Da pitate ženu u četrdesetima što bi promijenila unazad nekoliko desetljeća, našlo bi se tu na listi zasigurno koječega - od toga je li izabrala pravo zanimanje i muža, do toga zašto nije naučila svirati klavir i twittati na francuskom. Neke bi dobro razmislile je li i kvartovski ljepotan s novom Vespom i dvadeset deka gela u kosi bio prije dvadeset godina baš najsretnije rješenje za udaju ili je možda ipak trebalo malo pričekati da onaj bubuljičavi čudak iz susjednog haustora stasa u današnjeg uglednog liječnika, ljubaznog i smirenog gospodina, vazda na usluzi svima s kojima je kao mladić odrastao.
Raspredati bi se dalo i je li se do četrdeset i koje moglo više ušparati za stan, a manje potrošiti na dizajnerske cipele, je li nezavršeni fakultet bio baš tako sjajna ideja za glumiti frajericu i nije li možda otac s kojim si u vječnom sukobu ipak bio u pravu kad je sugerirao da se od diplome dvopredmetnog studija logike i indologije najvjerojatnije niz godina živi na burzi, a sa završenom frizerskom školom postoji velika šansa da uz mukotrpan rad i nešto malo ženske okretnosti zaradiš za njemački auto u kešu. Tata jedino te '84 nije računao da ćeš u četrdesetima Golfa sedmicu kupiti radeći u salonu u Berlinu, a ne u rodnoj Koprivnici.
Žene poput mene valjalo bi i pitati je li baš trebalo majku mu staru čekati do četrdesete da se rodi prvo dijete i jel toliko bila važnija karijera, lova i birtija da se nikako odvažiti na musavca koji će ti trajno ukrasti komociju. Posve je sigurno da bi i žena u 40-toj s već odraslom djecom imala nešto za reći o svom životu, pitajući se zasigurno je li se ipak možda još koju godinu više trebalo zabavljati bezbrižno u lokalnoj diskoteci, a manje s pelenama. Zbog dušebrižnika ću napisati da svoje dijete volim najviše na svijetu i da mi je život s njim dobio pravi smisao. Danas moraš paziti na dežurne alfa mame jer odmah dobiješ etiketu nemajka ako si slučajno zaboravila istaknuti da je tvoj trogodišnji anđeo zvijezda na nebu sjajnija od Sjevernjače. Isuse, ne vjerujem da ovo pišem.
Kako god bilo, životi su se dogodili svakoj ženi u četrdesetima, s djecom, mužem ili bez njih, nekoj je bilo manje zanimljivo, nekoj više, jedne su se napatile već do tridesete, druge pak nikad ni neće, neke su siromašne, neke malo bogatije, neke si priušte više, neke manje, svaka je na svoj način sretna i nesretna i generalno životi nam imaju svaki svoju priču. No, jedna stvar zajednička je svima njima koje uđu u te, kažu stručnjaci, najbolje godine. Dogodi se nešto neočekivano i naglo, bez najave i pripreme.
Jedan dan, nađete se tako vas sedam, osam, dođu redom Petra, Ines i Milana, Tatjana, Ana i Ivana, uvijek je tu i još jedna Ana koju svi zovu Anči, pa i Kristina koju zovu Kike, a bez Jasne ili Renate društva ni nema jer sedamdesetih su voljeli ta imena. Sjednete u restoran u centru grada, naručite sushi, rose i vodu, jednoj je uvijek rođendan, kupite joj pošten poklon i nekako spontano, razgovor krene, znate se godinama, nema tajni, pa Petra pita kovrčavu do sebe, nego reci Mimi, jel ona tvoja ekipa s endokrine još uvijek gore na Rebru? Nešto me pritišće u prsima, kladim se da je štitnjača.
Ustanovi se do kraja rođendana da svih sedam, osam koliko ih ima, redom žene preko četrdeset godina zajedno imaju nekoliko kalcifikata ramena, ateroskopiju koljena, probleme s kukovima, alergije na sve što hoda, živi i raste, urološke i ginekološke tegobe u kategoriji rutinskih polusatnih operativnih zahvata, sumnjive madeže i napuhan trbuh, probadanje u križima i zatezanje u vratu, karpalni sindrom, opadanje kose, zubne navlake, neobičan umor i živčane ispade, insomniju bez punog mjeseca, hormonalni poremećaj, autoimune bolesti, laparoskopiju koljena ili žuči i još čitav niz drugih nedijagnosticiranih tegoba. I dok su nekad rođendane slavile uz tematiku je li se onaj konj javio preko vikenda, a uglavnom nije, pa je krizni stožer cijelu večer razrađivao scenarij kako ga natjerati da nazove, a ti pri tom ne ispadneš usamljena jadnica koja očajnički čeka poziv, rođendani žena u četrdesetima izgledaju više kao izvanredni liječnički konzilij u zagrebačkom KBC-u.
Podmukla je ta 40-a, nema joj iskustveno ravne, svjesna si sebe i svega oko sebe, nanjušiš laž na kilometar i sigurno znaš tko su ti prijatelji. Ne slažu se stručnjaci slučajno da je to doba uživanja jer dovoljno si stara da zrelo razmišljaš, i dovoljno mlada da te kolega s posla zove najboljim komadom na katu. Ostvariš u toj dobi manje više sve što si htjela i prema svim pravilima trebalo bi ti biti kao nikad prije. I taman kad misliš da se život staložio, da si se na vrijeme rastala ili sastala, rodila ili odgojila, uselila ili odselila počne ta nepredvidljiva 40-ta otkucavati k'o djetlić u drvo i tek tad shvatiš što je ono baba Mara mislila kad je govorila čuvaj si zdravlje, a ti dovitljiva tinejdžerka baš namjerno bosa po keramičkim pločicama, nit smeta, nit boli, al' tijelo pamti pa vrati. Jednog dana samo nenadno stegne u preponama i gle vraga, upala mjehura. Sjećanje na doba kad si usred zime hodala u sandalama, jer sorry, ali tako to rade u Londonu pa nema smisla da budeš van trenda u Gajnicama, navede te da sama sebi opališ šamar. Danas bi svaka druga mojih godina one čipkaste samostojeće čarape ispod minice u prosincu odmah presvukla u frotiraste gaće i 70 DEN-a grilonke. A njemu bi rekla nek si upali program s roditeljskom zaštitom dok god u stanu ne bude 28 stupnjeva.
Nakon četrdesete boravak na plaži u mokrom badekostimu košta sutradan prvu turu antibiotika nakon čega popusti, ali se brzo vrati. Pa onda uglavnom ide drugi, ali sad paralelno i probiotik i tablete za želudac. Uskoro to pređe u kroničnu upalu, pa sve češće guglaš MissZdrava jer tamo je ova narodna medicina koja na kraju jedina stvarno dugotrajno pomaže. Četrdesetogodišnjakinji s vremenom postane svakodnevna navika popiti litru kuhanog peršina jer ne samo da odlično smiruje urinarni trakt nego je još dobar i za dijetu. Primijetile ste sigurno, ni kile više ne idu dolje kako su išle nekada. Metabolizam se usporava, a simptomi da se stvari naglo mijenjaju vrebaju u svakom kutu tvog tijela. Krene sve kao slučajno, stvari su sve više preblizu, a one na daljinu nekako čudno plivaju. Ispostavi se kod okuliste da je cilindar na lijevom oku već uznapredovao, pa kad se sve skupa sračuna dalekovidno, kratkovidno, progresivno, astigmatizam, premazi, cilindri, okvir, gradual i rezervna krpica za stakla naočale dođu k'o protuprovalna vrata.
Zato, četrdesetogodišnjakinja o svom zdravlju treba voditi računa više nego ikad prije u životu jer te su godine prelomica kad te počne napadati sa svih strana. One koje su na žalost oboljele od nečega i prije, nakon 40-te trebaju paziti trostruko više. A ako netko ne zna što ženi u toj dobi pokloniti za rođendan, godišnja premium polica zdravstvenog osiguranja čini pun pogodak.
Jer, ne zaboravite drage žene, samo u svibnju se borimo protiv celijakije, astme, raka jajnika, štitnjače, nepušenja, debljine, hipertenzije i multiple skleroze, a gdje je tek ostatak godine.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.