Veliki vodič za dostojanstveno tamnjenje (za ljude iz kluba vječna mozzarella)

Može jedna vesela priča za početak?

Seveda!

Tako kažu slovenci kad žele reć “naravno”, a s obzirom na to da je naša vesela priča iz Slovenije, “seveda” je sasvim prikladno.

Našla sam ovo na internetu prije nekih 15-ak minuta, a izvori kažu da nije zajebancija, nego nešto što je stvarno bilo prikazano na Dnevniku jedne slovenske televizije leta dva tisoč devetnajst, dakle prošle godine.

“Da ne bi pozabili otroka v avtu”, iliti savjeti kako se pobrinut da NE zaboraviš dijete u autu tijekom ovih ljetnih vrućina.

Ovako dakle, kaže stožer za nezaboravljanje djece:

• na sjedalo pored djeteta položite predmet koji će vam SIGURNO trebati kad izlazite iz auta
• na telefonu si možete ostaviti podsjetnik da morate ostaviti dijete u vrtiću
• prije napuštanja auta otvorite stražnja vrata i provjerite je li dijete u njemu

Uauuu!

Tako Slovenci kažu za “wow.”

Kad su jako uzbuđeni, kažu “ja pa iiiii!”, čime ćemo završit ovu malu lekciju iz slovenskog i veliku lekciju iz korištenja kondoma ako ti treba podsjetnik na mobitelu da ti je dijete u autu (i da ne smije ostat u autu po vrućini).

Krivo sam najavila, ovo uopće nije bila vesela priča; zapravo je crna, ali još stignem preokrenut stvari i umjesto vesele priče koja je zapravo crna ponudit crnu priču koja je zapravo vesela.

Ovo je priča o crnoj kozi.

Šalim se, nije, ali fascinira me kad netko na Instagramu kaže “pitali ste me kako njegujem kozu” i “pitali ste me od cega mi je koza tako sjajna” pa volim maknut ž i malo se proveselit.

(Znam da me vesele glupe stvari, jbg).

Ovo je priča o crnoj koŽi.

Priča iz rubrike “često me pitate”, omiljene rubrike u koju volimo stavljat stvari koje nas zapravo nitko nije pitao, ali ne znamo napravit bolji uvod.

Često me pitate jednu stvar na koju mi se rijetko da odgovarat, a sad sam odlučila da bi mogla.

Unatrag par godina, počela sam jako lijepo i graciozno crnit na moru.

Pričekajmo da ljudi koji su očekivali citiranje Sokrata i rješavanje razlomaka na latinskom napuste prostoriju.

Quia nunc vale!

Često me pitate “Andrea, kako si počela lijepo crnit a prije si uvijek bila mozzarella?”

I istina je, prije par godina sam uvijek bila ili mekani Camembert ili mekani Camembert koji je upao u sirup od maline - nikad nisam bila crna.

Moj tata nikad nije bio crn.

To je kvaliteta koju je prenio na mene, kao i apsolutnu nadrkanost u prometu i ljubav prema sarkazmu.

Mama je, s druge strane, na mene prenijela panično ranjenje na svaki dogovor i potrebu za pretjeranom logistikom (imam hodograme za SVE i testno se pakiram prije pravog pakiranja).

Uglavnom, nikad nisam izgledala kao da me okupalo sunce, uvijek se samo činilo kao da smo se sunce i ja posvađali i da ne pričamo.

“Ali onda se dogodilo nešto što nitko nije očekivao” - mrzim kad ovo napišu u naslovu, ali je, dogodilo se.

Unatrag par godina imam duboku, postojanu boju koja odaje dojam da mi je barem jedan predak iz Dalmacije ili Italije, iako su svi iz Zagorja do te mjere da mi je pra-pra-prabaka purica.

I naravno - jer osoba koja važe gaće prilikom pakiranja ne zna drugačije - imam HODOGRAM kako sam došla do toga.

Ništa stručno jer nisam “strućljak”, samo par stvari koje su mene od nezainteresirane mozzarelle doveli do “hej, ova djevojka izgleda kao da je živa!”

Ali prije nego što krenemo, jedna jako važna stvar.

Ovo nije poticaj da ugrožavate sebe samo zato da bi na par tjedana izgledali kao da možda imate daleku rodbinu u Italiji umjesto bližu rodbinu u Švedskoj.

Preplanula put je fora, ali još je veća fora bit zdrav.

I nikako nije fora mislit da više vrijediš ako imaš karamelastu kožu - vrijediš jednako, samo ti bijele haljine možda malo bolje stoje.

That said, ja volim ulovit boju na moru.

