Stiže Korizma. Čega se ove godine odričeš?

Nevjerojatno je kako se, kao naivno tele, svake godine čudim kako nam veljača prostruji brzinom munje. No, bitno je da zato siječanj traje cijelu godinu. Volim veljaču jer je prije svega ženski mjesec, prevrtljiva, nepredvidljiva, kaotična, ali ponajviše zbog toga jer znam da nakon nje konačno odlazi zima.

Meni već danima sve miriše na proljeće. No, prije njegovog službenog početka, od srijede nam kreće ono razdoblje u godini kada imamo priliku nešto stvarno u svom životu i promijeniti. Tako je, kreće korizma. Bila ti ili ne bila vjernica, mislim da ovih 40 dana svima dobro dođu barem da se stekne nova navika, koja može biti dobra podloga za životni preokret.

Jedni se odriču, ponajviše cigareta i alkohola, potom kruha i slatkog, s ciljem da naprave nešto dobro za sebe, što svakako uključuje žrtvu nečega što obožavaju, ali to nažalost nikako nije dobro za njihovo zdravlje. Onda pate, muče se i jedva čekaju Veliki četvrtak da se opet vrate na staro, kada doslovno pojedu čokoladu od pola kile na eks ili zapale kutiju cigareta u manje od pola sata. Tapšaju oni sebe po ramenu jer su izdržali, ne uviđajući koliko su zapravo izgubili vrativši se na staro. Drugi pak uspijevaju tu novonastalu promjenu zadržati na dulje vrijeme, po mogućnosti za stalno. No, ti su uistinu o rijetki. 

Kako ti gledaš na korizmu? Meni je korizma idealno vrijeme da testiram svoj karakter. Da vidim hoću li biti dosljedna u svojoj odluci ili ću pasti već na prvom ili petom iskušenju. 

Moram priznati, puno puta sam padala, ali sam puno puta i uspijevala. No, na tom putu, prepunom pokušaja i pogrešaka, shvatila sam ono bitno - nije stvar u ODRICANJU od nečega, već u ČINJENJU dobroga. Dobroga za sebe pa tako i za druge. 

Da budem jasnija, evo primjera. Zadnju korizmu sam odlučila punih 40 dana pisati novi roman. Da, svaki dan. A vjeruj mi, to nije bio nimalo lak zadatak, bez obzira što volim pisati i odlepršati u paralelni svemir. Borba je bila skoro svaki dan. Znaš ono kada na ramenima imaš anđela i vraga, koji ti neprestano skaču i uporno usmjeravaju vodu na svoj mlin. Vrag te izaziva i šapće ti na lijevo uho:„Ma ne moraš danas, ajde dovoljno si već radila… odmori malo… upali Netfilix, pogledaj cijelu sezonu, usput počisti sve u frižideru, ma baš te briga, zgodna si, a ionako - ko te voli, voli te…“ - pritom trljajući ruke jer me već gleda kako polako odustajem od svog prvotnog nauma. A taj vrag zna biti itekako zavodljiv i baš ne voli kad mu kažeš NE.

No, tada mi se na desno uho malo glasnije, al' opet nekako nježnije javi anđeo: “Možeš ti to, Marijana… samo upali laptop i piši… radi to što voliš i što najbolje znaš… ne gubi vrijeme na serije i ne treba ti hrana… nisi gladna, pa maloprije si jela.“ - i usput me pomazi po glavi, a ja gledam sebe kako konačno palim taj laptop.

Samo ću ti reći da je anđeo na koncu pobijedio, knjiga je napisana u roku, izdana i sada uživa na policama knjižara diljem Lijepe Naše. A ovo sa anđelom i vragom zvuči suludo, ali je krajnje istinito. I prije nego si službeno dijagnosticiram neku težu dijagnozu, tipa bipolarni poremećaj ličnosti, dobro me saslušaj. Sve ovisi o tvojoj doseljenosti. Ne o odluci, jer svatko danas može nešto odlučiti. Stvar je da onda da to svoje obećanje i održiš.

Ali umjesto da se odričeš nečeg negativnog, zavaraj svoj mozak na način da mu daš zadatak da čini nešto pozitivno. Najbanalniji primjer je da samoj sebi ne kažeš „Odričem se kave“ već „Pit ću svako jutro zeleni čaj, i to punih 40 dana“. Nevjerojatno je kako je naš mozak prijemčiv na afirmacije, no odbijajući prema odlukama koje su prepune samokažnjavanja. 

Počni od sebe, evo probaj nešto od sljedećeg… a to je, idućih 40 dana obećavam da ću:

Svako jutro raditi jogu. Jer me leđa rasturaju, ukočena sam, bole me ramena, mozak mi je kaša i danima loše spavam. I najvažnije od svega, kada je redovno radim tada osjećam unutarnji mir, ma možeš mi nakon toga neumorno skakati po glavi.

Tri puta tjedno ići u teretanu. Zato jer mi dobro dođe za mentalno i fizičko zdravlje. I zato jer sam uplatila mjesečnu članarinu pa bi onda i bilo u redu da redovno idem, a ne da bezveze bacam novce.

Zdravo i uravnoteženo se hraniti. Neću si zabranjivati niti jednu namirnicu. Ali ću biti umjerena u svemu. I da, pojest ću svaki dan kockicu čokolade nakon ručka. Zato jer to želim, ali ću stati na toj jednoj kockici, koliko god da bi tabla neodoljiva bila.

Piti dvije litre vode dnevno. Zato jer sam dehidrirana i koža mi je suha, a bore oko očiju mi se vide iz aviona. 

Svaki dan nakon posla se igrati sa svojom djecom. Bez obzira koliko umorna ili izluđena bila. To će biti samo naše vrijeme, jer i njima i meni to očajnički treba.

Svako večer se maziti sa svojim partnerom. Kojeg sam, priznajem, u zadnje vrijeme zanemarila. 

Redovno posjećivati svoju obitelj. Znam da već godinama uporno nalazim opravdanja. I premda znaju biti teški i naporni, ali su ipak moji.

Svaki vikend se družiti sa svojim prijateljima. Zato jer su mi najbolja psihoterapija.

Govoriti istinu. Koliko god mi to teško bilo. Govoriti ću svima u lice ono što stvarno mislim i osjećam. 

Čineći dobro za sebe ti ćeš činiti dobro i za druge. Vidjet ćeš. To je domino efekt. Prije svega bit ćeš zdravija i društvenija. Bit ćeš prisutnija u životima ljudi koji te vole i cijene, a samim time i sretnija i daleko ispunjenija. 

Daj, razmisli koliko sve ovo ima smisla. Umjesto da se u nadolazećim danima samokažnjavaš, sabotiraš ili kritiziraš, ti se za promjenu - mazi i pazi. Njeguj. Ma, razmazi. Procvjetaj. Narasti. I to je, vjeruj mi, održivo na duge staze, jer naše tijelo i um jako vole ugodu i znaju što je dobro za njih.

Možeš ti opet odlučiti ovako nešto… tipa, punih 40 dana: neću piti alkohol, neću jesti večeru, neću jesti čokoladu, neću jesti kruh, neću pušiti... ali vjeruj mi da taj NEĆU stoji na klimavim nogama. Ma, ruši se na čačkalicama. Nema on snagu potrebnu da se održi. Zato jer nije u našoj prirodi da smo prema sebi loši, već da smo dobri.

Negdje sam nedavno pročitala da je potrebno 40 dana da se stekne nova navika. I da shodno tome, svaka promjena bude korijenita, vidljiva i dugoročna. Dakle, na tebi je samo da u to svojoj odluci budeš dosljedna.  

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva