Slagalica nemara: Zašto su krave u Indiji u boljoj poziciji od pješaka u Hrvatskoj?

“O čemu razmišljaš?”, pita me svako jutro Facebook, a ja ga svako jutro ignoriram jer sam samo došla pročitat vijesti - mogu to odradit i na portalima, ali na Facebooku mi je sve na jednom mjestu. Vijesti su nešto bez čega ne započinjem dan, a ukupno na njih potrošim oko dva sata dnevno - nekad manje, nekad više, ovisno o tome koliko su krastavci kiseli. Kasnije ću vam reć zašto je to danas važno, ali prvo ćemo se vratit na ono Facebookovo pitanje.

Danas razmišljam o činjenici da u Indiji, sigurno ste to već puno puta čuli, ideš u zatvor ako ubiješ kravu - propisana kazna je 5, 7 ili 14 godina, ovisno o državi u kojoj se nalazite. Ako se nalazite u Gujaratu, propisana kazna je doživotni zatvor, ali većinom je ipak između 5 i 14 godina.

U Hrvatskoj je, ako pokosiš peteročlanu obitelj autom, ubiješ jednog člana i usput imaš 1.75 promila predviđena kazna od 3 do 15 godina - opet, naravno, ovisno o tome u kojoj državi se nalazite, a ako me imate potrebu ispravit i reć da je Hrvatska jedna država, razmislite još jednom, a ja vam mogu skratit razmišljanje i reć da nije.

Hrvatska se sastoji od minimalno dvije države; jedne u kojoj samohranoj majci s plaćom od 670 eura opale kaznu od 160 eura jer je ILEGALNO prodala cvjetni aranžman na Facebooku za 50 eura (i tako drsko oštetila republiku u pokušaju da preživi) i one druge u kojoj, ako imaš dovoljno novaca, praktički ne moraš plaćat PDV… jedne u kojoj ovrha sjeda odmah, kako je propisano zakonom i one druge u kojoj ti oproste milijunski dug… jedne u kojoj dobiješ kaznu ako prijeđeš cestu na neobilježenom prijelazu i one druge u kojoj “još uvijek (od studenog) utvrđujemo okolnosti prometne nezgode bivšeg ministra koji promile pronađene u krvi pripisuje etilnom alkoholu za dezinfekciju.”

Ukratko, Hrvatska se sastoji od minimalno dvije države, a u obje je ZAKONSKI PROPISANA kazna za ovo što se dogodilo na Viru između 3 i 15 godina, dakle u Hrvatskoj ćeš (u obje države) proć povoljnije nego što bi prošao da u Indiji ubiješ kravu. S tim da ćeš u Indiji valjda dobit barem tih minimalnih 5, a nama je eto onaj momčić koji je na Krku gliserom ubio Austrijanku umjesto predviđenih 3 do 15 godina dobio ugodnih godinu i pol… jer se kaje i jer mu je prvi put. Doduše, Tomo nije puno lošije prošao ni osmi put, ali to je ionako bilo davno.

Hrvatska je, očito, outlet za ubijanje s nevjerojatno sniženim, akcijskim cijenama.

Facebook me i u subotu pitao o čemu razmišljam, a ja sam, dok sam čitala vijesti, razmišljala o tome što ću obuć na koncert Eda Sheerana na koji sam išla navečer u Beogradu. Vani je bilo 40 stupnjeva, odnosno 30-ak kad smo se oko 23:30 vratili u hotel. Tad sam razmišljala što ću popit jer me to pitao konobar u hotelskom baru.

Do 23:40 sam ispred sebe već imala čašu cole s ledom i razmišljala kako jedva čekam doć u sobu da se naspavam; u državi do, odnosno u dvije države do jer smo se dogovorili da Hrvatska nije jedna država, u 23:40 je na Viru pokošena peteročlana obitelj. Sigurna sam da je i poginulu 24-godišnju majku troje djece to jutro Facebook pitao o čemu razmišlja - pod uvjetom da s troje male djece uopće uspiješ otić na Facebook - a ona je vjerojatno razmišljala o puno stvari, od kojih sigurno nijedna nije bila da sutra više neće moć pročitat vijesti jer će sama postat vijest.

O čemu je te iste subote ujutro razmišljao mladić u polo majici koji ju je ubio nije važno, važno je samo da navečer nije razmišljao uopće.

Ono o čemu razmišljam danas, bez da me Facebook to pita je nešto što naizgled djeluje glupo, ali svejedno mi se mota po glavi - kako je moguće da JA nisam imala pojma da na Viru praktički uopće nema nogostupa?

Ne zato što je čudno da JA nešto ne znam - popis mog neznanja je velik - nego zato što je ovo nešto o čemu se trebalo pisat dovoljno često i dovoljno nasilno, do razine dok rečenica “Vir je većinom bez nogostupa” ne postane opće poznata informacija koja izaziva potpuno zgražanje na razini cijele države. 

Ali iz moje perspektive, unatoč tome što čitam vijesti, ovo je prvi put da čujem informaciju koja je već odavno poznata ljudima kojima je Vir u fokusu.

Umjesto da znam (i da svi znamo) važnu i vrlo apsurdnu informaciju da jedna od najbogatijih općina u Hrvatskoj nema riješenu osnovnu komunalnu infrastrukturu, od velikih ljetno-turističkih vijesti znam sljedeće - znam za svaki račun koji je šokirao (debile) ljude koji su naručili kavu bez da prvo pogledaju cijene, znam da su kuglice sladoleda skuplje nego što su bile, znam da je Zsa Zsi nešto falilo na koncertu Eda Sheerana u Zagrebu, a znam i što o Hrvatskoj kaže skoro svaka osoba koja se tu doselila iz bilo kojeg kraja svijeta.

Ovo zadnje mi je jedan od najnelagodnijih momenata hrvatskih medija - možete li zamisliti da bilo koja normalna, razvijena država radi članke o doseljenicima na temelju njihovog osobnog mišljenja o bureku, kavi i sugrađanima?

Vama to možda ne smeta, ali meni djeluje kao još jedna potvrda nebitnosti Hrvatske jer nam je očito nevjerojatno da se netko odlučio doselit, pa ga imamo potrebu stavit u novine.

Ali ajde, većinom su to pozitivne stvari koje pokazuju ljepotu života u Hrvatskoj, a kad nisu - kad se na primjer dogodi članak o turistkinji iz Britanije koja kritizira stvari koje stvarno zaslužuju kritiku - onda joj hrvatski narod u komentarima poručuje da se slobodno vrati odakle je došla.

Znam da djeluje kao da sam odlutala od teme, ali nećete vjerovat, nisam - da je ta ista Britanka kritizirala Vir zbog izostanka nogostupa, sigurna sam da bi joj mnogi zamjerili i rekli da se vrati u svoju zemlju kad joj je tamo bolje.

Možda ne danas, danas je ipak situacija malo drugačija, ali vjerujem da bi joj prije samo tjedan rekli da se gubi doma.

Možda ne svi, neki bi sigurno rekli da je u pravu, ali naši će ljudi često radije predložit osobi koja se opravdano buni da jednostavno ne dolazi ako joj nešto smeta.

Naći će se i sad barem netko tko će me optužit da vrijeđam njegov Vir, nesvjestan da Vir zapravo vrijeđa njega.

Opet su to dvije države u jednoj Hrvatskoj - jedna je sačinjena od ljudi koji se ne ljute kad netko navodi objektivne probleme, a druga od onih kojima je draže živjet s problemom nego ga čut iz usta nekog tko “nije odavde” pa ga se to “ne tiče.”

Ovih dana smo se nakratko ipak spojili u jednu državu, onu koja se pita kako je moguće da ultrabogati Vir u 2024. živi bez praktički ijednog nogostupa - i onu koja mrzi najnovijeg člana brzorastućeg kluba ubojica s cesta - a ja se i dalje pitam kako većina nas kojima Vir nije u fokusu tek sad doznaje da se “sve to zna već odavno” i da se ovakva tragedija “samo čekala.”

Ispada, barem tako kažu, da se Vir sustavno uništava već preko 20 godina, da zbog bivšeg načelnika za čijeg je kraljevanja nestalo oko 150 milijuna eura većina kućanstava nema pitku vodu, da ljudi sami financiraju (javnu) rasvjetu, da djeca u školu idu u susjednu Privlaku i da je općina manje-više bila privatni bankomat - sve dok se načelnik više nije mogao kandidirati zbog pravomoćne presude za kazneno djelo, a pravomoćna presuda je povezana s prometnicom na kojoj je prije nekoliko tjedana poginuo Švicarac. Dokazi za kolekciju optužnica postoje, svjedoci postoje, jedino što ne postoji su konkretne posljedice - ako ne računate par mrtvih, ali dobro je, to su samo mrtvi ljudi u Hrvatskoj, a ne krave u Indiji.

Saznaje se usput i da je na županijskoj cesti na kojoj se u subotu dogodila tragedija prije 10 godina postojao pokušaj izgradnje nogostupa, ali taj je pokušaj usporen i stopiran jer određeni ljudi nisu bili raspoloženi za izvlaštenje dijela njihovog zemljišta na kojem bi se taj nogostup izgradio.

Opet dvije države, jedne koja je svjesna važnosti adekvatne infrastrukture i činjenice da potrebe većine nadjačavaju potrebu manjine ili samo jednoga (kako je govorio gospodin Spock) i one druge koja sigurno nije brojčano veća, ali je svejedno moćnija.

Nije Vir sigurno jedini primjer, sigurno je puno općina i zajednica u kojima se “samo čeka” ista ili slična tragedija, a i tu se opet dijelimo, ne na dvije države države, nego na tri - jednu u kojoj ljudi nemaju pojma što se događa jer im problematična situacija jednostavno nije u fokusu, drugu koja se sastoji od ljudi koji već godinama pokušavaju riješit problem, ali nisu dovoljno moćni ili glasni da ih netko čuje i treću, sačinjenu od ljudi koji su problem kreirali u ime vlastitog profita.

Za ove iz druge države čujemo tek kad je već kasno, a oni samo mogu reć da su godinama znali i upozoravali na ove iz treće.

Eto, sad smo čuli za “već dugo poznatu situaciju” na Viru - vi ste možda već odavno, ja do neki dan nisam naišla na priliku… sljedeći tjedan ćemo možda isto čut za neko drugo mjesto, za mjesec dana za treće, a to su stvari koje bi trebali čut svaki dan.

Ali ne čujemo ih, uvijek se nekako pronađe način da ostanu samozatajne kao supruge nogometaša koje nemaju društvene mreže - važnije je izgleda da pročitamo 90 članaka o Zsa Zsi i Sheeranu, “šokantnim” računima za kavu koji su samo zbroj naručenih stavki iz cjenika i “evo što o bureku u Solinu kaže Australka koja se tu doselila zbog ljubavi.”

I sad bi bilo sasvim normalno da uz nemarnog, pijanog vozača u zatvoru završe i svi ostali komadići slagalice nemara koji su doveli do smrti “koja se samo čekala”, ali to je samo još jedna vijest koju nikad nećemo čut - oni vjerojatno žive u onoj drugoj (ili trećoj) Hrvatskoj u kojoj su svetiji od krava u Indiji.

I koliko vam god to zvučalo nevjerojatno, kroz nekoliko dana se više neće puno pisat o tragediji na Viru i o svemu što je do nje dovelo - ali o tome što Zsa Zsa kaže o Sheeranovom koncertu sigurno  hoće.