Uvijek je prirodno biti uronjen u prirodu. I svoju unutarnju i onu vanjsku...

Doma si, komentirala je moja Maja kada sam joj poslao prve slike s velebitskog vikend izleta. Trebali smo ići zajedno, ali ona se u petak predomislila i trebala mi je točno jedna sekunda da se prešaltam u glavi i sam odem na još jedno druženje s njim. I da... doma sam kada sam u prirodi. Pogotovo sam ili s njom s kojom imam sličan ritam hodanja i upijanja života. Ali iskreno, nemam baš nikakvih problema ni kad sam solo. Jer ne biste vjerovali, ja sam zapravo introvert. Uživam u samoći. Šutnji. Uživam upijati život ritmom koji njemu odgovara. Dovoljno razgibavam svoj jezik da nemam nikakvih problema šutjeti satima, pa i danima. I dopustiti mislima i osjećajima da se raspletu kako njima odgovara. Bez interupcije jezika koji te iste misli i osjećaji prevodi u razumljive simbole. Volim samo biti. 

Zato uživam u prirodi. Život je prirodan u prirodi. Hodaš, jedeš, spavaš, osjećaš, misliš, postojiš... I onda opet tako... Pogotovo kad se radi o višednevnim turama. Naravno, izvrsno je otići i na jednodnevni izlet ako ne možeš više, pa i na jednu noć, ali od prošle godine imam novu ljubav – thru hike, u vrlo slobodnom prijevodu hodanje/planinarenje na duge pruge. Kada spajate tjedne i tjedne na trailu. Jer tada se uspijete diskonektirati od vanjskog svijeta i konektirati na prirodni. Svoj unutarnji prirodni i onaj prirode same. Baš obožavam tu jednostavnost. Obožavam što slijediš svoje unutarnje ritmove i ritmove prirode, a ne ritmove notifikacija i mailova. I nemojte me krivo shvatiti jer volim svoj život i volim svoje poslove. Čak dapače, obožavam ih!

Privatni album

Jučer sam imao promocije u Vukovaru i Županji. Danas me očekuju promocije u Đakovu i Vinkovcima, u srijedu u Slavonskom Brodu, dok sam četvrtak u Lipiku i Kutini. U petak i subotu pak imam dva predavanja za tvrtke, ali u Zagrebu pa ću konačno malo odmoriti gume na autu... Ne bih želio da mi tako izgleda svaki tjedan jer želim biti više s obitelji, ali iskreno, nakon bizarne dvije godine u kojima sam imao svega nekoliko promocija, bring it on! Presretan sam što sam i u prošlom i ovom mjesecu nakupio tisuće kilometara i tisuće ljudi na promocijama širom Hrvatske i regije. Konačno smo se vratili u normalu. 

Ali koliko god volim trenutke kada tijekom promocije ugledam da se nekome upalila lampica u srcu ili glavi, obožavam i svoje solo trenutke. Kao i svaki introvert imam nešto vučje u sebi pa mi trebaju ti solo trenuci. Doduše, u nedjelju su me ti isti vukovi probudili u 4.40h zavijajući kao da su spremni za opaki tulum. Doduše, možda i nisu bili vukovi, ali nećete vjerovati, nisam izašao iz šatora da provjerim, bilo im je dovoljno zabavno i bez mene ☺

A bilo je i meni. Odlučio sam prohodati od Baških Oštarija do Šugarske dulibe, preko Raminog korita. Napominjem tu trasu jer planinarima je poznat uspon iz Raminog kojeg ja zovem „Pocuclat ću ti dušu“. Ima i verzija koja uključuje psovke, ali nju ćemo ostaviti za drugi put. Uspon je dug, prilično strm, ali je svoj. Ne ispričava se za ono što jest. Stasit je. Slično kao i Velebit sam. Prošle sam godine rekao da on više treba nama, nego mi njemu. Izvrsno je samodostatan. I to je jedan od razloga zašto sam ga tako brzo i duboko zavolio. Poštujem ga, ne radim gluposti, ne tražim nemoguće od njega i to je recept za dobru ljubavnu vezu. A mislim da ni on nije skroz ravnodušan prema meni, ali kao što rekoh, mi više trebamo njega nego on nas. 

Privatni album

I tako sam uživao u izletu. Do Šugarske sam došao za 4 i pol sata što je izvrsno brzo za moj prijašnji standard. Opet sam imao ruksak od 20 kg jer sam u treningu za dvije hodalačke ekspedicije. Prva je u lipnju kada ću se pridružiti Nikoli Horvatu koji hoda od Meksika do Kanade kroz srce Amerike. I tome se veseli svaka moja stanica. Nekoliko ćemo tjedana hodati sjeverom Colorada pa onda i jugom Wyominga. Na početku ćemo se družiti s vrhovima od 4500 m i pogledima koji dokazuju postojanje Boga. Na gradiće ćemo naletjeti svaki cca 5 dana, a ostalo smo u divljini i ajmemilamajko kako se ja tome veselim. Pratite Nikolu ako vas zanimaju takve ekspedicije, ali i zapravo svako slanje zone konfora u neku stvar. 

A onda sredinom kolovoza opet sa suprugom krećem po hrvatskim planinama, a očekuje nas cca 600 km od Knina do Prevlake. To je naš godišnji ☺ Znam da mnogi godišnji zamišljaju na plaži s koktelom u ruci, ali meni je to veranje na neki vrh i uživanje s osobom koju volim i prirodom koja voli. 

Ovu kolumnu pišem u Vinkovcima, iščekujući današnje promocije. Stolić sam primaknuo prozoru tako da škicam Bosut, a ne zid sobe jer uvijek, ali uvijek je prirodno biti uronjen u prirodu. I svoju unutarnju i onu vanjsku...

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva