Miss7 Blog 22. svibnja 2022.

Umetnica mora biti zdrava. Koliko ti brineš o svom psihičkom zdravlju?

Marijana Perinić

Umetnica mora biti zdrava… Već mjesecima odzvanja u glavama cijelog Balkana, i to zahvaljujući nesvakidašnjem biću iz susjedne nam zemlje, koje je komponiralo stvarčinu koja zasigurno zapinje za svačije uho, i to ne samo odličnim ritmom, već i tekstom koji na unikatan način tematizira puno toga za nas ljude važnog, ali često stavljenog pod tepih. 

Svatko pjesmu doživljava na svoj način i taj dio me ne zanima. Intrigantnije mi je što je pjesma, baš poput crvenog luka, višeslojna. No, neću niti pisati o svakom sloju, neka to rade glazbeni kritičari, već ću fokus staviti na onaj dio koji suptilno objašnjava koliko zapravo pažnje danas stavljamo na fizičko zdravlje, izgled i vanjštinu, uporno zanemarujući unutarnji svijet, u kojem je čitavo bogatstvo. Od kompleksa, nesigurnosti, mana, ožiljaka, modrica, svih onih riječi koje se stidimo, ali koje nas i čine - običnim ljudima.

Fascinira me činjenica kako je kod nas u Hrvatskoj i dandanas velika sramota reći da ideš kod psihoterapeuta. Kao da ti se odmah zalijepi etiketa divljakuše kojoj pod hitno treba bijela košulja, jer si samim tim priznanjem konačno i svijetu otvoreno rekla da si ništa drugo nego -  luda žena. A ta riječ „luda“ u narodu često podrazumijeva: histerična, nervozna, neispavana, tjeskobna, paničarka, kontrol frikuša, nedo*ebana, promiskuitetna, preglasna, nesigurna, pretiha, lajava, proždrljiva, gladna, neudana, karijeruša, rastavljena, nestabilna, ovisna, pred mengom, u mengi, u postmengi, u menopauzi, ne želi dijete, uporno želi dijete, ali joj ne ide, samohrana majka, lezba…. I tako dalje i tako bliže.

Poanta je da smo mi žene često prozvane lude zbog - čega god ti padne na pamet. I to samo i isključivo ako nismo, stavit ću pod zajednički nazivnik - PRIMJERENE. Osrednje, sive, uobičajene, nenametljive, poslušne, prosječne, da ne kažem - dosadne. Jer ako si dosadna, onda nikome nisi prijetnja, ali bome te nitko živ niti ne ferma.

To što nas život baca na sve strane, okolina trigerira, posao ne ide, projekti se otkazuju, brakovi propadaju, to je nebitno. To što se borimo sa neplodnošću, besparicom, unutarnjim i vanjskim demonima, to se ne računa. Zato je najlakše svima lijepo zaključiti da je ona tamo, ništa drugo nego - luda. I sve je to njoj od hormona. Ma nemoj?

No, to je samo ono što selo vidi, misli i viče, poput dokone radio Mileve, zbog čega ću ja tebe sada upitati ono što jedino smatram bitnim: Kako si, ženo? 

Odgovor potraži u sebi, i to u svom tijelu, i molim te, ne idi u glavu. Jer ako je išta ludo u cijeloj ovoj priči, onda je to glava. Koja ne sluša nikoga, ni tijelo, ni srce, a još najmanje dušu, često se noseći sa teretom preteške, ali fejkane slike u javnosti.

Kako si? Je l' ti teško nakon treće neprospavane noći jer maloj rastu zubići? Je l' te boli što nisi dobila onaj posao, iako si ga jako željela? Je l' se plašiš da ćeš ostati gladna, jer ovaj mjesec nisi dobila poticaj? Je l' ti utrobu para saznanje što te nakon toliko godina ostavio? Je l' se osjećaš manje vrijednom zato jer si neplodna? Ili zato jer si dijete nedavno izgubila?

Mi žene smo nadnaravna bića. I to što jedna žena može podnijeti, doživjeti i u konačnosti preživjeti, to je jednom riječju - čudo. No, jesmo li mi toga svjesne?

Pitam te, kako si? Odgovori mi. To je jedino bitno. Gdje te boli? U srcu, jer si tužna? U solarnom pleksusu, jer si posramljena? U grlu, jer si opet nešto prešutjela? U jajnicima, jer si opet za nešto kriva? Možeš li uopće locirati gdje je ta bol? Gdje taj nemir? Vulkan koji tinja? Koliko si uopće u kontaktu sama sa sobom? 

Možda te sama pomisao na doticaj s neugodnim užasava, jer misliš da taj kontakt nećeš preživjeti. Ali preživjet ćeš, štoviše proradit ćeš, iščistit i presložit se pa ćeš konačno biti bolje, ali samo ako se predaš u prave, i ovo naglašavam, stručne ruke.

Ako nisi dobro ili ako nisi u skladu sa samim sobom, smatram da bi svatko, muškarac ili žena, trebao ići na terapiju. Jednom je jedan moj poznanik rekao „Nismo mi oštećeni, mi smo preživjeli“. I to je jedina istina, jer ne poznam osobu koja je imala savršeno djetinjstvo i koja je u odraslosti na svim životnim područjima apsolutno besprijekorna. Ako i jest, svaka joj čast, premda znam da je to čista laž. 

Istina je da je život nepredvidljiv i često nemilosrdan, a mi ljudi se sa svim s*anjima ne znamo, niti možemo baš uvijek sami nositi. I ne, neće nam pomoći ni prijatelj, a bome niti prijateljica. Neće nam pomoći niti pijanstvo s kompićima, a još manje danonoćno lamentiranje s frendicama. Previše analize vodi do paralize, sjeti se. Možda ti ljudi jesu dobronamjerni, ali nisu stručnjaci. Da me ne shvatiš krivo, dobro dođe izbaciti frustraciju, ali za konkretnu pomoć ipak, dragi ljudi, ajmo dati kruha onima koji su se za to godinama i školovali.

Psihijatar, psiholog, psihoterapeut, psihoanalitičar, terapeut, što god. Samo da je pomoć konkretna i da dolazi od stručnjaka, ne od šarlatana. A šarlatana je od Zagreba do Tokija. No to je neka druga tema. Danas na pladnju imaš što god ti srce poželi: od bihevioralno-kognitivne, geštalt, integralne tjelesne psihoterapije… a na tebi je samo da se okuražiš i probaš. I da se ne sramiš, jer jedino te može biti sramota ako samu sebe zapostaviš.

„Mens sana in corpore sano“ ili ti „U zdravom tijelu, zdrav duh“ - kaže latinska poslovica.

Upravo je terapija higijena uma, tijela i duše. Sa zdravim mislima utječemo na svaku poru našeg tijela, a radom s tijelom izbacujemo potisnute emocije i glava nam se čisti. A u cijeloj toj priči nam i duša uživa. Zato jer zna da si, kao cjelovito biće, na pravom putu.

Tako da uistinu ne vidim ničeg sramotnog priznati da ideš kod psihoterapeuta. Štoviše, to je samo odraz zrelosti, samosvijesti i preuzimanja odgovornosti za svoj život.

No, nitko ne kaže da će odlazak terapeutu biti lagan. Ali neće niti biti toliko težak koliko možda misliš da jest. Boljet će te sva ta prašina koja se godinama uspješno skrivala ispod tepiha. Ali u toj boli je i cijela ljepota, jer i sama znaš da kada prašinu očistiš koliko zapravo uživaš u svježini svoga doma.

Konstrakta pjeva „Umetnica mora biti zdrava“. No, ne mora samo ona. Već i menadžerica, programerka, pravnica, a pogotovo kućanica.

Uz bitnu napomenu da se sve navedeno odnosi i na suprotni spol. 

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva

Komentari 0