Život je već dovoljno kompliciran da si još ne moramo i sami otežavati, zar ne? U upravo to činimo kada prečesto razmišljamo o svemu što još trebamo napraviti, a ne onome što smo već napravili i što to govori o nama. Prečesto gledamo naprijed, a ne u sebe. Prečesto se opterećujemo s raznim neuspjesima, a zdravo za gotovo uzimamo uspjehe. Pa oni se podrazumijevaju, zar ne?
NE!
Nikako se ne podrazumijevaju i gasimo si dio srca kada uspjehe uzmemo zdravo za gotovo. Jer ljudi misle da pokazuju ozbiljnost i predanost prema sebi i osobnom razvoju ako stalno gledaju što još trebaju popraviti u sebi i svom životu. Ali ne. Ako ne cijenite ono što ste već postigli i gledate samo ono što vam je još preostalo tako ne pokazujete ozbiljnost i predanost. Tako pokazujete neznanje!
Jer nećete savladati preostale korake ako se niste osnažili kroz prethodne. Ako niste internalizirali smisao prethodnih. Ako se niste napunili samopouzdanjem i zdravom motivacijom zbog toga što ste uspjeli savladali prethodne izazove.
„Nemoj se previše radovati jer tko visoko leti, nisko pada“ jedna je od glupljih poslovica jer ne polazi samo od bezumne, nego i vrlo štetne premise. A ta je da će nas porazi više boljeti ako dublje slavimo uspjehe. A to je apsurdno.
Padovi ne bole ako padnete s veće visine jer što dublje uživate kada ste na vrhu time kreirate snažnija krila. I onda možete imati nježno slijetanje.
Da, životni padovi su neizbježni. Svi doživljavamo poraze. Nitko ne može pobjeći toj životnoj činjenici. Ali oni doista manje bole ako smo više uživali u pobjedama. Jer ih je lakše staviti u mudri životni kontekst. Jer lakše podnesemo životne udarce. Jer smo samopouzdaniji. Jer smo uvjereni da ćemo to izgurati. Jer smo čvršći. Jer smo mudriji. Mudrost se razvija upravo na životnim vrhuncima - kada nešto ostvarite i onda internalizirate ljepotu onoga što ste ostvarili.
A uspjesi mogu biti razni. Npr., meni se čini da je izvanredno velik uspjeh kada uspijete biti nježniji prema sebi. Ne nužno apsolutno nježni, nego nježniji. I komparativi predstavljaju uspjeh. Ako ste se čitav život pretjerano kritizirali, onda je uspjeh već što ste odbacili takav modus operandi i počeli se mijenjati. Nećete si samo čestitati kada postanete nježni, nego i u svim etapama razvijanja veće nježnosti prema sebi. Svaka ta etapa je uspjeh i sve su to vaše pobjede!
Uspjeh je kada uspijete nekome oprostiti. Jer znate koliko vas zamjeranje grize iznutra.
Uspjeh je kada smognete snage pogledati se u ogledalo nakon dvostruke mastektomije. Čak i ako još ne možete prihvatiti tu ženu u ogledalu, čak i ako si još niste svoji, ali napravile ste prvi korak i trebate si čestitati na hrabrosti.
Uspjeh kad osjetite prvu zraku zahvalnosti nakon oluje ljutnje, straha i izbezumljenosti. Iako će ta zraka vjerojatno brzo nestati, ali hej, uspjeli ste! To je sigurno korak u pravome smjeru.
Uspjeh je kada prihvatite nečiju pomoć, a to ne protumačite kao svoju slabost, nego kao bogatstvo jer oko sebe imate ljude koji su spremni i sposobni pomoći.
Uspjeh je ako vas nečija promašena kritika manje boli nego prije pola godine.
Uspjeh je kada uspijete prešutjeti ono o čemu ste si obećali da nećete tračati.
Uspjeh je kada konačno shvatite koji pristup odgovara vašem djetetu. Čak i ako to još niste sproveli u djelo, i taj se uspjeh treba proslaviti.
Svaki napredak, ali svaki, u bilo kojem pogledu, zaslužuje slavlje!
Ali baš svaki. Fizički, psihički, u međuljudskim odnosima... Sve, baš sve... I ne mora biti neko spektakularno slavlje. Ne morate svima objaviti da slavite. Ali objavite svom srcu. Dajte high five svome srcu!
Jer bit će poraza, morat će ih biti jer ste samo čovjek. A što snažnije slavite pobjede i što dublje internalizirati ljepotu njihova značenja to ćete lakše podnijeti te poraze. To ćete biti čvršći da ih izdržite i mudriji da ih stavite u smisleni kontekst. Jednostavno rečeno, nećete se osjećati poraženo samo zato što doživljavate poraze. Osjećat ćete se ljudski. Jer ćete biti dovoljno mudri da ih prihvatite kao normalan dio života i dovoljno snažni da ih podnesete. Zato treba slaviti svoje pobjede, male i velike, kako god znate i umijete. Samo ih slavite, tako da to vama nešto znači.
Možete svome srcu doista dati high five, možete si čestitati u sebi, možete si nešto pokloniti, možete si napisati pohvalnicu, možete podijeliti radost s nekim za kog znate da uživa u vašoj radosti... Slavlje može biti intimno i vidljivo samo vama, takva se i najdublje ukorijene u nama, ili može uključivati i druge. Vi ste organizator i nitko to ne može napraviti bolje od vas. Sretno!!!
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.