Miss7 Blog 20. travnja 2021.

Ovo su četiri posljedice pandemije o kojima se rijetko govori!

Pixsell/Sandra Šimunović.

Slušao sam podcast u kojem je gostovao izraelski povjesničar Yuval Noah Harari, jedan od najpoznatijih suvremenih intelektualaca. Btw., čitajte njegove knjige koje nisu suhoparna razglabanja o povijesti, već sociološko-filozofske studije pisane razumljivim jezikom. 

Bila su mi zanimljiva njegova razmišljanja o ovoj posljednjoj godini jer je rekao da su pandemije generalno povijesno beznačajni momenti. Naveo je primjer Španjolske gripe koja je harala od 1918. do 1920. godine i odnijela više života od Prvog svjetskog rata, ali danas uopće ne razgovaramo kako je utjecala na nas, naš način života i sl. Iznio je uvjerenje da ćemo za par desetljeća možda tako razmišljati i o ovom užasu.

Jako se nadam da je u pravu, iako mi se čini da je utjecaj ove pandemije toliko razgranat, da je toliko duboko i široko ušao u sve društvene pore da nisam siguran da će za nekoliko desetljeća postati relativno nevažan fenomen kojeg se nećemo ni sjećati. Jer utječe na sve dijelove društva.

Osim medicinskog aspekta o kojem se najviše govori, predstavlja i politički i ekonomski i psihološki izazov s kakvima se dosad nismo susreli pa ću pobrojati nekoliko fenomena za koje se bojim da će postati trajan potpis našeg društva.

1. Smrt stručnosti u javnom diskursu

Ne tvrdim da će znanost nestati ili da neće imati nikakav društveni utjecaj, ali vjerujem da će sve važnije i važnije postati što misli neki influencer, a ne vodeća osoba na određenom području. Bez problema ćemo zanemariti što netko ima 40 godina stručnog iskustva samo zato što smo nečiji pratitelji 4 godine pa nam njegovo mišljenje više znači. Ali nije važno ni da se radi o poznatom influenceru, jer na nas influence može izvršiti bilo tko, samo je važno da je riječ o našem čoviku. I susjeda Jozu koji “čita internete” prije ćemo poslušati ako su njegove riječi muzika za naše uši. Jer ako Jozo nije informiran, ali od pravih medija, a ne ovih kupljenih, pa tko jest!?

Jozo dodatno dobija na snazi jer nikada nije bilo lakše uništiti nečiji kredibilitet. Ako nam se ne sviđa što netko govori, samo izmislimo da je nečiji plaćenik, sluga masovnih medija ili koji god već uobičajeni veleumni konstrukt koji su do pojave društvenih mreža bili rezervirani za umne razgovore u 3 ujutro… uz šank. 

Znanstvenici će biti relevantni u svom intelektualnom plemenu unutar kojeg će moći slobodno i kvalitetno diskutirati, ali javnom diskursu njihova će stručnost značiti sve manje i manje. Tom trendu definitivno ne pomaže ni što će im nogu i dalje podmetati populistički predsjednici država koji više od zdravog razuma preferiraju instantnost lajka na svojim kanalima. 

2. Pandemija kognitivne pristranosti

Ovo je svojevrsni stariji i zločestiji brat prve točke. Kognitivna pristranost je složen fenomen i svakako nije nov, ali je baš u ovom tisućljeću našao savršene uvjete za nezaustavljivo bujanje. Kao da je njegova intelektualna plijesan pronašla uvijek dovoljno vlažne uvjete društvenih mreža. Taj se fenomen ne može svesti na jednu stvar, ali manifestira se kroz sklonost da prilikom prikupljanja, ali i obrade informacija tražimo one koje će potvrditi naša trenutačna uvjerenja. 

I uvijek smo bili takvi. Ali danas, zbog fenomenalne dostupnosti svih informacija, enormno lagano možemo pronaći "dokaze" za svoja uvjerenja. Servirane su nam sve moguće besmislice u informacijskom restoranu, a mi biramo što ćemo degustirati.

3. Površnost se ohrabruje

U svijetu u kojemu su društvene mreže postale glavno lice društvenosti, a one su opterećene tisućama informacijama koje dolaze iz minute u minutu, površnost nikada nije bila slađa. Jer važno je imati stav. Nije važno imati informirani stav, važno ga je samo imati. I braniti. Do tastaturske krvi. 

O bilo čemu. Kako netko treba odgajati dijete, koje je cjepivo najbolje, koja je jedina religijska istina, koji je najbolji potez u ovoj pandemiji i toliko smo uvjereni u svoj stav da nam uopće nije problem zaboraviti da se radi o najsloženijem problemu ljudske povijesti, a mi i nismo najveći svjetski genijalci. 

Potpuno je nevažno koliko malo znanja ili kredibiliteta imaš na bilo kojem području, ključno je imati stav. O svemu. Tako imamo milijarde izvrsnih epidemiologa, onkologa, psihologa, nogometnih izbornika, graditelja, pedagoga... Ma nema čega nema. U svijetu u kojem nam prsti brže lupaju po ekranu nego što nam se spoje dva neurona, imamo milijarde vrhunskih stručnjaka koji su apsolutno uvjereni u svoje znanje. Imam stav, dakle jesam - nova je mantra 21. stoljeća. 

Ja sam čudan pa imam stav samo u područjima u kojima sam solidno informiran i u kojima mi je život potvrdio da nešto znam. Koji naivac!

4. Samo re... fle… Whaaat?

Jedna od posljedica bombardiranosti informacijama i kraljevanja površnosti je i smrt samorefleksije. Nemamo vremena za nju. Toliko smo intenzivno spojeni s virtualnim svijetom koji nas stalno zabavlja novim notifikacijama da imamo sve manje strpljenja za notifikacije naše vlastite nutrine. One su enormno važnije, ali istovremeno zahtijevaju i neusporedivo više angažmana. Ne pružaju nam instant zadovoljstvo kakvo pruža nečiji lajk ili kad nekom neistomišljeniku kažemo što ga ide. Toliko smo spojeni s virtualnim svijetom da nam je spojenost sa sobom postala luksuz.

Sve u svemu, držim fige da je Harari u pravu, ali čini mi se da je pandemija zacementirala ove štetne procese koji su već u prošlom desetljeću uzeli maha. 

S druge strane, ne vidim da ćemo se morati odreći taktilnosti i mislim da ćemo se opet slobodno grliti, ljubiti, zezati. Na površini će stvari izgledati kao što smo navikli. Opet ćemo biti konektirani s drugima, i u fizičkom i u virtualnom svijetu. Samo ćemo biti sve manje konektirani sa sobom. I zdravim razumom… I konstruktivnim javnim raspravama…

Zato vjerujem da ćemo otkriti da navedeni fenomeni postaju norma. A to može provjeriti moja kći za 15-ak godina. Osim ako tada čitave kolumne neće morati stati u 10 sekundi slatkog filmića na najnovijoj društvenoj mreži Dumb-dambu!

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
 

Komentari 0