Za 2026. - SPREMNI! Inventura “najljepših” vijesti iz 2025.

Dobar dan, deblji ljudi!

Ne vrijeđam vas, sigurno ste od prošlog tjedna teškim trudom zaradili barem jednu kilu, a sigurno ćete ovih dana zaradit barem još jednu - što je jedino normalno i prihvatljivo, tome i služe kolači i francuska salata. Kila ćemo se rješavat u siječnju, sreća je da traje minimalno 50 dana pa sve stignemo polako i bez stresa.

Sutra se budimo u 2026. - barem većina nas, ne znam u kojoj se godini sutra budi onaj jedva popunjeni razred pobunjenika koji su održali koncert ispred Tomaševićeve zgrade - a još uvijek nismo dočekali sve ono što nam je obećano u filmu Back to the Future.

Ni tenisice koje se same vežu, ni hoverboard - što zapravo nije loše, imamo već dovoljno problema s romobilima i dostavljačima na električnom biciklu koji uznemiravaju narod - ni onu minijaturnu pizzu koju staviš u mikrovalnu pa naraste u veliku. Ali dočekali smo puno drugih stvari kojima se uopće nismo nadali, a na zadnji dan u godini je red da ih se podsjetimo uz inventuru 2025. - iako bi vjerojatno bilo pametnije da se nekih od njih ne prisjećamo, ali budemo svejedno.

Siječanj

Osim što je, standardno, trajao 50 dana, siječanj su nam dodatno produžili gospodin Zoran Milanović i gospodin Dragan Primorac - u strastvenom sučeljavanju koje je na trenutke podsjećalo na 50 Shades of Grey smo potvrdili ono što se već odavno govori, a to je da su žene previše emotivne, što ih čini nekompetentnima za vodeće funkcije. Muškarci nikad ne dopuštaju da ih obuzmu emocije, pa je tako sučeljavanje bilo mirno, dostojanstveno, elegantno i ostale netočne informacije, a usput smo doznali i da se jedan od kandidata, sigurno zabunom, predstavljao kao redovni profesor na dva američka sveučilišta iako je zapravo samo u suradničkom odnosu. Za predsjednika smo izabrali Milanovića, što je možda dobra vijest, a možda i nije, a najbolja vijest je da smo napokon, nakon nekoliko mjeseci torture, na televiziji prestali svakodnevno slušat izraz “hrvaski presadnik.”

U siječnju smo imali i buđenje naroda kroz bojkot trgovina, veliki pokret koji je od Hrvata tražio ono što Hrvatska radi najbolje - trebalo se samo ne pojavit, a iako je sve krenulo ambicioznije od koncerata Aleksandre Prijović, količina protokola, propisa i pravila je bojkot brzo pretvorila u nešto što podsjeća na obaveznu lektiru koja se nikom ne čita.

Od veselih vijesti iz siječnja smo imali dolazak asortimana za plažu u sve trgovine koje drže do sebe, a ako mislite da je to prekasno, dobra vijest je da su ručnici i peraje u neke dućane ove godine došle već na blagdan Svetog Stjepana.

Veljača

Mjesec ljubavi i preskočenih rođendana za one koji su rođeni 29. nam je donio dvije titule prvaka - rukometaši su postali viceprvaci svijeta, a Hrvatska prvak Europe u inflaciji. Rukometašima smo priredili doček, inflaciji nismo - i dobro da nismo jer smo do kraja godine pali na drugo mjesto, pa smo sad samo prva pratilja.

Na dočeku rukometaša smo se na nacionalnoj razini upoznali i s likom i djelom šefa Zagrebačkih mažoretkinja uz pomahnitalo urlanje na djevojku koja nije stala na mjesto na koje je trebala stati, a opravdao se toliko lijepo da je pravi zločin što mu netko odmah nije uručio ključeve grada Zagreba - mora ponekad vikati na devijantne djevojke jer nisu na nivou i nisu profesionalne, kaže, što je opet, naravno, dokaz da su žene previše emotivne za obavljanje ozbiljnih poslova. Situaciju je smirio Duvnjak, što je lijepo od njega, a i korisno jer da se nije umiješao, standardno deranje koje se u krugovima nazočnih komentira već godinama bi vjerojatno opet samo prošlo ispod radara. Uz lavinu osuda, pokrenula se i lavina svjedočanstava bivših i sadašnjih Mažoretkinja čije bi se priče savršeno uklopile u Netflixov true crime, a gospodin šef je uhićen.

Imali smo i Doru koje se nitko ne sjeća, ali mogu vas podsjetit da smo na Eurosong poslali Poison Cake. Od ostalih glazbenih vijesti imamo poziv na bojkot Porina koji je uputila Remi iz Elementala zbog nominacije Thompsona, zbog čega su ju, osim na internetu, napadali i uživo, u parku, pred djetetom.

Od vijesti iz dućana imamo to da je službeno proglašen kraj bojkota pa smo opet petkom smjeli kupit Colu.

Ožujak

Mjesec proljeća je pravo vrijeme da u dućane dođe barem neka sitnica za predstojeći Božić, što se i dogodilo, a Božić nam je u ožujku omogućila i Meghan Markle, pardon, DAČESOF SASEKS koja nas je naučila kako od voća napraviti “elevated” dugu, kako poslužiti med vlastitih pčela i jaja vlastitih kokoši koje imaju vlastiti stol za piknik, odnosno “chicknic table” i kako skuhati ručak u bijelim hlačama i još bjelijem puloveru od kašmira. Duchess of Psycho je pred kamerom dražesno pakirala kokice iz jedne ambalaže u drugu, pripremala kupku za gosta koji je došao na ručak, ali tko kaže da se možda nije htio i oprat, a svijet je posramila i krasopisom - sve to dok je u ruci većinu vremena imala nož koji je možda tamo bio samo zbog kuhanja, a možda i da zastraši gosta… vi procijenite, a ako još niste pogledali taj shitshow, ne znam što čekate.

Od ostalih shitshow stvari u travnju smo dobili i novu Snjeguljicu i sedam patuljaka, koji se više ne zovu patuljci jer je to uvredljivo, a uvredljivo je i da se uloga istih dodijeli glumcima s dvarfizmom pa smo imali CGI “mala bića.” Jesmo li to tražili u 2025.? Ne, tražili smo ono što nam je obećano u Back to the Future, ali ne možemo uvijek dobit ono što smo tražili. Osim kad je u pitanju smještaj za Thompsona, ali to nas čeka te u travnju.

Travanj

April je rezerviran za šale, a točno je tako na početku djelovala ponuda smještaja za “Thompsonovo.” Nitko se nije šalio, cijene zagrebačkih stanova, apartmana i šupa su dosegnule visine kakvima se inače može pohvaliti Las Vegas - ili barem (Las) Vodice u špici sezone - a izvolite moj najdraži oglas: “Honda Jazz koja će biti parkirana u Središću, a s auta će biti uklonjen jedan kotač radi sprječavanja vožnje.” Cijena za dvije osobe je bila 400 eura po noćenju, a za dodatnih 200 eura je postojala mogućnost parkiranja bliže Hipodromu par dana prije koncerta. Imali smo i oglas u kojem netko ususret koncertu poklanja pelene za odrasle - veličinu L i XL - da za vrijeme nastupa ne morate ić na wc.

Šalili su se i riječki studenti medicine koji su, valjda jer nisu imali dovoljno obaveza u danu, napravili Whatsapp grupu u kojoj su ocjenjivali jesu li im kolegice silovljive ili nesilovljive… ili silovljive, ali samo pod utjecajem droge i alkohola. Imena im još uvijek ne znamo, ali saznat ćemo, časna izviđačka, a vjerujem da se nitko neće bunit da jedan bivši budući doktor posao može pronać jedino u videoteci. Zaslužili su, sigurno jesu.

Od veselih vijesti u travnju smo imali podizanje optužnice protiv Anne “ćaća mi se doli guši” Dujić - u Karlovcu, jer su u Šibeniku prvo odbacili prijavu, kako drugačije.

Svibanj

Bili su izbori za Tomaševića, odnosno za gradonačelnika Zagreba, to je ono nešto povezano s demokracijom kad ljudi izađu na izbore i zaokruže opciju koja im se najmanje ne sviđa - ili najviše sviđa - što možda ne moram dodatno objašnjavat, ali možda i moram jer nikad ne znaš kad će Vesna Pisarović ili Marko Tolja iskoristit koncert da kažu ljudima da ga treba maknut.

Bili su i neplanirani izbori za primata godine, a titula je pripala onom “nestašnom” vozaču Tesle koji je u Splitu autom pokosio nečiju mamu, možda i baku, pa je brzo pohitao iz auta od 1000 konja - ne da provjeri je li nekog ubio, nego da vidi u kakvom je stanju auto. NAVODNO, tako kažu na internetu, ali ubojstvo autom nije bilo navodno.

Imali smo i Eurosong na kojem je pobijedio… tako je, nemamo pojma, ali nastupali su Baby Lasagna i Käärijä, što smo vjerojatno zapamtili.

Ono što nismo zapamtili, a nismo jer mozak voli potisnut traumu, je to da je Ivan Pernar u svibnju video uratkom najavio porno karijeru - što je odlična vijest ako ste taman u svibnju planirali krenut na dijetu i/ili donirat oči nekom kome više trebaju.

Od upečatljivih svibanjskih trenutaka koji nemaju veze s dijetom smo imali Spud Bud, redove za krumpir koji podsjećaju na Lučko za vrijeme produženog vikenda i naravno, kako drugačije, apsolutni bijes ljudi koji se ljute jer neki drugi ljudi čekaju u redu za krumpir.

Također, taman se negdje u ovom periodu “rodio” Jakov Jozinović, što je dobra vijest za fanove, a još bolja za onog koji iznajmljuje Hondu Jazz bez jednog kotača jer kako je krenulo, nije isključeno da će ju opet iznajmit.

Lipanj

Za siječanjsku depresiju ste čuli, ali ove se godine dogodila i lipanjska depresija koja je zadesila mnoge dokone gospođe koje u slobodno vrijeme mrze Jelenu Perčin jer je jednom u seriji glumila negativku - razvodi se Maja Šuput. Vijest je odjeknula Hrvatskom jednakom jačinom kojom inače odjekuju vijesti o femicidu, a dokone gospođe su bile složne - razvod je ilegalan i nedopustiv, a činjenica da se dvije odrasle osobe usuđuju krenut u različitim smjerovima je nezamisliva, suluda ideja. Tržište lijekova za tlak je ojačalo, a još nismo ni saznali da će se Maja u budućnosti usudit imat mlađeg dečka. Glupača, samo na sebe misli, nikad na tuđi tlak.

Tlak je u lipnju bio visok i zbog priprema za Thompsonov koncert, što je još jedan dokaz da je Maja Šuput bešćutna osoba - da joj je stvarno stalo do ljudi, javila bi da se razvodi najranije u kolovozu, ovako se ljudi nisu mogli dovoljno posvetit ni njenom razvodu, ni koncertu na Hipodromu.

Srpanj

Dok su se jedni pripremali za najveći koncert od stoljeća sedmog - i od stoljeća bilo kojeg - drugi su na internetu navijali za smrtne posljedice posjetitelja. Bilo je i nas normalnih kojima je samo išlo na živce zatvaranje zagrebačkih prometnica, ali nadali smo se da će se proći bez incidenata, a tako je i bilo. Došo Thompson, ošo Thompson, dobili smo i Gospu od drona, a dobili smo i savršeni pokazatelj da demokracija možda nije najbolje rješenje.

U srpnju smo imali i viralno ukazanje Vlatke Pokos koja se pobunila zbog bočice vode od 5 eura u kafiću na moru, zbog koje se prvo posvađala s vlasnikom lokala, a onda i s bivšom prijateljicom koja nam je dostavila par vreća navodnog prljavog Pokos veša iz prošlosti - epilog očekujemo na sudu, a hoće li presuda stići prije one koja čeka Annu Dujić? Vjerojatno.

Kolovoz

Došla je nova sezona istog sranja “With love, Meghan”, a nju vam, za razliku od prve, toplo NE preporučujem.

Došla je i nova sezona istog sranja zvanog pohlepni hrvatski taksisti koji sramote normalne hrvatske taksiste, pa smo - zajedno s ostatkom svijeta - čitali o onom koji je vožnju od par minuta pokušao naplatiti 1506 eura.

Sezona klinaca kojima su roditelji kupili prebrze romobile da budu najpopularniji u Whatsapp grupi traje gotovo cijele godine, a u kolovozu smo imali još “iznenađujućih” nesreća, a imali smo i vozačicu Range Rovera koja je blokirala tramvaj dok je “samo otišla po kapi za oči”, pa je na povratku u auto napala ZET-ovca koji se zabunio jer je mislio da živi u civilizaciji, a ne u Jurassic parku.

Imali smo i dramu na sajmu u Benkovcu, a imali smo i Tomu Horvatinčića koji je u kolovozu prošetao zagrebačkom špicom - što je možda poražavajuće ako razmišljate o pravdi, ali barem nije upravljao vozilom.

Također, vozačica Range Rovera je protjerana iz Hrvatske, nadamo se negdje gdje ima kapi za oči.

Rujan

Ubili su Charlieja Kirka, što u teoriji nema puno veze s nama - osim ako se želimo bavit ljudima koji su to javno slavili jer se nisu slagali s njegovom ideologijom, a ne želimo jer nismo idioti.

Ubili su i 34-godišnju ženu koja je zadnje subote u rujnu otišla na svadbu u Šibeniku, a život joj je poništila signalna raketa koju je ispalio mladoženjin stric. Istog dana je u Makarskoj skoro ubijena još jedna žena, opet na svadbi, opet zbog signalne rakete, opet zbog nekog primata koji mora pucat na svadbi jer je to “tradicija.” Svi su se složili da je riječ o tragedijama, ali nisu se svi složili s idejom da je pucanje na svadbama primitivno - nekima je to sasvim normalno i lijepo, a mi koji se s tim ne slažemo smo pi*ke i ljudi koji se ne znaju veselit.

U Dubravi se okotila maloljetnička banda koja hara kvartom i tuče sve pred sobom - i mlađe, i starije, a usput i pale klupe, demoliraju parkove i gađaju izloge kamenjem - umjesto da odu doma i pospreme sobu… ili da broje nove dlake ispod pazuha.

Od veselih rujanskih vijesti imamo to da je Aleksandra Prijović rodila curicu i dala joj rijetko ime. Ne znam koje, možda Juha, to je rijetko. Čestitke Aleksandri, ali da je prava žena kao što su bile naše bake, rodila bi u Areni za vrijeme koncerta i nastavila s poslom.

Listopad

Dalibor “kajem se” Matanić je, za razliku od žrtava kojima se “ispričao” uz dodatak “ako sam nekog povrijedio”, dobio megafon i priliku da nam se izjada i javi nam koliko mu je bilo teško i koliko mu je još uvijek teško. Tresla su se brda nekoliko dana zbog jezive neprimjerenosti intervjua koji relativizira nasilje, a žrtve koje su ionako u drugom planu stavlja u stoti, ali nije se rodio čak ni miš. A mi ćemo se i dalje pitat zašto žrtve ne prijavljuju nasilje i zašto su se “tek sad” sjetile.

Gabrijela Žalac se trebala pojavit u zatvoru, ali nije mogla jer je imala poslovne obaveze, što je sasvim ok. Jest da je sud odbio molbu za odgodom, ali svi već znamo da NE u Hrvatskoj ne znači NE.

Od toplih ljudskih priča smo imali romantičnu komediju o gospodinu Berošu koji je dobio posao neurokirurga - iako je USKOK-ov optuženik - i to nakon 7 godina izbivanja iz operacijske sale. Ako će vam nekad trebat usluge neurokirurgije i grah vam padne tamo gdje vas čekaju njegove ruke, možda je pametnije da odete u Spud Bud.

E da, Leon Lučić je pucao u čovjeka, što je iznenađujuće jer nikom nije palo na pamet da je uopće na slobodi.

Studeni

Gabrijela Žalac je uspješno dostavljena u zatvor “s malim zakašnjenjem” - i dva velika kofera, kako drugačije - a sobu će dijeliti samo s vlastitim mislima, neće valjda s cimericom. Puni pansion ćemo joj plaćati 2 godine i 7 mjeseci, uz opciju da nakon polovice odsluženog traži uvjetnu slobodu, a ako ju traži, bilo bi lijepo da ju dobije jer će sigurno opet imati poslovne obaveze.

Imali smo i “napad na časnu sestru” koji se nije dogodio, ali to nije spriječilo ljude da društvenim mrežama šire detaljne informacije o napadaču koji ne postoji.

Neki idioti su zapalili Vjesnik jer su idioti, ali dobra vijest je da se predlaže da im se sudi kao mlađim punoljetnicima jer su tek nedavno navršili 18 - a svi znamo da s tek navršenih 18 još ne znaš da ne smiješ zapalit zgradu. Budite iskreni, jel vas itko učio da se to ne smije? Eto vidite, pustite bebe na miru, još ih se doji.

U Zagrebu je održan i veliki prosvjed protiv lošeg životnog standarda u Hrvatskoj… ne, oprostite, neki likovi su se okupili ispred stana Dalije Orešković jer su se naljutili. OPET su žene preemotivne, DOKLE više?!

Prosinac

Lik s kojim sam išla u razred je na Svetog Nikolu na Trgu gazio ruže položene u spomen žrtvama femicida, valjda jer se zabunio i nije znao što se radi s čizmama 6.12., a odrekli su ga se čak i oni koji kleče. Dostavio je video-ispričnicu, zaradio prijavu za… idiota godine?… a mediji ga uporno nazivaju muškarcem, za što nema potrebe.

Thompson je održao koncert u Areni i pozvao na opoziv Tomaševića, a već se sutradan nekolicina Demogorgona okupila pred stanom gradonačelnika uz malu priredbu - najavljen je i referendum za rušenje Tomaševića, što znači skupljanje potpisa, a sad će netko jako zločest reć da se za to treba znat potpisat. Ja neću jer nisam zločesta, mogu samo svima poželit sreću s referendumom kao ugodna i pristojna dama.

Za kraj godine imamo i nekolicinu zasad neidentificiranih zapuštenika koji su neki dan na školskom igralištu privezali petardu za kanistar i izazvali eksploziju, pa ako netko može raspisat referendum za besplatne kondome koji će se dijelit u Pošti, kafićima, kladionicama i prodavaonicama pirotehnike, bilo bi lijepo.

Eto, gotovi smo, sretna vam 2026. koja počinje sutra - i sretna francuska salata koja traje već danima.