Cijeli život želim otići u srpnju na Motovun film festival. Ove godine sam se bome zainatila da idem i gotovo. Bila sam u Istri i ranije, i to mali milijun puta, što privatno, što poslovno. Ali mislim da je ovo bio prvi put kada sam baš imala vremena guštati i pustiti korijenje.
Ovaj blog vam piše čistokrvna Dalmatinka, a svi smo čuli za one poznate komentare: „Ma koja Istra? More u Dalmaciji je daleko ljepše...“ Ljepše je, ako ti je samo do mora. A meni je bilo do svega ostalog. I btw - Kamenjak kod Pule i sve oko Rovinja je jednako lijepo kao i u Dalmaciji, tako da toliko o tome da se nemaš gdje pošteno okupati. A najveći gušt mi je bio baciti se sa stijene u centru Rovinja. More kristalno čisto, a pogled na šareni grad, dok plutaš kao cvrcnuta bova - uistinu impresivan.
No, cilj mog posjeta, ovog puta, ipak je bila unutrašnjost. Što zbog spomenutog festivala, što zbog popisa vinarija koje sam „mučenički“ morala ispoštovati. I svih onih nestvarnih gradića na brežuljcima, zbog kojih nerijetko Istru uspoređuju sa Toscanom.
Iskreno, meni je malo već dosta tog pustog uspoređivanja, jer Istra je bajkovita i magična sama po sebi, zbog čega ne zaslužuje taj dosadni komentar usporedbe sa zapadnim ili malo južnijim susjedima. Najkraće rečeno - ona je i pitoma i divlja, i mala i velika, ali svakako posebna.
Stoga, dajem ti pet dobrih razloga zašto bi barem jednom godišnje trebala ovdje doći na bezobrazno čašćenje i hedonističko uživanje.
Prije svega, LJUDI. Ja nisam srela tužno ili srdito ili nesretno lice. Možda zato jer na putovanju selektivno percipiram samo ono što želim vidjeti. Možda zato jer mi je na odmoru mozak lobotomiran. A možda i zbog toga jer ovdje uistinu žive sretni ljudi. Prije svega, radišni. Ne kukaju, ne žale se, ne krive druge za svoje probleme. Uzmu motiku u ruke i rade. Rade i šute. I možda je to razlog zbog kojeg nisam vidjela neobrađeni komad zemlje. Niti ijednu ružnu, nedovršenu kuću na kojoj je krov ilegalno izgrađen u visini Učke. Toga ovdje nema. Ljudi se međusobno poznaju, podržavaju i poštuju. A bome i guštaju. Evo primjer: utorak navečer, a svi restorani krcati. I nije istina da samo stranci jedu vani, jer se i lokalci itekako vole počastiti. Ono što je svakako primjetno je i vrhunska usluga, ma gdje god da dođeš. Nekako nije usliljena i namotirana, već prirodna što me navodi na zaključak kako su ovdje uistinu najbolji ugostitelji.
Drugo, VINARIJE. Mila majko. Nisam vinski somellier, premda sam bila u društvu jednoga, ali ovdje nema lošeg vina. Tu sam klišejski došla po malvaziju, ali me je zato teran oborio s nogu. Nisam ga prije voljela, valjda sam naletjela na neku kiseliju varijantu, ali ovaj kojeg sam kušala je krivac zbog kojeg sam zavoljela crno vino. No, kolekcija suvenira po povratku kući je sadržavala sljedeće buteljice: sauvignon blanc, malvazija, pjenušac, teran, muškat i naravno rakija, od medenice do famoznog terranina. Malo ljudi zna da Istra ima i preko dvadesetak privatnih pivnica, tako je za pivopije, jednako kao i za vinopije, pravi raj na zemlji. Što se tiče obilazaka vinarija, najbolje je planirati do tri dnevno, jer se u svakoj zadržiš barem sat i pol do dva. Kad ti serviraju mezu na daščici u kombinaciji sa minimalno tri vina, htjela ti to ili ne, morat ćeš usporiti iz šeste u treću.
Treće, UGLJIKOHIDRATI. Inače, nastojim ne jesti uglji hidrate i slatko. I kako sam na svetom GO, radije biram popiti nego pojesti te zločeste kalorije. Ali u Istri je, žene moje, to apsolutno nemoguće. Zato prije dolaska, budi pametna, i čvrsto odluči: „Dok sam u Istri, kalorije se ne broje! I točka.“ I onda se opusti i sve redom kušaj, jer nema te šanse da ćeš odoljeti fužima, pašti, riži, kruhu, a moram priznati da sam u Labinu pojela najbolju pizzu ikad (egzotična kombinacija mortalede i pistacija koja mi je bila neodoljiva ). Bifteci, omobolo, kobasice, jednako tako su za prste polizati, ali daleko najveći domet je ipak „toćanje domaćeg kruha u maslinovom ulju“. Zaključak je da sam Istru i pojela i popila, a bome i potoćala. Što mi je vaga kući pokazala, neka ipak ostane mala tajna. (samo za info - već tjedan dana bezuspješno pokušavam postiti, ali trbuščić se uporno ne da)
Četvrto, TARTUFI. Ja se u njima gušim. S njima je - ili ih voliš ili ih mrziš. Dakle, obožavam ih u svim kombinacijama, na pašti, na mesu, u sladoledu, u rakiji. I sve to sam isprobala i usput, kao suvenir, kupila kašetu svega nabrojanog. Posebno me oduševio med od tartufa, kokice, ali i rakijice koje savršeno idu uz čokoladne praline. (skrolaj gore - ne jedem slatko… aha, mo'š mislit 😊).
Peto, hard core HEDONIZAM. Kad se uzme u obzir sljedeće: nestvarna priroda, odlična usluga, kvalitetan smještaj, vrhunska gastronomija, uz obvezan osmijeh na licu… Istru smatram MUST destinacijom za svaku pametnu ženu koja drži do sebe i koja se voli pošteno počastiti. Zato jer je zaslužila.
Idealna je za ženske vikende, ali slobodno možeš doći solo, jer jedno je sigurno - nećeš dugo ostati solo.
A koliko su Istrijani ugodni i šarmantni , ali i samozatajni , najbolje ćeš saznati dok solo sjediš u Motovunu i upijaš okolne brežuljke, a na stol ti stiže još jedna Malvazija, koju ti nisi naručila.
Što još čekaš? Pakiraj se, draga moja, i via Istria😊
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.