Sve što nam treba je … MANJE. Manje odjeće, poslova, ludih šefova i krivih prijatelja

Nekidan smo u našoj Facebook grupi Žene i novac nakon objave jednog članka u raspravi dotakli temu koliko vrijede naši ormari. I uh, bilo je svega!

No, deseci žena su se složile da smo sve mi, posebno u dvadesetima potrošile puno, da imamo odjeće i obuće puno više nego nam treba i da naši ormari kriju pravo malo bogatstvo odnosno imovinu koja nam "stoji" što je na neki način mrtav kapital.

Mnoge žene u raspravi su dodale da bismo sad, u 40-ima i 50-ima imale značajnije bolju financijsku situaciju da smo barem dio tih novaca potrošenih na cipele i odjeću u 20-ima i 30-ima, uložile. 

Inače, žene u 40-ima i 50-ima uvijek onim mlađima kažu: stavite dio novaca na stranu, svakako štedite barem male iznose i počnite s tim što prije. Pa valjda ima nešto u tome.

U se, na se... 

Nedavno mi je jedna prijateljica rekla da žene na ovim prostorima puno više ulažu u sebe na način da ulažu u ono što ide NA NJIH. Dakle plastične operacije, odjeća, šminka i sl., a puno manje u ono što je trajno s nama – u našu edukaciju, znanja i vještine.

Razmislite o svom omjeru. Koliko ste njime zadovoljne? Što vam je to donijelo? Možete li malo adaptirati taj omjer?

Dakle, njegovo visočanstvo naš ORMAR

Koliko vrijedi tvoj ormar? Treba li ti to sve?

Da podsjetimo na razliku između POTREBA I ŽELJA. Potreba imamo zaista tek nekoliko, sve ostalo su želje, a realno mnoge su samo proizvod kreacije i promocije potrošačkog društva.

Naravno da nitko ne kaže da ne trebamo ispunjavati svoje želje. Samo je važno imati širu sliku i nazivati stvari svojim imenom. I sve što radimo, raditi svjesno. Pa i trošiti svjesno.

Korona, potresi, bolesti sve nas to podsjeti što nam zaista treba i što nam je uistinu važno u životu.

Imaš li stvari u svom ormaru u koje više ne staneš nisi ih nosila godinama i ne voliš ih više, jednostavno to više nisi ti. Zašto ih ne pokloniti? Prodati? I evo početnog kapitala za štednju/investiranje u nekim slučajevima pa čak i biznis

Dakle, sve što nam TREBA je očito MANJE, a manje čega?

Manje, ali kvalitetne odjeće i obuće koja nas veseli

Manje „ludih“ klijenata, šefova, zaposlenika, dobavljača…

Manje poslova i aktivnosti koje ne volimo. 

I... Manje, ali pravih prijatelja svakako.

Možda ćemo biti sretniji, ako nam izbor u životu ide u pravcu:

KVALITETA, a ne KVANTITETA

SADRŽAJ, a ne FORMA

ODNOSI, a ne stvari

SMISLENI RAD i ispunjen život, a ne životarenje

A koja je tvoja strategija upravljanja novcem?

Jednom mi je kolegica rekla da je strategija prosječne Hrvatice za upravljanje financijama – zabij glavu u pijesak.

Nažalost, nije daleko od istine i to moramo svi zajedno mijenjati. Prvo ide financijska odgovornost – dakle svjesnost da je novac važan, da ako mi ne upravljamo njime, da on upravlja nama, pa potom preuzimanje odgovornosti za novac, učenje načela financijske pismenosti da bismo znale svjesno upravljati svojim novcem i u konačnici bile neovisne o bilo kome.

Uvijek je u životu bolje imati izbor. A vlastiti novac daje veću mogućnost izbora.

Da se vratimo na potrebe, želje, ormare… dakle TROŠITE na ono što vas VESELI, S RADOŠĆU, bez osjećaja KRIVNJE i SVJESNO, uvijek onoliko KOLIKO IMATE, trošite i na ljude koji su vam bitni, na svoja iskustva, znanja, putovanja, što god je u skladu s onim tko ste, vašim vrijednostima i onim što želite postići.

No, važno je u svemu pa i u potrošnji osvijestiti svoje ZAŠTO, jer skroz smo promašili poantu života ako mislimo da će nam utrka za materijalnim stvarima donijeti sreću.

Radi se o nečemu drugom. Ali to već i sami znate.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva