- Javila nam se umjetnica koja paralelno živi u Zagrebu i Amsterdamu jer je revitalizirala jednu vlastitu instalaciju koja je ujedno posveta njezinom omiljenom motivu
- Pokrivalo za glavu je Stashin vječiti medij, no ona ga izmješta, riječ je o umjetničkom pristupu oblikovanju te kreiranju objekta u raznim drugim tehnikama
- Poznamo je po šeširima koji u njezinim rukama postaju mala art djela, čime briše granicu između svakodnevice i teatra
Šešir je u suvremenom modnom kontekstu pomalo zaboravljen, no u njezinu svijetu on je najveća zvijezda i inspiraciju. Ovaj predmet u radu umjetnice i klobučarke Stashe Čimbur dobiva novo značenje, postaje skulpturalni element, nositelj priče i središnji motiv umjetničke instalacije. Njezin rad istražuje granicu između uporabnog predmeta i autonomnog umjetničkog objekta, pri čemu oblik šešira prerasta iz modnog dodatka u medij umjetničkog izraza.
Foto: Stasha Čimbur arhiva
Proces koji je doveo do njezinih velikih reljefnih instalacija razvijao se postupno, iz same srži klobučarskog zanata. „Sve je započelo u Amsterdamu gdje sam za izložbe kreirala šešire i eksperimentirala s konceptom nosivih formi za glavu. Kako to već i biva s klobučarima, beskrajno se pari, premazuje, razvlači na kalupe i glača. No kako šeširi više nisu svakodnevni dio odijevanja, odlučila sam okrenuti priču i ukomponirati ih u sliku kao imaginarnu alternativu – za one koji ih ne nose, ali u njima žele vizualno uživati.“ - ispričala nam je Stasha.
Foto: Stasha Čimbur arhiva
Taj pomak označava prijelaz iz funkcionalnog predmeta u autonomni umjetnički objekt. Šeširi se postupno transformiraju u reljefne forme koje izlaze iz plohe slike, stvaraju dojam prisutnosti nevidljivih nositelja i pretvaraju površinu u prostor.
Foto: Stasha Čimbur arhiva
Ključnu ulogu u tom procesu ima materijalna transformacija koja radovima daje njihovu prepoznatljivu skulpturalnost:
„Pokrivala su putovala u Zagreb gdje sam ih premazivala s različitim građevinskim premazima i artističkim kitom tvrtke Samoborke s kojom sam ostvarila suradnju. Željela sam postići potpunu pretvorbu u krutu skulpturalnu formu. Paralelno sam započela i s drugim oblicima izrađenima od slame, kože i pusta, s idejom njihove transformacije. Tako je nastajala kolekcija objekata i spremnika za interijer ‘Rhapsody in White’, u kojoj je sve uronjeno u bijelo kako bi se naglasila igra svjetla i sjene na različitim teksturama.“
Foto: Stasha Čimbur arhiva
Redukcija na bijelu boju omogućuje fokus na volumen, strukturu i reljef, dok radovi, iako proizašli iz modne discipline, funkcioniraju kao prostorne instalacije. Njihova prezentacija dodatno naglašava taj karakter te na koncu uvodi gledatelja u gotovo scenografski doživljaj.
Moda
„Taj sam ciklus kroz godine predstavljala na brojnim izložbama, među kojima je i Mjesec dizajna u Ljubljani 2014., gdje su eksponati bili smješteni u potpuno crno obojen prostor i promatrali su se kroz izrezotine u obliku predimenzioniranih ključanica.“
Važan dio tog umjetničkog puta odvija se i izvan Hrvatske. Jedan od radova predstavljen je na samostalnoj izložbi u Den Haagu, gdje započinje i suradnja s Veleposlanstvom Republike Hrvatske u Kraljevini Nizozemskoj. „Slika je tada otputovala u Den Haag, a kao zahvalnost za potporu poklonila sam je Veleposlanstvu, gdje je bila izložena godinama.“
Foto: Stasha Čimbur arhiva
Nakon vremena provedenog u institucionalnom prostoru, ovaj se rad nedavno vratio u Zagreb na restauraciju, zatvarajući simbolički krug između nastanka, izlaganja i ponovne obrade: „Nakon donacije slika je bila izložena u prostorima Veleposlanstva RH u Den Haagu, ali mi je zbog oštećenja nastalih u internoj selidbi i potrebnog čišćenja dopremljena u Zagreb na restauraciju s namjerom da se ponovno izloži.“
Staša Čimbur članica je uglednog umjetničkog udruženja Haagse Kunstkring u Den Haagu, osnovanog 1891. godine kao platforme za inovaciju i eksperiment u umjetnosti. Udruženje je već 1892. postumno organiziralo prvu retrospektivnu izložbu radova Vincent van Gogh, a kroz desetljeća okuplja umjetnike različitih disciplina i generacija.
U tom kontekstu, njezin rad jasno potvrđuje kontinuitet između tradicije i suvremenosti. Klobučarstvo u njezinu pristupu doživljava transformaciju, šešir postaje skulptura, instalacija i vizualni jezik kroz koji se oblikuje slojevita i dugotrajna umjetnička naracija.
Njezin umjetnički rad razumiju i scenske zvijezde, a jedna od onih koja često nosi Stasha šešire je naša diva Josipa Lisac.
Moda
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.