Zašto se izboriti za alimentaciju? To dugujete svom djetetu, to je novac za njega

Gledajući TV slučajno sam naletila na film Single Mom's club – klub single/samohranih majki.

Pet što single, što samohranih majki u filmu se sprijatelje i jedna drugoj pomažu oko čuvanja djece i općenito međusobno se podržavaju. I tako, jedna drugoj koja nikako da dogovori alimentaciju s bivšim mužem kaže – pa prestani se ponašati kao da ti on čini uslugu. Ne čini, to nije nikakva usluga tebi.

Upravo tako, alimentacija nije usluga vama.

Alimentacija nije vaš novac.

To je novac za vaše zajedničko dijete i za sve djetetove troškove.

Ne da vam se „boriti“? „On je luđak, on se odselio u drugu zemlju, on će djetetu jednom za x godina ostaviti stan, on će mu dati novac kad ga zamoli direktno, on je prijavljen na minimalac, on nema imovinu na sebe nego na roditelje ili na novu ženu… on je pristao plaćati režije u stanu u kojem ste ostale, on je ovo, on je ono, osjećate se kao bankomat, on se osjeća kao bankomat i dosta mu je, on inzistira na tome da su sedam dana djeca kod njega sedam kod Vas i tako redom,“ on zapravo čini sve da ne plati alimentaciju, realno ne vama nego SVOM DJETETU. Iako ga muči to što tehnički mora uplatiti na vaš tekući račun.

Dakle međusobno zamjeranje je ogromno. I najčešće nema veze s djecom. Djeca su između dvije vatre i kolateralna žrtva naših ega i međusobnog nadmetanja i dokazivanja. Čega? To se više nitko ni ne sjeća, zaboravilo se putem.

Ajmo biti brutalno iskrene budući većina žena ostaje živjeti s djecom i zaista su rijetki slučajevi obratni.

Koliko se žena sveti putem djece bivšim partnerima?

Uskraćivanje viđanja da bi glumile žrtve, jer eto kad djeca odu kod njega on ih uvali baki i, zamisli, hrani junk foodom. Pa što onda? Je li najtragičnija stvar na svijetu da dijete pojede pizzu s tatom, a vi odmorite i brinete o sebi dva vikenda u mjesecu. 4 od 30 dana za sebe mjesečno.

Da se vratimo na alimentaciju.

On ne da, vama se ne da boriti, ne da vam se svađati, ne da vam se tjerati njegove roditelje da plaćaju umjesto njega, ne želite strpati oca svog djeteta u zatvor, ne želite mu se zamjeriti, ne želite se djeci zamjeriti...

Ništa ne može nadomjestiti vaš mir i slobodu. Budete se same snašle. Svemoguća super suvremena žena ipak sve može sama i ne treba ničiju pomoć? Kome se ta žena još dokazuje?

A što kad bi vam dijete reklo kao što sam nedavno čula od jednog mladića koji je odrastao samo s majkom koja je imala niska primanja, a otac mu nije plaćao alimentaciju – bilo bi mi puno bolje i kvalitetnije bih živio da se moja mama izborila za moju alimentaciju.

Da ponovimo, alimentacija nije vaš novac. Vaš bivši suprug ga ne plaća vama.

On alimentacijom plaća troškove svog djeteta.

Dijete niste same napravile. Za taj ples i igru znamo da je potrebno dvoje.

E sad, reći ćete lako drugima pričati, ali ja sam poseban slučaj.

Istina, ovdje pišemo o zdravim pojedincima i da, ima narcisa, psihopata, sociopata, ali zato postoji policija, sud, centar za socijalnu skrb, odvjetnici…

Na to kažete - ma ništa od toga ne funkcionira.

U redu ne funkcionira sada i što, dozvolite ćete da tako i ostane?

Ništa se neće promijeniti ako se mi ne promijenimo.

Mi zapravo i ne možemo i ne smijemo mijenjati druge.

Možemo jedino utjecati na svoje ponašanje. I mijenjati sebe.

Treba li drugoj strani možda malo više poštovanja, priznanja, pohvale – nitko od nas ne želi osjećaj da smo davatelji sjemena, maternice, bankomati, besplatna radna snaga po kući i sl. Svi želimo ljubav i uvažavanje.

Nemojte se osvećivati putem djece.

Jedno je logika, no u stvarnosti mi svi djelujemo 95% nesvjesno vođeni svojim emocijama i instinktima.

U suštini oba (pričamo za zdrave pojedince) vole svoju djecu i žele im najbolje.

Ne možete visinom alimentacije i uskraćivanjem viđanja djece s ocem, očeve natjerati na ništa. Sila stvara otpor. Pustite to.

Djeca su na prvom mjestu. I njihova dobrobit. Na svim razinama.

Zar ne mislite da roditelju koji nije svaki dan s djetetom nije teško što ih ne uspavljuje, što ih ne poljubi za laku noć i dobro jutro, što propušta mnoge istinske trenutke koji su neprocjenjivi.

Budite zahvalni na vremenu koje vam je dato s djecom, a ako ih zaista volite i shvatite da ih ne posjedujete nego da ste tu da se pobrinete o njima u svakom pogledu, prihvatite da djeca imaju oba roditelja, vi ne morate i ne možete i ne trebati biti oba roditelja, vi možete i trebati biti najbolja moguća majka, a ne otac – djeca imaju oca, kakvog takvog.

Pustite ih da grade svoj odnos neovisno o vama, maknite im se s puta.

A alimentacija je pravo djeteta da mu roditelj s kojim ne živi snosi sve njegove troškove. Vaš razvod, vaša imovina – bračna stečevina nema nikakve veze s tim.

Na vama je da osigurate to pravo svom djetetu.

Djeca od nas uče, gledajući naše ponašanje.

Što ćete im poručiti nezauzimanjem za njihova prava? Što ćete ih naučiti?

Da nisu toga vrijedni? Da ne zaslužuju?

Poznata odvjetnica Viktorija Knežević u intervjuu za moj portal www.ženeinovac.com rekla je:

„80 % razvoda završi mirno nakon godinu ili dvije dana onoga što zovemo brakorazvodni folklor (svađe, sukobi, inati, zatezanja, uskraćivanja prava), daljnjih 10 % nastavi s tim folklorom sljedećih tri do pet godina. Nakon toga i oni nađu kakav takav mir i suživot. A preostalih 10 % visokokonfliktnih partnera nikada ne prestane sa sukobima. Ti se sukobljavaju i nalaze načina da jedni drugima ili samo jedan drugome pakoste do kraja života. Dakle, koliko god vam se činilo teško, najvjerojatnije je da se nalazite u ovoj skupini od 80% u kojoj će se stvari stabilizirati i normalizirati kroz godinu dvije ako se zauzmete za sebe i djecu. Kao što vam je trebalo neko vrijeme da se naviknete na bračni život, sad vam samo treba neko vrijeme dok se naviknete na razvod. Zato se zauzmite i izborite za svoja prava i osigurajte svojoj djeci sve što im pripada.“

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva