Zašto bi svaka žena, barem jednom u životu, trebala posjetiti Marrakech?

Moram priznati da mi je Maroko već godinama visoko na bucket-listi. I onda jednog hladnog zagrebačkog poslijepodneva, prije par dana, taman dok sam birala keramičke pločice za novu kuhinju, dobijem ja poziv iz Globtour Eventa na trodnevno studijsko putovanje u Marrakech. To što sam baš u tom trenutku gledala zidne pločice u marokanskom stilu, vi same zaključite je l' sudbina ili čista slučajnost? Iako ja u slučajnosti ne vjerujem ni pod razno.

Bilo kako bilo, evo mene nakon tjedan dana u kulturnoj meki kraljevine okružene sredozemnim morem, Atlantikom i visokim planinama Atlasa. Marrakech zovu i crveni grad, jer su fasade svih kuća i zgrada oker boje, koja je uistinu oku ugodna, jer čini grad nekako toplim, udobnim i šarenim. Ma da se bezglavo zaljubiš na prvi pogled.

Priznat ću da me grad oduševio i paralelno iznenadio, prvenstveno njegove široke avenije i zeleni vrtovi, jer sam, ruku na srce, očekivala nešto sasvim suprotno - skučeno, kaotično i prljavo. Ali to ovaj grad nije ni pod razno. Bučan je, ali je čist, pravilan i prostran. Tu buku nekako smire džamije koje lokalce pet puta dnevno pozivaju na molitvu. 

Ljudi su glasni, kao i u mojoj Dalmaciji, jer dok pričaju viču iz petnih žila pa onda ispada kao da se stalno svađaju, što meni ide pod normalno😊Znaju izluđivati jedino po Medini (starom gradu), a pogotovo na glavnom trgu Jemaa El Fna, pogotovo kad ti nasrtljive, ali opet nekako simpatične žene krenu, i to bez tvog pristanka, ukrašavati ruke kanom ili te glasni muškarci krenu potezati da se fotkaš sa njihovom kraljevskom kobrom ili malim majmunom. Poanta je da im se kulturno zahvališ, digneš glavu i šibaš dalje. Inače ćeš, u cijelom ovom ludilu, jedino ti draga moja, ostati najveća majmunica, a pogotovo ako se prije tog fotkanja nisi unaprijed dogovorila za cijenu. Cjenjkanje je nešto sasvim uobičajeno u marokanskoj kulturi i dobro je znati da je na ponuđeni iznos sasvim OK uzvratiti sa trećinom, i onda ako se nađete na pola puta može se reći da si iole dobro prošla. Ali od početne do finalne cijene najviše me fascinira njihov tragikomični teatar, kojim će te kao profesionalni glumci pošto poto pokušati uvjeriti kako ni za živu glavu ne mogu ići niže od ponuđenog. Meni je sve to bilo krajnje simpatično jer sam znala da na nas turiste gledaju kao na izvor zarade. I ne možeš se ljutiti na ljude što su barem pokušali.

U Medini su labirinti sukova, obrtničkih cehova koji po tržnicama izlažu svoje proizvode, i na kojima ćeš naći apsolutno sve: od ćilima, kože, torbi, cipela, lampi, đinđa binđa pa do začina. Suk Semmarine je daleko najveći, a nemoj se začuditi kada vidiš lokalce kako po štandovima jedu puževe, jer im je to omiljeni street food. Još ako se uspiješ vratiti do glavnog trga bez da se barem pet puta ne izgubiš, bit će pravo čudo. I ne, ovdje ne pomaže ni karta, ni kompas, ni GPS. Pomaže jedino starosjedioc, koji će se stvoriti iznebuha, te ti za pobjedničko čupanje iz labirinta sukova itekako naplatiti svoju uslugu. Dobro ajde, barem ti je čovjek pomogao!  Neupitno gubljenje nije nikakav razlog da se bezglavo ne upustiš u shopping avanturu, smiješ sa lokalcima i usput uživaš u mirisima grada koji je intenzivno sladak, možda zbog stabala naranači koje su na svakom drugom koraku. 

Prvotna mi je ideja bila da ću kupiti samo par magneta za svoje najbliže, ali sam na kraju ostavila cijeli džeparac na kozmetiku od arganovog ulja. Naime, u blizini grada se nalazi Cooperative Marjana (to što imamo isto ime sam samoj sebi podsvjesno prevela kao neupitan poziv za sumanuto trošenje! ) – proizvodnja arganovog ulja, u kojoj rade sve redom samo žene. Sve se radi ručno, sav materijal se iskorištava, ništa se ne baca, i sav prihod od prodaje žene međusobno dijele. I onda kada mi kažu da više ne postoji ženska solidarnost? Evo zdravog primjera da itekako postoji, i to u sjevernoj Africi. Kad sam čula za njihovu priču, pokupovala sam sve, što mi treba i ne treba: od seruma za kosu, arganovog ulja za nokte/kožu/kosu, dnevne kreme za lice, kreme protiv bora, ulja za masažu, čak i crnog sapuna koji je navodno odličan u borbi protiv celulita. 

Da ne zaboravim i ovo, na putu prema Marjani, dočekat će te uz samu cestu prava magija – stabla argana na čijim grana su tzv. leteće koze koje se hrane plodom argana, koji je sličan našoj maslini. 

Ako ipak nikako ne stižeš do Marjane, kvalitetnu kozmetiku ćeš naći u samom centru grada, i to u biljnoj ljekarni Bab Agnaou, u kojoj će te dočekati simpatičan vlasnik, odličan prodavač, kojem nikako nećeš odoljeti, i to  u organskoj ponudi šminke, ulja, krema, parfema i začina. 

Ako želiš lijepe fotke za Instragram, tada je must Jardin Majorelle, botanički vrt, oaza u novom dijelu grada Guelizu, čije su biljke, cvjetovi i kaktusi ispresijecani osebujnom arhitekturom - zidovima, ukrasima i detaljima plave, žute i spomenute oker boje. Kako je Yves Saint Laurent  prije četrdesetak godina kupio ove vrtove, tako se u neposrednoj blizini nalazi i njegov muzej, kojeg svakako moraš posjetiti, bila ti ili ne bila fashion freak.

Svakako posjeti i glavnu džamiju Koutoubia, palaču Bahia, dom vizira Abu Bou Ahmeda, sa 150 soba, od kojih su neke sagrađene za njegove brojne žene, a neke za konkubine, s mnoštvom prekrasnih vrtova, školom i džamijom. Svakako svrati i u Melah, židovski dio Medine, i uživaj u povijesti i smiraju Plave sinagoge.

Premda je Marrakech kulturni centar Maroka, i dosta liberalniji od ostalih gradova Magreba, nisam mogla ne primijetiti da ipak većina lokalnih žena ili u hlačama ili u dugim haljinama, a i poznato je u njihovoj kulturi da žene pokrivaju kosu. Ovo se od tebe turistkinje ne očekuje, ali naravno da iz poštovanja prema njihovoj kulturi nećeš gradom hodati u bikiniju. While in Rome, act like Roman do…- kako bi se u narodu reklo.

Dobro je znati kako je u Maroku prije nekih 18 godina ženama dozvoljeno pravo na rastavu, a još je bolje znati da se muškarce koji u tebe bulje po cesti nikako ne gleda u oči, jer to oni  onda tumače kao pristanak. Parovima koji još nisu vjenčani nije dozvoljeno držanje za ruke na javnim površinama, osim u maslinicima vrtova Menara, koji im očigledno dođu kao vakum zona.

Za posjetiti ovaj grad kažu da je najbolje od ožujka do svibnja ili od rujna do studenog. U drugoj polovini veljače znaju biti kiše, a ljeta (srpanj i kolovoz) prevruća, kada temperatura ide i preko 40 stupnjeva.

And last but not least - hrana. E sada zaboravi da ćeš u Marrakechu uspješno reći NE ugljikohidratima i slatkom. Iako sam dnevno prohodala i po 20.000 koraka, svejedno sam u tri dana dobila barem dva kila. Kruhovi su im preukusni, a kolači preslatki, i podjednako neodoljivi. Tradicionalno se svugdje jede tajine, berberski specijalitet, koji je dobio naziv po čupu u kojem se jelo kuha, a unutra te obično dočeka poprilična porcija piletine, janjetine ili govedine. Prasetina se, zna se, ne jede. Uz to obično ne dobiješ ni salatu ni povrće, jer oni jedu kus-kus sa povrćem tek kao idući slijed. Od slatkog, ako se baš ne želiš udebljati udri po datuljama, a ako te baš boli briga, opusti se, sestro slatka, a evo što sam sve ja izjela: seffa, briouat, chebakia, sfenj, maamoul, baklava… i samo ću reći da nisam ni jednog trena zažalila.

Što se tiče pića, čaj od mente se pije u potocima. A ako si tipična Europljanka kao i ja, koja ne može zamislit obrok bez čaše vina, dobro je znati da se alkohol toči samo u hotelima, nekim restoranima i klubovima, a u starom gradu ti ga neće poslužiti. 

I na koncu, zbog epidemioloških mjera, noćni život nažalost nisam isprobala, jer se u 23 sata sve zatvara. Premda sam čula da je novi dio Marrakecha prava party destinacija s brojnim klubovima koji su prije covida radili do zore. I da su Marokanci poprilične party životinje😊 

Što mi sasvim dovoljan razlog da se vratim i opet uživam u zalasku sunca na krovu kafića s pogledom na životni puls glavnoga trga Jemaa El Fna. Puls koji nikada ne umire i koji ne da na sebe. Upravo takvi su i Marokanci, ponosni, temperamentni i svoji. Ali tolerantni, topli i srdačni, zbog čega ćeš se u svakom trenutku posjeta osjećati i više nego dobrodošla. 

Stoga draga moja, pozovi prijateljice, spakirajte kovčege i iz ovih peta via Marrakech!

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva