Miss7 Blog 25. rujna 2020.

Najvažnije je što ti misliš o sebi. Kako ti vidiš sebe tako će te vidjeti i drugi

Privatni album.

Iza mene je desetak vrlo emotivnih dana. Između ostalog proslavila sam 10 godina svoje treće firme, bila je godišnjica smrti moje majke koja je bila poticaj za moj Žene i novac projekt i još niz stvari, a puno se toga izdešavalo i u našoj zemlji. No ovaj tjedan obilježili smo i Dan borbe protiva nasilja nad ženama, pa ću to iskoristiti i progovoriti o nasilju koje zaboravljamo, o nasilju koje činimo same prema sebi. Da, dobro ste pročitali.

Naime, povod za to mi je bila nedavna kava s prijateljicom koja je uspješna poduzetnica i kontinuirano odlično zarađuje pa joj i u ovo vrijeme krize posao samo raste i dodatno zapošljava. Usput je spomenula kako je njoj njezina mama s namjerom da od nje stvori ženu sigurnu u sebe stalno govorila – KAKO TI VIDIŠ SEBE, TAKO ĆE TE VIDJETI I DRUGI, najvažnije je ŠTO TI MISLIŠ O SEBI - baš to isto će i drugi misliti o tebi.

To me podsjetilo na sličnu rečenicu koju sam čula na seminaru u Americi od moje tadašnje mentorice koja mi je rekla da je za uspjeh općenito, pa i količinu novaca koje ćemo zaraditi presudno ŠTO MI MISLIMO O SEBI, koliko MI MISLIMO DA VRIJEDIMO I ŠTO I KOLIKO ZASLUŽUJEMO.

Dakle, ta moja prijateljica ima zdravo samopouzdanje i sliku o sebi, cijeni sebe, svoj rad i trud, znanje i vrijeme. I ne libi se svoj vrhunski rad odlično naplatiti odabranim klijentima.

Sigurna sam da je njena majka u tom odigrala ključnu ulogu. Hrabrila je, hvalila, poticala, osnaživala.

Ako nas naše nisu, nema sad veze, budimo sada same sebi brižna MAJKA, a ne zločesta MAĆEHA.

I naravno ne samo sebi nego i svojim kćerima, ali i svim ženama oko sebe.

Na što točno mislim?

Budimo prvo iskrene prema sebi - koliko sebe teroriziramo nedostižnim standardima ljepote, savršenstva u poslu koje ne postoji… Kritiziramo se, govorimo si da smo glupe, da ne možemo nešto što zaista želimo zbog ovog i onog, da još nije vrijeme za nas i naše snove, da nam prvo treba još jedna edukacija, pa dijete treba odrasti, pa ovo, pa ono.

A gdje smo mi tu putem nestale?

Dakle – promijenimo način na koji razgovaramo sa sobom i što mislimo o sebi.

KAKO VIDIMO SEBE? ŠTO MISLIMO O SEBI?

Dovoljno smo dobre takve kakve jesmo, nesavršeno smo savršene.

Bez usporedbe. Kao što nema smisla uspoređivati kruške i jabuke, oboje su voće, i svo nam voće treba. Tako i mi svi. Svaka od nas ima određene talente, znanja i vještine. Podijelimo ih hrabro sa svijetom. Ionako bi bilo dosadno da smo svi isti.

Mala domaća zadaća

Napravite popis svojih dobrih osobina za početak. Da, da ima ih o-ho-ho…

Kad ste sebe pohvalile zadnji puta? Ajmo.

Kad ste se nagradile? Akcija.

Kad ste podržale neku prijateljicu koja vam je povjerila svoje ideje i snove (pod podržala mislim da ste joj rekli usudi se, kupili njen proizvod ili uslugu, a ne joj govorili ne talasaj, misliš li da je to sad pametno i sl.)

A kad ste podržali nekog koga baš ne volite – e pa i njoj otvorite vrata. Da, i to ste dobro pročitali.

Prestanimo s nasiljem prema sebi i prema drugim ženama prvo mi same!

Prestanimo od poroda, dojenja... odgoja... broja brakova, kilaže, odijevanja, posla… jedna drugoj nametati nedostižne besmislene standarde…

Kako možemo od drugih tražiti da prestane nasilje nad nama kad ga mi i dalje produciramo i same prema sebi i prema drugim ženama?

I da se za kraj kratko osvrnem na niz događanja u zemlji unazad nekoliko dana.

Što smo mogli vidjeti?

Da postoje dvije Hrvatske.

Kako su neki rekli Hrvatska Josipe i Hrvatska Mate Rimca misleći na mentalni sklop i način poslovanja i djelovanja.

Mate, dečki iz Infinuma, Nanonbita i dr. pokazali su da se može uspjeti iz nule, unatoč svemu i svima. Da se može krenuti iz garaže s nula ili malo kuna i postići svjetski uspjeh, prodati firmu. Ja sam imala sreću da sam kroz 10 godina više od 300 takvih poduzetnika oba spola i različite dobi intervjuirala na svojim eventima.

Istina, kod nas je sustav protiv ljudi i poduzetnici i drugi uglavnom uspijevaju unatoč i uprkos svemu, a ne zbog. No, moguće je. Sad i ovdje. Uostalom pojedinci koji idu kontra uvijek su ti koji mijenjaju svijet na bolje.

Samo nam treba promjena načina razmišljanja i pametnije biranje društva s kojim se okružujemo.

I da, moramo se izložiti uspješnim pričama, da vidimo da je to moguće da se i mi usudimo.

Ne brinite ima puno Matea, Ana, Josipa, Jadranki, Ksenija, Kata, Ivana koje su postigle itekakav uspjeh.

Istina još je uvijek premalo priča o njima u medijima, a jedan od razloga je ona naša ženska samozatajnost, neću se ja gurati, neću se prodavati, glupo mi je sebe hvaliti, mrzim marketing, mrzim prodaju i slično.

E pa mrzite, ali izađite vani sa svojom pričom da vas neka mala Ivana u domu bez roditelja ili bilo koja Ana i Marija čuju, da znaju da imaju uzor, da znaju da imaju primjer, da znaju da je moguće, da i one mogu uspjeti ako to požele.

Budimo svi dio ove druge Hrvatske. Ove Bolje.

I zato još jedna domaća zadaća - što možemo svi napraviti sada odmah da svi sutra živimo u još Boljoj Hrvatskoj?

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
 

Komentari 0