Na moju veliku radost, nisam politički komentator. Tako ne moram naglašavati da je izvrsno imati pokoji papir u pripremi, ali ne i cijeli roman, pogotovo one listove koje kamera ne može vidjeti... Ili da je prilično priglupo tvrditi da u Hrvatskoj teče med i mlijeko kada je subjektivni osjećaj većine građana drugačiji, a i neki grafikoni to tvrde, kada bismo ih mogli pronaći...
Radije bih da zajedno proučimo čemu nas sve o ljudskoj prirodi može poučiti sinoćnja debata, a o čemu nitko neće pisati.
Lekcija broj 1 – Mi smo žrtve selektivne percepcije!
Komentari debate bili su jednako očekivani, kao i potpuno različiti. „Bero ga je rasturio, Anemico na aparatima, Plenky je pomeo pod s malim, Papirboy se pogubio, Bero je fantastičan...“
Drugim riječima, svatko je percipirao ono što je želio, odnosno ono što odgovara njegovim postojećim uvjerenjima. Ako ste uvjereni da je Plenković spasitelj, gotivit ćete njegov nastup. Ako ste pak bili uvjereni da je Bero najbolja opcija, njegov vas je nastup oduševio. Kao da su vaša trenutačna uvjerenja naočale kroz koje gledate svijet. Te naočale ne određuju samo što ćete percipirati, već i kako ćete to interpretirati.
I naravno da se to ne tiče samo politike.
Ako ste uvjereni da su muškarci svinje, snažnije ćete percipirati baš one pripadnike muškog roda koji malo rokću. Ili mnogo rokću... „Vidiš... znala sam da su takvi...“, pobjednički ćete uzviknuti svaki put kad uočite profesionalnog roktača. A pritom ćete previdjeti sve one koji se drugačije ponašaju jer jednostavno ne odgovaraju vašem narativu.
Ako ste uvjereni da su migranti sotona, tražit ćete primjere koji upravo to potvrđuju.
Možete čak biti uvjereni i da su sve žene koje se odluče na abortus zapravo ubojice... no tada, doduše, imate ozbiljnije probleme od selektivne percepcije.
Ali da... svatko od nas će lakše primijetiti ono što odgovara našim trenutačnim uvjerenjima, a i interpretacija toga što primijetimo će dodatno osnažiti ta uvjerenja. Npr., podatak da ima više razvoda možete doživjeti kao propast obitelji i tradicionalnih vrijednosti ili pak kao dokaz da su žene konačno dovoljno snažne i samostalne (financijski i emocionalno) pa si mogu priuštiti odlazak iz loših brakova. Svaku činjenicu ili događaj možete promotriti kroz bilo koju vizuru jer vi dajte značenje svemu što se dogodi.
Lekcija broj 2 – U životu se nemojte okružiti cheerleadersicama!
To je dobro za ego, ali užasno za dušu, a bome i za zdrav razum. Jer njih dvojica su sinoć nastupali za svoje navijače. Potpuno su s uma smetnuli da se dva predsjednika stranke s prilično solidnom bazom trebaju koncentirati na dobivanje neodlučnih birača, a ne obraćanje svojoj bazi koju ionako imaju. A to su smetnuli s uma jer su stalno okruženi navijačima. Stalno su okruženi da-da-čima. „Da, gospodine premijeru; Bravo predsjedniče, Savršeno ste to rekli...“ I sinoć su ih nakon nastupa okružili intimusi ili još gore – zaposlenici koji su profesionalni da-da-kači. I onda nije ni čudo da zaboraviš kome se zapravo trebaš obratiti.
Ako smo okruženi navijačima, to je doista dobro za naš ego, osjećamo se osnaženo i ispravno. Osjećamo se moćno. Ali osim osnaženog ega, to nam osigurava i stagnaciju, ali i sljepilo. Tako Plenković neće shvatiti zašto je jadno onoliko spominjati novinarku koja je samo radila svoj posao jer će mu njegovi intimusi reći: „Dobro si mu spustio.“ Kao što i nama godi kada prijatelji stanu na našu stranu, iako smo zeznuli. Jer želite li istinski napredovati, svatko treba imati i prijatelja koji će ga ponekad poslati u neku stvar!
Na to se nadovezuje i sljedeća lekcija...
Lekcija broj 3 – Nemojte pratiti i lajkati samo one s kojima se slažete.
Ni u online ni u offline svijetu. Naš privatni svijet ne smije funkcionirati poput algoritama društvenih mreža gdje vam se prikazuju samo oni koje ste već lajkali. Ako ste krećete u društvu istih 10 istomišljenika i istih 10 profila ili stranica, vi se zapravo gasite. Gasite onaj čisti, dječji, istraživalački impuls u sebi. Onaj dio nas koji nas pomlađuje, onaj dio u kojem su smještene strasti.
Istomišljenici nam daju osjećaj identiteta, pa i ispravnosti, no realno, taj subjektivni osjećaj ispravnosti trebamo redovito testirati.
Izvjesno je da oni neće izvući nijednu od navedenih lekcija, ali vi možete. Koliko god će i dalje biti popularno razmišljati o drugima, i dalje smatram da je važnije razmisliti o sebi. Sretno!
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.