Miss7 Blog 13. veljače 2022.

Partnerski odnosi nas hrane, pod uvjetom da nisu toksični već zdravi i ispunjajući. Kakav je tvoj?

Marijana Perinić
Pixsell/Sandra Šimunović.

Sutra je Valentinovo. Dan zaljubljenih. Dan kada se slavi Ljubav. I da, s velikim LJ. Jer po meni je Ljubav smisao života. Bilo da je partnerska, prijateljska, rodbinska ili bilo koja druga u čijem je fokusu - odnos. Jer bez odnosa teško da možemo. Mislim, možemo mi biti izolirani ili otuđeni koliko god to mislili da stvarno i želimo, ali opet će u nama tinjati ona iskonska čežnja za kontaktom. Zato jer smo socijalna bića, i koliko god možda potiskivali ili se uvjeravali u suprotno, istina je da nas odnosi hrane, pod uvjetom da nisu toksični, već oni zdravi i ispunjajući. Ali i oni zdravi znaju ponekad biti izazovni, da to nisu istine.

U odnosima učimo, padamo, dižemo se, ali i rastemo. Često je partner ogledalo naših najvećih mana, mušica i nesigurnosti i rijetko tko nas može izbaciti iz ravnoteže kao netko s kim dijelimo intimu. Ispred partnera često pokazujemo one najgore dijelove sebe, što sigurno nismo na našem prvom dejtu. S druge strane, na partnera se ponekad mi znamo izvikati, prijeći granice, i to samo zato jer nam je najbliži. Na partnera projiciramo ono nešto što smo davnih dana doživjeli, nerijetko očekujući da on ili ona to danas izvoli lijepo popraviti. Da sve napravi kako treba i našu priču završi, ne bi li konačno dobili namirenje, a s time i unutarnji mir.

Neki od svojih partnera očekuju da ih spase. Drugi su pak ti koji uporno spašavaju, zbog čega i biraju one „slabije“, jer upravo kroz tu vezu samima sebi dokazuju moć, jedino tako osjećajući svoju vrijednost. 

Zeznuti su ti odnosi, ali su lijepi. Znaju boljeti, ali i liječiti. Znaju gristi, ali i ljubiti. Znaju biti nježni, ali i grubi. Ponekad nemilosrdni. Ali ne možeš u njih bez duboke bliskosti. 

Jesi li znala da je jedan od najučestalijih strahova upravo strah od bliskosti? Zbog čega su u ljubavnim odnosima i najbrojniji oni Plašljivi. To su svi oni koji se užasavaju prevelike intime, ali opet za njom čeznu. Oni koji od nje bježe, ali zbog toga i iskreno pate. Bez obzira što su možda iskompenzirani kroz poslove koje uspješno rade ili projekte koje jako vole. Ta kompenzacija im dobro dođe da zaborave, da potisnu, da u konačnici - prežive. Najvažnije im je da ne budu u doticaju s onim za čime i iskreno čeznu.

Postoje još i Odbijajući, oni odrezani, udaljeni, hladni, koji duboki kontakt niti ne žele, jer je nekoć davno za njih bio prebolan. Oni su svojim partnerima često „malo premalo“. Tu su i Potrebiti koji se ne libe grabiti, potezati, pitati i na kontaktu inzistirati, zbog čega onda znaju biti „malo previše“. No, nevjerojatna je činjenica je da se Odbijajući na njih lijepe. Zato jer upravo ovakva kombinacija ima najviše plodnog tla za rudarenje i rješavanje, a shodno tome i za međusoban osobni rast.

No, meni su upravo najzanimljiviji ti Plašljivi. Jer su kao na nekoj klackalici. Oni bi, ali ne bi. Ne bi, ali ipak bi. Odbijajuće su potrebiti, ili ti ga potrebito odbijajući. Njima sigurno nije lako, a opet ih je kako brojevi kažu, daleko najviše. S njima treba polako. Niti nasrtati, niti nestajati. Nužno je da znaju da na tebe mogu računati, a opet da ih previše ne gnjaviš. Bitno je da si prisutan, ali najviše od svega, da si doziran. Umjeren. Taman dok se ne krenu otvarati i opuštati, s ciljem da u tebe steknu povjerenje. Nakon čega su konačno ono što stvarno i jesu i nerijetko tada u vašem odnosu i procvatu. 

No, što se zapravo skriva iza straha od bliskosti? Strah od napuštanja ili ti ga strah od ponovnog povređivanja. Zbog čega se i bira najsigurnija opcija - bijeg. Otpor. Soliranje. Dakle, ljudi zbog straha od moguće povrede svjesno ili nesvjesno biraju biti sami. Imaju uvjerenje: „Kad sam solo, onda imam svoj mir i barem mi nitko ne može nauditi“. Možda i ulaze u kratkotrajne ili površne odnose, ali to obavezno bude s nekim s kim realno i nemaju neke budućnosti. Čisto da sami sebe utješe kako su ipak nekome dali priliku. 

No, biti solo je opcija. Ali, ako misliš ostvariti duboku bliskost i povezanost onda bi svakako trebala ući u odnos. I da, tamo te čeka EKG. Da ne kažem, roller coaster. Ups and downs, usponi i padovi, brda i doline. Svađe i mirenja. Plač i vika. Borba ega. No, svi smo svjesni da nakon borbe dolazi i razdoblje mira. 

U odnosu maske padaju. Fasada se ljušti. Uloge ne igraju onaj film za kojeg bi uredno mogle Oscara dobiti. Jer kad se s nekim budiš, spavaš, jedeš, dijeliš intimu, onda na koncu i pokažeš svoje pravo lice. Nema šanse da možeš glumiti unedogled.

U odnosu si ogoljena. Ranjiva. Slaba. A to je nekima zastrašujuće, pogotovo ako žele imati potpunu kontrolu na svojim životom. Što ovdje ne drži vodu, jer niti ne možeš doživjeti pravu bliskost, ako se ne predaš u potpunosti. Ako ne vjeruješ i jednostavno se ne prepustiš. A to je, slažem se, veliki rizik. Jer nema veće boli od povrede, izdaje ili prijevare tvojih najbližih. 

Ali, ako ne riskiraš tada nikada nećeš moći uči u novi ljubavni odnos. I ovo je stvar svjesnosti, ali i tvoje spremnosti. No, u ovo ne možeš na silu. A i druga strana bi trebala biti tu da ti olakša, a ne da ti život opet zagorča. Pogotovo ako si u prijašnjem odnosu bila jako povrijeđena. Tada je potrebno puno otvorenog razgovora, ali i iskrenosti. I tvoje spremnosti reći „Ja se bojim, ali svejedno želim dati sve od sebe da te ne izgubim“.  

Nadalje, odnosi su nam potrebni, jer ne možeš naučiti toliko o samoj sebi, koliko možeš kada te partner istrigerira (čitaj: izludi ). Taj triger znači da stisne gumb točno u sridu. U tvoju najveću ranu. Jer to parovi rade, ma kao da osjete ili bolje rečeno nanjuše gdje si najslabija. I onda u trenucima razmirica ili svađa, namjerno piknu samo da ti vrate. I ovo je ljudski. No, poanta je da niste sado-mazo nastrojeni, već da kroz odnos ta rana i zacijeli. Zato je tu tvoj partner koji će se itekako pobrinuti da sve što je potisnuto ili zanijekano kad-tad izađe van. No, ne zaboravi, kako tebi partner, tako i ti svom partneru vadiš mast. Dakle, priča je recipročna. I upravo zbog toga ste se spojili. Da biste se ponekad izluđivali i svađali, s ciljem da se međusobno izliječite i zajedno narastete. 

A ti? Kakav je tvoj partnerski odnos? Je li autentičan ili fejkan? Pričate li otvoreno o svemu ili češće stavljate pod tepih? Svađate li se ili pomno birate riječi? I daleko najvažnije, koliko svog partnera uopće poznaješ? 

Sutra je Valentinovo. Možda da umjesto večere u restoranu sjednete jedno nasuprot drugom, pogledate se u oči i iskreno upitate „Dragi, jesi li ti sa mnom sretan?“  I samo gledaj što će se dogoditi. Možda dobiješ neupitnu potvrdu ljubavi, ali možda čuješ želju da se nešto ipak mora promijeniti, s ciljem da već sutra budete zajedno, daleko sretniji.

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva

 

Komentari 0