Znam da bi bilo bolje da volim ostat sasvim bijela - radim na tome, a do tad pokušavam bit maksimalno odgovorna dok lovim boju.

Dobro došli u epizodu bijela koza - crna koza: Kako dostojanstveno pocrnit na moru čak i ako ste u podznaku sir.

Savjete ćemo razdijelit na Priprema, Pozor i SAD, čisto da bude malo gluplje nego što bi trebalo.

Zaštita od sunca neophodna je, no kako odabrati pravu kremu za svoj tip kože?

PRIPREMA

1. Tatjana Jurić mi je preporučila oralno!

Ovo je, osim što zvuči kao lako moguć naslov na nekim portalima, potpuna istina. Kad sam radila s Tatjanom na radiju, rekla mi je da uvijek prije izlaganja suncu pije akstansantin, što je, nemojte ovo shvaćat kao farmakološki točno objašnjenje, nešto kao jači beta karoten. Nesam školovala šta je točno, ali probala sam prije 5 godina i otad crnim s lakoćom bižuterijskog nakita izloženog vodi - jako lako, jel. Počnem ga pit negdje 2 mjeseca prije izlaganja suncu, što je vjerojatno pretjerivanje, ali i to sam od mame naslijedila. Uglavnom, akstansantin - i dalje se mučim dok ga izgovaram ali puno lakše i ljepše crnim otkad ga pijem. “Tatjana Jurić mi je donijela crnilo u život!” Naslovi se sami redaju a nigdje Rogoznice Borisa.

2. Najbolji prijedlog koji je najgori - solarij

Znam, ZNAM, sve mi je jasno, ali ako prije mora ne odem par puta na solarij, neki dijelovi mene neće znat pocrnit. Kod svakog mozzarelličnog čovječuljka je drugačije - kod mene noge i trbuh žive #foreverbijeli život ako ih par puta u solariju ne podsjetim da se izvole ponašat. Idem par puta po malo minuta, nikad iznad 17 (ZAJEBAVAM SE) i to na onaj s kolagenskim lampama koji je (kao) bolji za kožu. Jel najzdravije na svijetu? Nije. Ali nije zdravo ni prihvaćat da je PDV 25% pa jebi ga.

POZOR

Namaži se kao da mažeš palačinku najboljem prijatelju

Ja krenem s faktorom 30. Losion, sprej, vodica, čip s faktorom za one koji su se cijepili, svejedno. DO 12 sati i NAKON 16 sati.

“Ali ja ne mogu ulovit nimalo boje ako se namažem!” - šuti i slušaj me, don’t question the hodogram.

Sunce i dalje malo dođe, ali onako nježno kako ljudi koji ne žele platit cugu prilaze novčaniku. Ovako ćeš prvih mjesec dana godišnjeg, a onda u drugom mjesecu - šalim se, znam da je vrijeme ograničeno na vjerojatno 7 dana ili 10… ili 30, ali onda svi vjerojatno misle da ti je šef ljubavnik.

Uglavnom, maži se kao da ne želiš pocrnit, sunce će te svejedno pronać barem malo. Kad skužiš da se ipak vidi razlika, smiješ snizit standarde. Ja onda stavim faktor 20 - ne na predugo, ali da dozvolim suncu da me počne zavodit. Kad osjetim (ili vidim, ili mi drugi kažu) da je sunce postalo bahato, pauza u hladu i opet 30.

Pauze u hladu se podrazumijevaju u najgore vrijeme, naravno.

I faktor 50 u sticku na madeže, ožiljke i tetovaže, por supuesto.

SAD!

1. Kad se luk zažuti…

Tj. kad prođeš pored ogledala i više te ne zabljesne vlastita bjelina, vrijeme je da se nagradiš pekmezom. Marmelade za brže tamljelje (!) dolaze u puno oblika, mirisa i veličina, a ja se godinama uvijek vraćam samo jednoj - ne smijem reć koja je ali smijem reć da se ne zove Nionaza. Konkretno, kupujem onu prvu, originalnu formulu - ima još varijanti koje sam isprobala ali prva je najbolja. Meni.

Ljudi jako vole i Bolerlario (sami riješite ovaj kompleksni anagram) koji je puno manje sticky i puno nježnije miriši. Volim ga i ja, ali ni približno kao Liolazu. Neki ljudi vole i suho ulje, meni izraz “suho ulje” izaziva ankzioznost (kao i pijesak na stopalima). Uglavnom, treba nać ono što TEBI funkcionira - i mazat u ono doba u koje ti mama uvijek kaže “sad je najbolje sunce.” Ovakvi proizvodi jako privlače sunce i treba ih koristit pametno - dakle, ne kad prži, nego kad je golden hour. (Jasno vam je da barem jedna osoba u Vladi ovo čita kao “golden whore.”)

2. Pečeno pile i dalje može zagorit

Trenutak kad kažeš “baš sam lijepo pocrnila” je često varljiv jer misliš da sad smiješ sve, a zapravo i dalje ne smiješ ništa jer si i dalje duboko u duši mozzarella. Meni “baš sam lijepo pocrnila” dođe oko četvrtog dana, ali i dalje se mažem kao da najboljem prijatelju (sebi) mažem palačinku, samo je sunce sve manje bahato prema meni i sve se ljepše slažemo. Ali koliko god se lijepo slažemo, postoji strahopoštovanje i činjenica da to što sam lijepo pocrnila ne znači da još ne mogu ružno izgorit.

POSTPREMA

Ovo nije riječ, ali danas je jer mi je bilo glupo napisat “održavanje.”

1. Aftersun

S alojom, rekle bi gospođe koje kažu aloja, a može i bez alooooje - bitno je dobro nahranit kozu (ž) koju je jelo sunce. Namaži se tako da moraš reć “čekam da mi se lijepo upije”, znači ne onako kako mažu paštetu u vrtiću ali imamo za fontane i stroj za maglu.

2. Voda, stalno, često

Ne za fontane, nego za tebe. Koža treba vodu, pogotovo kad je imala aferu sa suncem. Pij na silu ako treba - sigurno imaš neke sramotne slike u mobitelu koje dokazuju da jako dobro znaš popit kad je potreba.

3. Piling

Ako želiš postojanu boju, moraš uklonit mrtve stanice kože s tijela, što znači da je piling tvoj prijatelj. Na tržištu ih je mali milijun i svi obećavaju taj jedan ženesekva koji nema nijedan drugi. Najčešće je sol iz nekog mističnog mora, tipa Mrtvo more ili slovensko more, nekad su i dragocjena ulja i stvari s egzotičnim imenima koja ne prepoznaješ, ali svejedno iz nekog razloga (pred sobom) glumiš da znaš šta su. “Aha, da, valbezijska šljivotrešnja i miris lilidandrijuma.”

Cijene su isto svakakve - ja sam prije desetak godina probala neki “must-have”, skupi piling od 500 kuna (što u nečijem srculencu možda zvuči kao malo novaca) i odlučila da više nikad neću. Od tad se pouzdam u dva najbolja pilinga ikad - Gwyneth Paltrow pokrij uši, stiže nešto degutantno, for peasants - sol, suncokretovo ulje, to je to. Nekad ubacim malo ulja za masažu s mirisom lavande, nekad mi se ne da. Nema tog mrtvog mora i ulja od valbezijske šljivotrešnje.

Ovaj piling je savršen, osim ako imaš netom obrijane noge pa može bit nelagodno - onda umjesto soli ide šećer. Uglavnom, home-made piling je korak u bolje sutra. Osim… postoje neke varijante kućnih pilinga sa zobi i palentom, a kao prijateljica osobe koja je uspjela palentom zaštopat apartman na moru, srdačno predlažem da se saberete. E i da, treba oprat kadu nakon korištenja da se netko ne ubije pri sljedećem tuširanju.

4. Neki ljudi se mažu sredstvima za samotamnjenje…

…ili produljivanje trajanja boje. Ja nisam u tom teamu, više volim dostojanstveno bijelit, jer je lako moguće da postanem narančasta (unatoč vašoj NOVOJ, revolucionarnoj formuli, don’t forget da mi je pra-pra-pra baka purica). Ali ako netko voli, ja vas ne osuđujem, samo vas molim da to radite u svoja 4 zida. I nemojte zaboravit oprat dlanove nakon što ste se namazali.

To je to, sad možda znate kako crnit kao maleno pile, a ne kao Camembert.

Možda i ne.

Ovo je samo moja mala rutina, ne znači da će funkcionirat za svakog.

Niti znači - PONAVLJAM - da svatko mora htjet pocrnit.

Ni da je crnjenje natjecanje, a ljudi često misle da je.

Ali ako netko želi, ovo je mene pomaknulo od vječnog sira.

Hvala što ste došli na moj TED talk o UŽASNO POVRŠNIM STVARIMA (hvala Vlasta), sljedeći put rješavamo razlomke na latinskom a do tad imajte ugodan tjedan - i nemojte zaboravit dijete u autu.

(Stavite marmeladu za tamnjenje pored njega ako se bojite za svejedno hoćete).

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva