Zašto smo šutjele? Odgoj djevojaka ovdje je isti stoljećima: potisni i ajmo dalje

„Ja to ne kužim, pa zar su sad sve glumice bile silovane?“

„A sad su sjetile, gdje su bile onda?“

„Pa zašto su pristale na takav odnos, zašto ga odmah nisu prijavile?“

Ovo je samo dio pitanja, i to onih relativno pristojnih, jer degutantne komentare koji se ovih dana pojavljuju ispod svakog članka, objave ili teksta na temu hrabrog istupa srpskih glumica ne želim ovdje ponavljati. Nakon prvotnog šoka „regija“ je odjednom imala milijun pitanja. Začudo, prvo nije bilo: „Drage žene, djevojčice, kako ste?“, već „zašto ste šutjele?“. A u tom se pitanju zapravo nalaze svi odgovori o našem patrijarhalnom društvu u kojemu zakon i moral postoje kako bi štitili one najmoćnije, ali ne i one najslabije.

Kad odrastaš u svijetu u kojemu nema osude ili barem zgražanja jer je „ugledni“ profesor i redatelj 90-tih ujedno bio i privatni Arkanov snimatelj i član njegove stranke, a 30 godina poslije i dalje uživa ugled u umjetničkim krugovima koji su kao napredniji i slobodoumniji, onda je stvarno teško čuditi se zašto je toliko trebalo Mileni Radulović, Ivi Ilčić i ostalim „njegovim“ učenicama da tek sad iziđu u javnost.

Pravo pitanje nije zašto su one šutjele, nego zašto ste svi vi šutjeli? Arhivske snimke na kojima Mika Aleksić vrijeđa djecu, ovih dana preplavljuju Internet, a pritom svi zaboravljaju da su te snimke već viđene na televiziji više puta i da nikome to nije bilo neprimjereno, čudno i ponižavajuće. I nakon toga su roditelji slali svoju djecu u njegovu školu i dalje je ta škola bila utaban put ka glumačkom uspjehu.

Odgoj djevojaka u Srbiji, a može ovdje pisati i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori ili bilo kojoj drugoj zemlji iz „regiona“, isti je stoljećima. Potisni i ajmo dalje. O, da, naše bake pa zatim i mame izborile su se za mnoga teško stečena prava poput šanse na tržištu rada, ravnopravnog roditeljstva, podjele poslova, a borba za jednakost u plaćama još uvijek je na našim plećima, ali kad su u pitanju seksualni predatori na pozicijama moći, situacija kao da je potpuno ista kao i prije sto godina.

Dapače, ponekad nam se čini da je toga sve i više. No u tome leži prva kriva pretpostavka, to se uvijek događalo, a razlika je što danas žene hrabro o tome progovaraju. I onda kad napokon progovore, kao bumerang dočeka ih pitanje „A zašto ste dosad šutjele?“. Kao da vrijeme može poništiti istinu, kao da postoji vremenski rok za takvu traumu, kao da imamo neki skriveni plan istupati javno s najbolnijim emocijama i izložiti se vašim napadima.

Šutjele smo zato što je trauma bila preteška, šok preveliki, a vjera u sebe premala. Šutjele smo zato što smo bile nevine djevojčice i vjerovale smo starijima od sebe, šutjele smo zato što smo se sramile, šutjele smo zato što smo nijemo promatrale kako se silovanje tretira na našim sudovima. Šutjele smo zato što smo bile iznevjerene od osoba koje su nas trebale podučavati i odgajati, a ne zlostavljati nas. Šutjele smo jer smo se bojale da ćemo ostati same.

Namjerno pišem u prvom licu množine, iako, na sreću, nikad nisam doživjela seksualno napastovanje ili silovanje, ali suosjećam sa svakom ženom i djevojčicom koja je na najgori mogući način prošla kroz takvu traumu. Ono što sam doživjela, kao i većina žena koje poznajem, neprimjereni su komentari, omalovažavanje, seksualne aluzije tamo gdje ne pripadaju, situacije u kojima sam se osjećala kao govno jer je neki muškarac, najčešće nadređeni, imao potrebu „staviti“ nas na mjesto na koje, prema njemu, pripadamo.

Ako pitate svoje mame i one će vam sigurno ispričati nekoliko takvih priča koje su postale uobičajen način komunikacije i odnosa u našem društvu. Nešto o čemu se ne govori, nešto što se trpi. Zbog njih koje nisu znale i mogle drukčije, ali i zbog svih djevojčica ovog svijeta naša je  dužnost o tome glasno govoriti. I bez pitanja, poručiti im: „Niste same!“. Lavina je napokon pokrenuta i nećemo dopustiti da ju se ovaj put tako lako zaustavi. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva