Dobar dan svima osim vremenskoj prognozi koja kaže da će u četvrtak u Zagrebu bit 38 stupnjeva, što je nekulturno, nepristojno i skoro bezobraznije od rečenice “oslobodite 20 posto bolničkih kreveta da se ljudi koji idu na Thompsona imaju gdje onesvijestit.”
Nemam ništa protiv, btw, ako idete na Thompsona - idite, veselite se, čuvajte se, u svijetu je dovoljno svađa i bez prepiranja o Perkoviću Marku.
Nadam se da ste kvalitetno iskoristili produženi vikend i da ste umočili barem jedan palac u more - ako niste, nadam se da ćete to napravit ubrzo, sa zaštitnim faktorom na koži i knjigom ili časopisom u ruci.
Ja sam u more tijekom vikenda umočila svaki palac koji imam, a glavu sam umočila i u knjigu i u časopis - The Cleaner je knjiga za koju vam dajem najhladniju anti-preporuku jer je dosadna kao najdosadniji sastanak koji je mogao bit mail, a časopis je… nebitan. Ne samo zato što nije Ok! ili Teen, što su (skoro) jedini važni časopisi na svijetu, nego i zato što sam opet, ništa čudno, u njemu pročitala intervju s jednim od najčešćih pitanja u povijesti postavljenih pitanja: “Što vas može izbaciti iz takta?”
Bilo je i drugih pitanja, jasno, tipa “kako održavate liniju” i “kako usklađujete posao i obitelj” - što će zauvijek ostati pitanje koje nitko nikad ne pita muškarca - ali izbacivanje iz takta mi je apsolutni favorit… uz ono o najdražoj knjizi na koje je odgovor gotovo uvijek “Mali Princ.”
“Što vas može izbaciti iz takta” nije loše pitanje - naprotiv, osoba u odgovoru ima priliku otkriti neku sitnicu iz života koja je inače poznata samo ljudima s kojima dijeli stol za nedjeljnim ručkom ili grupnu poruku na WhatsAppu, ali odgovor je uvijek, bez iznimke najmrtvija dosada koja je ikad mrtvo dosađivala još od vremena kralja Dmitra Zvonimira; ne kažem da je kralj Dmitar Zvonimir bio dosadan, samo mi je trebalo nešto atraktivno iz prošlosti.
Probajte pogodit odgovor na pitanje o izbacivanju iz takta, sigurno ga znate.
Tako je: NEPRAVDA.
Every. Fucking. Time.
Nema veze je li subjekt intervjua nova Miss Zagreba, primabalerina koja obilježava 30 godina karijere ili sedmoplasirana kandidatkinja Gospodina savršenog - nepravda je uvijek odgovor točno onako kako je i “jesam, resetirala sam router” uvijek odgovor kad ste na telefonu s korisničkom službom telekoma.
I nije to kriv ni netočan odgovor - svaku normalnu osobu živcira i ljuti nepravda - samo je izlizan, ofucan i dosadan, a svaka osoba koja ga daje to radi kao da je rekla nešto vrlo posebno, nikad viđeno, nikad pročitano.
“Iz takta me može izbaciti nepravda” - how very Meghan Markle of you, dajte nam nekog kvalitetnijeg mesa. Bilo što, sigurno ima još nešto, tipa “bebe s naušnicama” ili “Petar Vlahov” ili bilo što drugo što nije “nepravda”, the most basic of all basic bitches. (Petar Vlahov je, kao i kralj Dmitar Zvonimir, ovdje sasvim slučajno).
Na primjer, vas može iz takta izbacivat to što povremeno napišem nešto na engleskom i to je sasvim ok - neka vas izbaci, neka vas živcira, to je svakako bolji, životniji odgovor od “nepravda.”
Ako se ostvari moja želja da uskoro odete na more, pod ruke će vam vjerojatno kad-tad dospjet časopis u kojem vas čeka neki veliki intervju - čekajte da se ubaci osoba koja nam mora javit da ONA čita isključivo knjige, što je još jedan odličan odgovor na pitanje što vas može izbaciti iz takta - a da bi vam štivo bilo barem malo manje dosadno, bit ću slobodna ponudit nekoliko alternativa odgovoru “nepravda.”
Pa ako Minea ovo čita, neka se posluži - šalim se, Minea nije dosadna i sigurno ima bolji odgovor, ali znam da ju smijem spomenut bez da se naljuti.
Dobro došli u “što vas može izbaciti iz takta” - iskrena verzija. Krenut mogu isključivo od sebe, ali sigurna sam da bi se složila i većina drugih koji traže dubinu u nepravdi.
Numero uno, da nije uvijek sve na engleskom - CIPELE KOJE SE VUKU PO PODU. Čim zatopli i ljudi odluče ugurat stopala u natikače, japanke ili ne daj vraže, Crocsice, po gradskim ulicama i shopping centrima odjekuju krici đonova koji se vleču iza osobe koja vjerojatno nema hendikep koji bi joj onemogućio podizanje stopala, ali svejedno ih vuče. Vama ovo možda uopće ne smeta jer ste stabilni, normalni i hormonalno uravnoteženi ljudi, ali meni je kao kreda koja vrišti po školskoj ploči. POGOTOVO one natikače iz Zare, znate točno koje. Stahp it.
Numero dva, internet proljevi raznih vrsta, pogotovo ovaj:
“I hate small talk. I want to talk about atoms, death, aliens, sex, magic, intellect, the meaning of life, faraway galaxies, music that makes you feel different, memories, the lies you’ve told, your flaws, your favourite scents, your childhood, what keeps you up at night, your insecurities and fears…I like people with depth, who speak with emotion from a twisted mind - I don’t want to know “what’s up.”
Nema preciznijeg indikatora da imate posla s površnim debilom od ovog, a ja vam se usput kunem svim limenkama Cole Zero koje imam u frižideru da osoba koja objavljuje ovakve stvari ne zna pričat ni o atomima, ni o galaksijama, ni o smislu života - i da joj je Instagram festival FaceApp selfija i lošeg engleskog. Small talk je predivan, ljudi koji sve pokušavaju pretvorit u seminar o bitku nisu.
Numero 3.-ći, nesposobnost odrasle osobe da pozove lift. Ako ću ikad završit u zatvoru, to će bit jer sam napokon eksplodirala nakon što je netko tko želi ić gore stisnuo strelicu za gore i dolje i rekao “pa koji prvi dođe.” Prigodni “što vas može izbaciti iz takta” bonus - ljudi koji ne znaju koristit redne brojeve i pišu “39.-eveti.” Demons.
Još jedna stvar koja je bolji odgovor od “nepravda” - polifone melodije na mobitelu. Lako za to što mene generalno nervira zvonjava mobitela i svoj držim na vibraciji od 2004.-sućečetvrte, ali ako već zvoni, može li molim vas zvonit normalno, a ne tako da svi koji stojimo u redu u Pošti moramo slušat nešto što zvuči kao mobilni simfonijski orkestar? I naravno, osoba koja se treba javit ga NIKAD ne čuje, a ako ga čuje, onda ga barem ne može pronać u torbi prvih 30 sekundi.
Telefoniranje na speaker u javnosti je još jedna - kome, čemu, zašto, imate li dušu?
Tipkanje sa zvukom - kome je potreban “pak-pak-pak-pakpakpak” dok piše poruku? I dare say nikom.
Samoposlužne blagajne - ne kao koncept, hvala onom tko ih je izmislio, nego kao vječno okupljalište ljudi koji se, kad ih treba koristit, ponašaju kao da prvi put vide blagajnu, tehnologiju i vlastite ruke.
LinkedIn - opet, ne kao koncept, iako i tu u zadnje vrijeme vlada najezda (većinom) muškaraca koji su se jednom uslikali u odijelu i to shvatili kao poziv da dijele životne i financijske savjete, ali kod LinkedIn-a me iz takta izbacuju ljudi koji govore Linke-DIN. Znam, svijet ima i gore probleme, tipa nepravdu, ali i Linke-DIN je nepravda.
Borić od vanilije, to sam već stoput rekla, a dodat ću i novu demonsku kategoriju - jedan kafić u centru Zagreba je odlučio prskat “miris” vanilije po cijeloj terasi, a posljedično i cijeloj ulici, što je jedanaesti krug pakla i prestanite.
Rečenica “trebala bi se više smijat”, najčešće upućena ženi od strane muškarca kojeg ne poznaje.
Rečenica “ženu na prvom spoju treba odvest na kupanje”, aludirajući pritom na mogućnost da je zapravo ružna kad joj se s lica ispere šminka, ne razmišljajući pritom o činjenici da bi se na tom istom kupanju mogle objelodanit i druge nezgodne situacije od kojih je jedna poznata kao “shrinkage.” Ali naravno, kad se penis smanji u vodi, to je sasvim normalno i jasno je da to nije njegov puni potencijal - exactamente, dakle u čemu je problem s punim potencijalom našminkanog lica, Lovro?
Izraz “skinny bitch”, što je “sasvim prihvatljiv” naziv za mršavu ženu koji se smatra bezazlenim i zabavnim, a da punijoj ženi kažeš da je “fat bitch”, nitko se više ne bi zabavljao.
Badići koji se u 2025. prodaju isključivo u kompletu u jednoj veličini - kad ste zadnji put upoznali ženu koja je i gore i dolje isti broj? Možda ih znate, ali to su dvije žene, mi ostali ne možemo.
Ljudi koji se vuku u prometu i svejedno uspiju uhvatit zadnji trzaj semafora, a ti zbog njih ostaneš na crvenom.
Rime na reklamama, pogotovo one koje to nisu. “U XY centar dođi i novi auto osvoji.” Eminem se okreće u grobu, a još u njemu nema nogu.
Korištenje horoskopa kao izlike za neprimjereno ponašanje: “A ja sam ti škorpija” - lijepo, gospođo, svejedno izvolite pokupit feces koji je vaš pas poslužio na pločniku.
Prezentiranje vlastitog kašnjenja kao zabavne karakterne osobine.
“Ej, istekao mi je WeTransfer, možeš mi poslati opet?” UVIJEK od osobe koja je tražila da joj se nešto hitno pošalje WeTransferom.
Nasilno korištenje trube za svaku minornu pizdariju, pozdrav svima koji u 7 ujutro trube ispred tuđih zgrada jer se netko usudio isparkiravat duže od šest sekundi.
Naslanjanje na šipku u tramvaju cijelim tijelom, ne daj Bože da se još netko može primit pored gospođe Koraljke. Gledanje videa i slušanje pjesama bez slušalica u javnom prijevozu također.
“Ja ti ne pijem tablete” iz usta osobe koja ne može prestat spominjat da ju boli glava, ali i da se ne želi trovat ibuprofenom. Bonus feature - osoba puši, to joj je za dušu.
“Piješ Colu?! Ja to koristim za čišćenje wc-a i odčepljivanje odvoda.” Congratulations, you’re an idiot, mi normalni kupimo Domestos.
“Nije te upiknuo komarac, nego komarica.” Mhm, imate li još minutu da nam kažete da banane imaju puno kalija ili ste u žurbi?
Banane u palačinkama, znam da to nikog normalnog ne smeta, ali meni potonu sve lađe na samu pomisao. E i kad smo kod palačinki i izbacivanja iz takta - ljudi pričaju o stvarima koje stavljaju u palačinke, ali to rade kao da očekuju aplauz i pohvalu za neviđenu kreativnost i usput te opominju jer su tvoje palačinke dosadne. “JAAA u palačinke volim stavit kekse jer sam poseban” - give this man an Emmy, a Grammy, an Oscar and a Tony! EGOT, EGOT, keksi u palačinkama!
Žene koje u wc-ima javnog karaktera ne puste vodu iako kotlić normalno radi. Muškarci isto, naravno, ali s njihovim prijestupima se ne susrećem.
Uber i vrijeme dolaska - kad tek naručuješ je tu za 3 minute, čim naručiš je ipak 12, jasno mi je sve, ali svejedno je jednako ružno kao i veš mašina koja laže kad će bit gotova.
LAN. Ne local area network, materijal, proklet bio tko ga je izmislio i prokleta bila ja koja ga svakih par godina kupim jer zaboravim da je apsolutni pakao.
Komentiranje poderanih traperica kreativnim dosjetkama tipa “poderane su ti traperice” i/ili lažnom pričom koja glasi “meni je baka jednom takve zašila.” Je, svatko ima takvu baku kao što svatko ima tetu koja je jednom gledala kako se proizvode hrenovke i od tad ih više ne jede i tetu koja je u školu išla s učenicom Krasna Torbica/Vesela Lešina… koja se udala pa se sad zove Vesela Lešina Pleše. Lažete svi i kršite Božju zapovijed.
Žene koje te nagovaraju da ošišaš dugu kosu jer je to “primjerenije tvojim godinama” - i koje ne mogu prestat spominjat da su se preporodile otkad imaju bob. Good for you, not for me.
Menstrualna čašica - ne sama po sebi, nego nasilje koje dolazi uz nju, a često dolazi od žena inzistiraju da se prebaciš na nju jer njima odgovara. Ne od žena koje ti ju samo predlažu kao alternativu, nego od onih koje te prozivaju ekološkim kriminalcem i idiotom jer ju ne koristiš.
Osviještene slamke, znate točno koje, one koje dotaknu tekućinu i rastope se na trećem gutljaju. Jesu li plastične slamke loše za okoliš i kornjače? Jesu. Možemo li svejedno ipak pronać neki kompromis između zločestih slamki koje traju duže od Jože Manolića i onih koje se raspadnu brže od Domovinskog pokreta? Vjerojatno, ajmo pliz.
Garderobe u dućanima koje nemaju vrata, nego zavjesu koja se nikad ne može povuć do kraja.
Nečiji dečko koji uvijek stoji točno ispred tvoje garderobe i vidi te kroz rupu u zavjesi.
Rasvjeta u Zari. Rasvjeta u hotelima. Ljudi koji ne pale svjetla po kiši, a uvijek voze sivu Daciu koju nitko ne vidi.
Ekipa koja na koncerte i festivale dolazi u japankama, pogotovo po kiši - s kojeg kata ste, uz dužno poštovanje, bačeni na glavu?
Preveliki kišobrani i ljudi koji ne znaju nosit sklopljeni kišobran, pa ga ili drže vodoravno ispod pazuha ili mašu njime dok jednom nekom ne iskopaju oko.
“Dizajnerski uređen stan” - nope.
“Moja mačka ti nije klasična mačka, više je kao pas” - nope.
“ime.prezime, MONKEY, gmail.com" - NOPE.
Labubu - ako ne znate što je Labubu, bolje je da što duže ne znate. Također, kupila sam Labubu privjesak na štandu jer sam neprikosnovena seljanka.
Imam još, ali možemo se dogovorit da je dosta.
Srdačan pozdrav i čuvajte se vrućina… i nepravde, naravno, to se podrazumijeva.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.