremili tenisicama ili ravnim cipelama. To je nekad bio modni grijeh, a danas dosjetka koja prolazi. Danas žena ne crpi svoj autoritet kao 80-ih godina odjećom širokih ramena ni robusnim cipelama. Iako moram priznati da je moja radna visina ona sa potpeticom od nekoliko centimetara previše – govori naša sugovornica.

 | Autor: Nina Đurđević/PIXSELL Nina Đurđević/PIXSELL

Slažemo se da su savršena odijela koja je Marc Jacobs dizajnirao za Vuittona, s malim košuljama i lancima. Tu je i Diorov Raf Simons, a gospođa Sloković nagovara nas da svakako obratimo pažnju na ideje dizajnera J. W. Andersona i ono što je kreirao za Loewe. Jasno je da će cure krasti njegove ideje za torbe, duge tunike, preširoke ravne hlače i uopće svu njegovu modu za muškarce. Još 70-ih i 80-ih Yves Saint Laurent je odijevao žene u hlače i odijela. Na jakne su išle široke hlače i to je danas savršeno nosivo. - YSL je moja ideja o modi – kaže naša sugovornica, što je na prvu jasno kao i ocjena da joj se sviđa Pradina moda, uključujući ideje ružno je lijepo, a nespojivo je dobro, dakako u modi. Da, dopada joj se Prada, kaže nam, ali uglavnom na nekom drugom. Ljeti i u trenucima koji ne obavezuju na poslovnu strogost obavezno je u trapericama, onima begi stila, širokima, uskima, zvonastih nogavica ili čak jako širokima. Ima ih čak i poderanih. Tenisice, traperice, bijele majice i bijele košulje koje se spuštaju do gležnja – u tome je cijelo ljeto. Odlično dizajniran crni sako s predivnom mašnom u struku njezin je favorit. Poderane traperice ipak više sebi ne dozvoljava nositi, ali pokoleba se ako su mekane i uz njih je, naravno, bijela košulja. – Fascinira me pariška moda – kaže nam, pa se prisjeća kako je iz Haaga znala bježati u Pariz gdje žene izgledaju neodoljivo u crnoj dolčeviti, bež suknji, baloneru preko toga, sa šalovima i maramama i kratkom kosom, možda i bez šminke, a ako je imaju onda je to crveni ruž. Iz Londona, gdje je moda puno žešća i eruptivna, pamti 50-godišnju ženu s Pradinim grudnjakom preko haljine koju nitko nije previše zagledao. Tako nešto je u Parizu zabranjeno. Pariz ima drugačiju puno smireniju modnu priču. U Londonu su trendovi, u Parizu kraljuje stil. Tu moda evoluira, kaže nam. Pitam je kako se tu ponašaju prema kupcima. - Odlično, odvraća nam – Znam objasniti što hoću. Industrija koja živi od mode vrlo je jaka, i naravno da se brinu o kupcima...Važan je taj neposredan kontakt s modelom, važno je isprobati ga, opipati materijal, pa nema kupovanja nasumce, niti putem interneta. Posve je nejasno kako netko odlučuje kupiti nešto i staviti na sebe vidjevši samo sliku na nekom portalu. Važno je napraviti dobar izbor. Tada sam i ja zadovoljna. Među mojim probranim stvarima su i one koje nosim godinama. Zato pogrešnom smatram ocjenu da je moda sva frivolna.

"Audrey Hepburn mi je čudo, neprolazno čudo"

Kad ljudi idu na na razgovor za posao paze da dobro izgledaju, no važno je s tim i nastaviti. I dalje valja izgledati dobro, i ne prestati razmišljati o tome. Reda tu mora biti, ne podnosi šlamperaj! Doživotno valja paziti kako ćemo izgledati. U suprotnom smo ili beznadno ostarjeli ili smo u teškoj depresiji ako izgubimo volju za tim, što smatram nečim vrlo životnim. Mama mi je nekad kupovala haljine s mašnama, i te su mašne ostale, sada kao detalj na cipeli, u struku, čak i na ramenu. Kažem vam, moda je čudo – uvjerava nas a mi primjećujemo: - Da, kad je netko poznaje kao vi. Ne buni se na tu primjedbu i odaje tko je za nju čudo: - Audrey Hepburn mi je čudo, neprolazno čudo. Možete i danas bez problema biti odjeveni kao ona. Yves Saint Laurent i njegov smoking su također temelji mode. Brojne smo već spomenuli. U mojoj ideji moda je dosta pročišćena, čistih linija, nekomplicirana – to je moja ideja o lijepom – kaže na kraju, što nam je svima odavno dokazala! Zahvaljujemo na razgovoru doznajući da ponekad ide na revije. Od naših kreatora izabire Budoir, Pavlina, Zigmana, Skoku, haljine Matije Vujice, ELFS-i čije modele voli djevojka njezina sina... Žao nam što tu nismo spomenule Branku Donassy, Xenia Design, Tea Perića, i mnoge mlađe. No ima vremena i za to.

Komentari 0