Postoje ljudi koji su ponosni na svoje predrasude. Kojima su one srž identiteta. Predrasude o Srbina, ženama, crncima, pederima, Romima, bilo kome... Ako se netko ponosi predrasudama to znači da ne preispituje svoje stavove i njima se ne obraćam. Nikada, pa tako ni sada. Jednostavno nema smisla. Drugačije koristimo zdrav razum, drugačije formiramo zaključke, imamo drugačiji moralni kompas... Dok sam ja alergičan na predrasude, njima one predstavljaju samu jezgru identiteta. I svaka komunikacija osuđena je na propast jer nema šanse da ćemo se slušati pa onda i razumjeti. Jer poanta komunikacije nije da se složimo, već da se slušamo, a to je ovdje nemoguće.
Ali zato ima ljudi koji imaju predrasude iz neznanja, neinformiranosti i/ili jednostavno nisu još osviještene. Njima se ima smisla obratiti, iako iskustvo govori da će se radije odreći mene, nego svojih predrasuda. Jer teško se odreći predrasuda kada si se već toliko vezao za njih, kada si ih već toliko puta branio. I onda je lakše braniti ih i dalje, nego napasti ono što te drži u mraku.
Ljudi s neosviještenim predrasudama će reći: „Nemam ništa protiv pedera ili crnaca, ali...“ Neće reći da ih su to Sotone koje treba objesiti. To je ona prva kategorija i kao što rekoh, njima se ne obraćam. Ali će reći nešto u stilu: „Nemam ništa protiv pedera, ali zašto paradiraju?“ Ili pak: „Nemam ništa protiv pedera, ali neka budu gej u svoja četiri zida. Ni mi ne izlazimo na ulice.“
Pritom će zaboraviti da su i žene prije 100 godina „paradirale“ ukazajući da nemaju jednaka prava. I žene su optuživali da samo provociraju tim svojim paradiranjem. I njih su optužili da uništavaju tradiciju i da ako dobiju svoja prava neće imati tko rađati djecu. I da je Bog zamislio da one nemaju jednaka prava. Katolička crkva je i tada bila kontra žena i kontra poštivanja ljudskih prava. Tada su na tapeti bile žene, danas su LGBT osobe, a sutra će biti netko treći.
Ali kada sam već otvorio to pitanje da i odgovorim na njega. Znate li zašto hetero osobe ne izlaze na ulice? Pa zato što imamo sva prava! Zato što neće biti situacija da ne dobijemo posao zato što smo hetero. Ili da nas netko na ulici pretuče jer smo svoje supruge primili za ruke. Kao što se događalo u subotu i uvijek se događa u većem ili manjem postotku. Zato mi nemamo hetero povorku! Jer se ja u javnosti mogu zagrliti sa svojom suprugom, a moji gej prijatelji riskiraju s takvim ponašanjem.
Jedan je konzervativni „influencer“ komentirao da mediji prenapuhuju problem i da se napadi događaju relativno rijetko i da je Hrvatska tolerantna zemlja. Ali to je jeftina zamjena teza. Napadi se događaju rijetko jer će se gej par rijetko na ulici primiti za ruke baš zato što znaju da bi mogao uslijediti udarac. Ili pljuvačka. Ili neko nekaradno dobacivanje. Hrvatska ima bezbroj kvaliteta, ali prihvaćanje drugih i drugačijih nije jedna od njih. I napisao sam prihvaćanje, a ne toleriranje.
Tema je ponovno aktualna zbog Povorke ponosa koja se održala u subotu, a za uvod u taj događaj pobrinuo se zastupnik Grmoja koji je u istu rečenicu uključio i LGBT osobe i pedofile, što su mnogi doživjeli da bismo se jednako trebali boriti i protiv jednih i drugih, na što se on čudi kao pura pećinskom dreku. To spajanje je već viđeno od ultrakonzervativnih grupa u SAD-u, u susjedstvo je to donio Orban, a sada se i mi možemo pohvaliti takvim progresivnim razmišljanjem. No neka se Grmoja, na neki način, autao. Konačno. I njemu je trebalo nešto vremena pa i sam potvrđuje koliko je teško javno priznati svoj identitet kada znaš da se mnogima to neće svidjeti. Ali dobro je da se autao. Teško je živjeti u ormaru, bio on u pećini ili u dvosobnom stanu ili u sabornici.
No, iskreno, ne da mi se o njemu jer je toliko degutatno LGBT osobe i pedofile staviti u istu rečenicu da jednostavno ne mogu. Jedino treba istaknuti da ohrabruje da ga je za to prozvala i udruga koja se bori protiv pedofila. Očekivano, nisu ga prozvali oni iz prve kategorije, oni koji se ponose svojim predrasudama. A nisu ni mnogi s tim neosviještenim predrasudama i to je veći problem jer su oni brojniji, a predrasude su jednako mračne.
Još jedna česta manifestacija neosviještenih predrasuda ide u smjeru: „Pa zašto opet o tome? Nemam ja ništa protiv njih, ali mi nameću svoju seksualnost.“ Ali ako te uznemirava to što netko jedan sat godišnje hoda gradom, problem je definitivno u tebi, a ne u nama koji smo dio te povorke. I da, obično sam u njoj s čitavom svojom hetero obitelji. Jer hodamo za sve naše prijatelje. Jer hodamo za one koje je i dalje strah hodati u Povorci znajući da ćete biti osuđivani ili neće dobiti neki posao ili... Slobodno nastavite niz jer oni s neosviještenim predrasudama će se uvjeriti i da LGBT osobe zapravo nisu diskriminirane. I onda kad im navedeš sve moguće primjere slijedi epohalno ignoriranje tog odgovora: Ali Ok, ali kaj oni moraju na ulicama provocirati? Daj zamisli da mi normalni sad paradiramo.“ I zato kažem da je komunikacija često uzaludna. Jer su mnogima draže predrasude od gledanja drugih ljudi jednostavno kao ljude.
I razumijem da se teško odreći predrasuda, teško ih je preispitati, teško je priznati si to. Radije će se odreći onih koji ih pozivaju na preispitivanje. Kako je rekla jedna žena na mojoj Fejs stranicu: Ona ima svoja opredjeljenja i ne da na to. Čak i ako nekoga zbog tih uvjerenja vučeš kroz blato ne želi se toga odreći... A to je šteta.
Jer uvijek je pravo vrijeme za borbu za ljudska prava. Uvijek. Izgubit ću zbog toga i dio pratitelja na Fejsu i Instagramu i eventualne čitatelje svojih knjiga, ali neću izgubiti obraz. Ne pristajem na šutnju samo zato što ću izgubiti nečiji lajk. Jer se za ljudska prava moramo zalagati. Jer nam to nalaže ljudskost. Predrasude nalažu nešto drugo. A meni je kristalno jasno što trebam slušati.
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.