“Takva su vremena”: Je li vama normalno da 8-godišnjakinje imaju gel na noktima?

Srdačan pozdrav, jeste upalili grijanje ovih dana? Ja jesam, vjerojatno ranije nego ikad, a svaki put kad imam svečano prvo preuranjeno paljenje, malo mi je neugodno i razmišljam je li to stvarno nužno ili pretjerujem. Svejedno sam ga upalila, bilo mi je hladno i odlučila sam da je potrebno; takva su vremena, a to što su nam zagrijani radijatori - ili klima ili peć - nekoć bili manje-više nezamislivi sredinom devetog mjeseca ne znači da nisu dopušteni. Vremenima se treba prilagodit, barem kad je u pitanju temperatura prostora. 

Osim što sam prvi put upalila grijanje, prošli tjedan sam “upalila” i jednu temu za koju nisam bila sigurna kako će proć među ljudima - nije to ništa novo, kod većine tema razmišljam o istoj stvari, a s ovom prošlotjednom sam izgleda pogodila. Pričala sam - odnosno pisala - o klinkama koje se za  školu šminkaju kao za vlastitu svadbu, a ako ste propustili tekst, evo ga OVDJE. 

U moru komentara, naišla sam na jedan koji otvara jednu još ozbiljniju, nakaradniju temu - u Hrvatskoj postoje majke koje ulaze u kozmetičke salone i traže da se njihovim curicama, čije godine još nisu u kategoriji dvoznamenkastih brojeva, radi gel na noktima. Kad ih salon odbije, onda prijete, urlaju i vrijeđaju djelatnice koje to ne žele radit djevojčicama od 8 godina. Osoba koja mi je to prijavila je vlasnica jednog takvog salona i za ponašanje majki prema djelatnicama je koristila izraz “zlostavljaju”, a ja vjerujem da je to sasvim točan opis - vjerujem i da neke od njih salonu ostavljaju loše recenzije, naravno bez da usput spomenu što se stvarno krije iza njih.

Ne moramo opet detaljno o tome kako se u “naše vrijeme” podrazumijevalo da se ne šminkaš za školu i da je samo običan lak na noktima bio jedva dopustiv - to smo već prožvakali dovoljno puta, a vi sigurno imate pametnijih stvari za žvakanje. 

Ovo s gelom na dječjim noktima je dovoljno visoka razina idiotizma da može bit samostojeći problem bez popratnih objašnjenja, a ja ću opet pitat ono što sam pitala i prošli tjedan - jesam li ja stara baba koja se ne zna prilagodit novim vremenima ili su majke koje naručuju 8-godišnjakinje na gel, pa onda još urlaju kad ih se odbije, nova vrsta psihički oboljelih osoba za koje još nemamo adekvatan medicinski termin? 

Moguće je da se stvarno ne znam prilagodit, ali svejedno ne mogu zamislit kakvi to šišmiši lete u glavama roditelja koji misle da je normalno poslat dijete na gel - ako to rade kad ima 8 godina, kakve će mu sve nepotrebne gluposti omogućit do maturalca u sedmom razredu? Ekstenzije trepavica? Botoks? Možda i operaciju nosa, tko zna - ja ne znam, ali svakako se bojim pitat.

Vjerojatno pretjerujem, ali vremena su takva da to pretjerivanje uopće ne zvuči nemoguće. 

Da nam je netko prije 15-ak godina rekao da će djeca u školu dolazit u Balenciaga tenisicama od tisuću eura, vjerojatno bismo i na to odmahnuli rukom uz usputni “ne pretjeruj”, ali eno ih, hodaju po školskim hodnicima u obući u visini jedne prosječne plaće koju će prerast prije nego što ju stignu iznosit.

Ne samo da hodaju, nego često uživaju ugled boljih, kvalitetnijih osoba koje roditelji “više vole”, što možda zvuči glupo, ali djetetu nije toliko jednostavno objasnit da cijena tenisica nije proporcionalna količini ljubavi. Škole su već odavno pune klinaca koji su bijesni na svoje roditelje jer ih “ne vole dovoljno” da im kupe stvari koje ima “svatko tko je netko”, a roditelji moraju odlučit hoće li se svidjet svojoj djeci ili će poslušat razum. 

To je isto - a vi se slobodno uvrijedite ako mislite da je “kupit ću djetetu tenisice od 1000 eura” normalno razmišljanje - psihički poremećaj koji samo čeka da mu se dodijeli ime. 

I potpuno je nebitno je li nekom tisuću eura za tenisice nešto što mora razvuć na 36 rata ili beznačajna kupovina koju uopće ne osjeti - stavit dijete u takve tenisice je liječenje kompleksa koje možda ne garantira, ali svakako pridonosi tome da vam dijete izraste u… neoptimalnog čovjeka, da se izrazim kulturnije nego što me jezik vuče. 

Liječenje kompleksa su i - opet se slobodno uvrijedite, be my guest - gelirani nokti na djevojčici koja se još nije susrela s razlomcima i koja se sasvim sigurno toga nije dosjetila sama. A i da je, posao normalne mame je da joj nježno - a po potrebi i manje nježno - objasni da to apsolutno ne dolazi u obzir. 

Te će vam majke, ako ih ikad pitate, sigurno reć da samo žele ugodit svojem djetetu - to je puno lakše nego da priznaju da ugađaju isključivo sebi ili još gore, da pokušavaju zaradit divljenje i zavist drugih mama u parku ili na roditeljskom sastanku. 

A to je upravo ono što rade - pecaju divljenje, nesvjesne da im se ljudi u najboljem slučaju smiju, a najčešće samo zgražaju u nadi da će umjesto dijete na nokte, naručit sebe na terapiju. 

I dok su dječje tenisice od tisuću eura samo zlostavljanje zdravog razuma, kućnog budžeta i u teoriji “none of our business”, gelirani nokti na 8-godišnjakinji graniče sa zlostavljanjem djeteta… ili ako vam je to pretjerano, mekša opcija je zanemarivanje, barem u kontekstu normalnog, zdravog odgoja.

Ali eto, takva su valjda vremena da je nekim majkama sasvim normalno svoje dijete naručit na tretman za odrasle - ili barem malo starije - a normalno im je izgleda i maltretirat ljude koji ga, opet vođeni zdravim razumom, odbijaju odradit. 

Naravno, možda one uopće ne rade ništa krivo, možda smo mi samo ljubomorni i ne znamo se prilagodit novim vremenima… a možda je vrijeme da stvarno u škole uvedemo uniforme (s uključenim pravilima za nokte) i spasimo djecu od kompleksa koji im nisu urođeni, ali ih pokupe putem - neka od vlastitih roditelja, neka od djece koju susreću na hodniku.

Ne vidim tko bi bio značajno zakinut takvim potezom, osim “nadmajki” koje traže gel za svoje curice, ali za njihov poremećaj ionako samo čekamo ime.

U iščekivanju uvreda istih neshvaćenih nadmajki koje će mi javit da sam jadna, ljubomorna i “vidjet ćeš kad ćeš imat svoju djecu”, srdačno vas pozdravlja baba koja se ne zna prilagodit novim vremenima - osim po pitanju paljenja grijanja, ali mislim da se ostalom ni ne želim prilagodit. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva.