Ovaj blog pišem za sve žene koje se srame svog tijela. Za sve one koje se po plaži skrivaju iza parea, ručnika, suknji ili haljina, umišljajući kako su rupice na bedrima teška katastrofa. Za sve one koje niti ne žele na more, zato je su samima sebi u ogledalu ogavno debele ili mlohave. Za sve one koje okolo lažu da ne vole ljeto, ni prazike, ni vrućine. Za sve one koje su pale pod snažan utjecaj medija koji diktiraju što je to zgodno i lijepo, pa shodno tome i vrijedno. Za sve one koje vjeruju da su ljepotice na Instragramu takve i u realnosti. Za sve one koje duboki osjećaj bezvrijednosti projiciraju na centimentre vlastite kože. Za sve one koje poništavaju svoju iskonsku vrijednost samo zato jer nekome možda nisu savršene. Za sve one koje same sebe ne vole, ne poštuju i ne prihvaćaju. Koje sebe ne vide onakvima kakve stvarno jesu.
Jel znaš da danas na svijetu više od 3 milijardi žena ima celulit? To je normalna, uobičajena i prirodna pojava. To što ga i ti imaš, samo je dokaz da si ništa drugo nego - ŽENA.
Stoga, dosta je bilo skrivanja, pokrivanja, kamufliranja. Krivljenja, saginjanja, uvijanja. Laganja, izbjegavanja i muljanja. Okrivljavanja, sabotiranja i ponižavanja. Da, dovoljna je samo jedna riječ koju izgovaraš samoj sebi - DOSTA!
Ženo, život ti prolazi u laži. Oslobodi se, prodiši i živi. