Poison cake: Ako vam je dosta Dore, počnite pratit Anju

Previously on Republika Hrvatska…

… službeno je proglašen kraj bojkota jer… su se ljudi zbunili kad je u trećem (ili četvrtom, nemam pojma) tjednu istog narodu predloženo da u podne lupa loncima protiv inflacije? 

… uhićen je (i pušten) bivši ministar Dabro jer je u slobodno vrijeme pucao iz kalašnjikova, nekad i u društvu djeteta. 

… uhićen je (i pušten) onaj striček kojeg Mažoretkinje terete za stvari o kakvima se u normalnom svijetu snimaju Netflix dokumentarci, ali sutkinja je - sretan joj Dan žena - zaključila da je ok da se protiv optužbi brani sa slobode.

… službeno je odabran pobjednik Dore, a ljudi se ljute jer ga zapravo nije odabrao narod, nego glasovi (stranih) žirija. 

Naš najveći problem od ova četiri je, naravno, Dora. 

Nekima jer im se ne sviđa pjesma, nekima jer govore da je pobjednik “ono”, nekima jer im je draža opcija bila grupa Ogenj ili Lelek ili Magazin, a nekima jer Doru uopće ne gledaju, kao ni Eurosong, pa je jako važno da se angažiraju oko stvari koje smatraju potpuno nebitnima. 

I naravno, nekima jer nije pošteno da DRUGI biraju nešto što bi trebalo biti NAŠE, a lakše je brinut o NAŠEM kad je u pitanju Dora nego, na primjer, sufinanciranje izgradnje bolnice u Mostaru hrvatskim novcem dok se naše raspadaju kao… ton na Dori? Otprilike. 

Moje mišljenje o Dori vas, sigurna sam, manje-više ne zanima, ali ja bih svejedno voljela ponudit barem jednu mrvicu da si olakšam dušu… PRESTANITE, FOR THE LOVE OF GOD, PJEVAT NA ENGLESKOM AKO SE GUŠITE DOK GA IZGOVARATE. 

Znam, nije ni Baby Lasagna netko tko zvuči kao native speaker, ali on se u svojoj pjesmi ne guši i ne zvuči kao da ga je netko netom prije nastupa iznenadio činjenicom da ipak pjeva na stranom jeziku.

Već smo imali Celebrate koji je zvučao kao celibate - ili salad break, što god vam je draže - ne treba nam još, a vi slobodno vičite na mene ako se ne slažete… you free yell on me if you don’t fold yourself.

Imam još mrvica - jedna od njih je briljantna ideja da se imena izvođača tijekom najave rastegnu preko ekrana i ne prikazuju u cijelosti, pa smo umjesto Magazin imali MAGA, još jedna je izjava pobjednika da je snagu za nastup, unatoč bolesti, izvukao “iz pi*ke i iz pakla” - ali o Dori možemo mrvit do Uskrsa, a zapravo nema potrebe. 

Imamo mi puno većih problema koji nisu mrvice, svatko svoju kolekciju, a ja ću vam danas servirat priču o osobi koja bi sigurno dala sve na svijetu da ima luksuz živciranja oko toga tko će nas predstavljat na Eurosongu - i oko svih ostalih stvari čije nam mrvice kvare svakodnevicu. 

Zove se NJA FRA - naravno da se ne zove tako, ali i dalje sam pod dojmom HRT-ovog rezanja imena.

Zove se Anja Franić i za nju vjerojatno nikad niste čuli. 

Niste jer za to nije bilo potrebe - nikad nije uhićena, nemamo nijednu snimku na kojoj puca iz kalašnjikova, viče na Mažoretkinje ili pita “KOJITIJEDATUM ROĐENJAAAA”, a neće nas ni predstavljat na Eurosongu… ukratko, još jedna “nebitna” osoba u moru onih “bitnih” o kojima pričamo na kavi. 

Zašto ju onda uopće spominjem? Zato što Anja žica glasove naroda za pomoć u “natjecanju” za koje se nije prijavila, ali kandidat je već treći put. 

Krenula je u kasnim dvadesetima, sasvim neplanirano jer nitko baš nema naviku planirat leukemiju - i pobijedila. 

Svoju pobjedu je iskoristila za volontiranje i pomaganje djeci i mladima koji se bore protiv karcinoma - umjesto da je, kao normalna osoba, radila pametnije stvari koje uključuju kalašnjikov - a onda joj se leukemija vratila. 

Opet ju je pobijedila, a pobijedila je dvaput i posttransplantacijsku limfoproliferativnu bolest - većina nas ovo ne zna ni izgovorit bez mucanja, a Anji je piece of (poison) cake. 

I sad bi u teoriji ta hrabra, većini nepoznata i ne pretjerano važna Anja napokon trebala nastavit sa životom, ali život ju je krajem 2024. prijavio na još jedno natjecanje - ovaj put rak dojke, pa Anja vijesti o uhićenjima, Dori i ostalim hrvatskim sportovima čita dok je na kemoterapiji, a umjesto planova za ljeto ima planove za operaciju. 

Djecu nema jer joj tijelo nikad neće dozvolit, stalni posao nema jer ne stigne od raka, a uskoro neće imat ni krov nad glavom jer se podstanarski stan u kojem živi prodaje - da joj je grah pao kao onom našem Bartulici koji je mogao dić suludo visok kredit u odnosu na primanja, već bi ga imala, ali Anja u banci može dobit jedino broj na redomatu. 

“Dobro, i što od nas želi ta Anja?”

Ništa puno više od onog što od nas žele natjecatelji Dore i/ili Eurosonga - da joj pomognemo da pobijedi. 

Ne rak, taj dio će (opet) probat riješit sama sa svojim teamom, ali treba joj pomoć da kupi stan u kojem trenutno živi.  

“Od NAS?!?! In this economy?”

Slažem se, nabolje bi bilo da joj oko svega, opet kao Bartulici, pomaže mama - složila bi se sigurno i ona, ali vjerojatno je nakon osnovnog zbrajanja i oduzimanja zaključila da će morat tražit pomoć od potpunih stranaca. 

Puno traži Anja, pogotovo ako uzmemo u obzir da ju ne poznajemo i da od nje nemamo nikakvu direktnu korist, ali nama to zapravo i nije toliko stran koncept.

Od svih stvari koje financiramo, a od kojih koristi nema, valjda se može pronać euro, dva, pet, deset za nečije najvažnije natjecanje.

A ako vam zvuči suludo da netko nepoznat traži pomoć za kupovinu stana, sjetite se koliko smo stanova već platili dobro poznatoj bagri kojoj nikad nije dovoljno - u teoriji bez pristanka, ali znamo da smo to sami odabrali.

Pa eto, ako želite dat svoj glas mladoj ženi koja nije poznata, nije kriminalac na slobodi i ne znate joj datum rođeeeenjaaaa, možete joj pomoć OVDJE. 

Mrvicu po mrvicu, svaki glas je bitan - isto kao na Dori, a Anja zaslužuje puno veću publiku.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva