Pred nama je vrijeme za suočavanje sa stvarnošću. Nekima je ono već stiglo, a neki će pričekati jesen, jer jesen će kažu pokazati prave ekonomske posljedice ove korona lockdown krize.
Brojni stručnjaci predviđaju da će do kraja godine u našoj zemlji bez posla ostati od 160 pa čak i do 450 tisuća ljudi. Jedno je sigurno, ekonomska kriza je tu i neće nestati preko noći.
Da, mnogi će dobiti otkaz i ostati bez posla.
Da, mnogi će mali biznisi propasti i skroz nestati. Mnogi već jesu.
Da, nema više mjera za očuvanje radnih mjesta za mnoge, uskoro neće biti ni za koga.
Da, turizam kakvog smo poznavali je nestao.
Da, proračun se prazni.
Da, mnogima se smanjuje standard života na kojeg smo navikli.
Nismo sami u ovoj krizi, svi je prolazimo, ali na nama samima je kako ćemo kroz nju proći, jer uvijek vrijedi - uzdaj se u se i u svoje kljuse.
Htjeli si to priznati ili ne, vrijeme je za veće životne transformacije.
Uvijek je u životu najteže nositi se s neizvjesnošću - kad ne znamo što i kako.
A što zapravo stoji iza toga? Naša želja za kontrolom.
Voljeli bismo sve moći kontrolirati. Sve znati unaprijed. I da život ide po našem, onako kako smo si mi zamislili. Jer se tada osjećamo sigurno. A sigurnost nam je naravno bitna, dapače u hijerarhiji potreba odmah je prioritet. Zato se ljudi i opiru promjenama. Jer gube osjećaj sigurnosti.
No jedino što je u životu sigurno jesu stalne promjene.
Jesmo li mi ikad zapravo uopće mogli kontrolirati sve/išta? Ne.
Što zaista možemo kontrolirati? Na što ipak možemo utjecati?
Ne možemo utjecati na sve što nam se događa u životu „izvana“, ali ono što uvijek 100% možemo jest utjecati je naš odgovor na to, dakle na sve ono iznutra.
Što je to iznutra? Naš način razmišljanja svakako i posljedično emocije i ponašanja (akcija)
Možemo imati fokus na ono što imamo i biti zahvalni na tome, umjesto uspoređivanja s drugima, zavisti i stavljanja pozornosti na ono što nemamo.
Ionako nitko nema sve i kakav god vam se nečiji život činio preko društvenih mreža, budite sigurni da svatko nosi svoj križ.
No nema smisla samo sjediti ispod drveta i „pozitivno razmišljati“, vrijeme je i za akciju.
Kakvu akciju? Ako pričamo o osobnim financijama i novcu, povećanja prihoda naravno s jedne strane i mudrije, optimalno upravljanje troškovima s druge strane.
Što se povećanja prihoda tiče, bez obzira imate li još uvijek svoj posao, je li vam smanjena plaća ili ste ostali bez posla, možda je baš sada, konačno, došao trenutak da probate raditi ono što zaista volite. Da možda iz hobija pokrenete nešto svoje, barem mali poslić, freelancanje sa strane za dodatni izvor prihoda, a onda tko zna, možda to preraste i u ozbiljan mali biznis. Mnogo je takvih baš tako nastalo i baš u najvećim krizama - mnoge primjere tih sretnih priča možete pronaći na portalu Žene i novac . Što sve znate i volite raditi? Što vam je gušt? Sretan novac (onaj koji dolazi od onog što volimo) - sretne mi.
Što se optimalnog upravljanja troškovima tiče, stavite ruku na srce i trbuh i udahnite i pitajte se što je ono što vam zaista treba i što želite pa pričekajte odgovore.
Možete li sada više brinuti o sebi, mudrije jesti, više šetati, piti više vode, biti s ljudima koje zaista volite, raditi ono što zaista volite - i tako smanjite potrebu za kupovinom raznih proizvoda i usluga koje, budimo iskrene, koristimo za popunjavanje unutarnjeg osjećaja praznine, koji dolazi tu jer nismo mirne iznutra, nismo sretne, ne radimo ono što volimo (samo 10% ljudi radi posao koji voli) nismo u vezama koje nas čine sretnima, družimo se s ljudima koji nam crpe energiju stalno kukajući i žaleći se, uživajući biti žrtve i ne podržavajući ni sebe ni nas.
Tada, iz tog osjećaja unutarnjeg mira možemo platiti sve ono što nam zaista treba, ne sve što želimo, nego što nam treba.
A ako već niste, vidjet ćete i na svom primjeru da možemo preživjeti, a i dobro živjeti s puno manje nego smo navikli i što bismo na prvu pomislili.
Uz takav način razmišljanja i akciju, što je još presudno za uspjeh u ovakvim okolnostima velike i sveopće neizvjesnosti? Koja je to osobina koju trebamo svi izgraditi, što je sada ključ uspjeha, a tako je i bilo i bit će.
FLEKSIBILNOST. Brzina. Agilnost. Brzo se dići nakon padova i tzv. neuspjeha razne vrste.
Ne uspijevaju najpametniji, najsposobniji, najuporniji… u svemu uspijevaju oni koji su fleksibilni. Koji se uspiju prilagoditi i to brzo. Koji su čvrsti iznutra, znaju svoje temelje i svoje vrijednosti, znaju tko su, što vole, što im je važno, što znaju, a koji su meki, fleksibilni, prilagodljivi izvana. Koji ne daju da ih život slomi. Bez obzira na sve. Unatoč svemu i svima.
Kad pogledate svoj život unazad, svi smo već prošli razne veće i manje životne krize i iz njih izašli.
Izaći ćemo i iz ove.
Da ne mislite da vas gnjavim pozitivnim razmišljanjem u stilu "sve je moguće". Ne nije sve moguće. Nije sve za svakoga. Patit ćemo, patimo, patili smo svi.
Mene ne bi bilo ovdje i vi ne biste čitali ovaj blog da moj djed nije preživio četiri godine u logorima Dachau i Auschwitz.
Kad pomislim da je nešto teško ili nemoguće, sjetim se toga i znam, ali istinski znam, da je puno toga moguće.
Možemo se dakle nositi i s ovom velikom globalnom krizom i neizvjesnošću.
Nismo sami. Svi smo u tome zajedno. Prošli smo već puno toga. Proći ćemo i kroz ovo.
Glavna globalna iluzija u kojoj živimo jest da će nam gomilanje materijalih stvari i zadovoljstava donijeti sreću, a 75 godišnja istraživanja o sreći pokazuju da nas usrećuju dobri odnosi s drugima i smisleni rad. I da nitko na smrtnoj postelji ne žali što nije još više radio i više zaradio. Ljudi tada žale što nisu više vremena proveli s ljudima koje vole i što nisu radili ono što su voljeli.
Hajdejmo onda biti s onima koje volimo i raditi što više toga što volimo.
Na to uvijek imamo utjecaj. To će nam ne samo smanjiti osjećaj straha i umanjiti doživljaj neizvjesnosti nego će nas i dokazano usrećiti.
A to je ono što zapravo želimo.
Želimo biti sretni, želimo osjećaj sreće i unutarnjeg mira, želimo osjećaj unutarnje ispunjenosti i zadovoljstva, želimo kvalitetu života, želimo živjeti život i uživati u njemu.
Što ako smo cijelo vrijeme jurili pogrešnom ulicom i sad smo na raskrižju i možemo skrenuti u za sebe sretniju i bolju ulicu?
Koja je to ulica? Ona u kojoj smo brutalno iskrene prema sebi, volimo se, ne osuđujemo se, imamo realna očekivanja, ne kritiziramo se, brinemo o sebi i njegujemo se. Ona u kojoj smo se odrekle bilo kakve iluzije kontrole nad vanjskim okolnostima i u kojoj pune ljubavi pratimo jedinstven ritam života.
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.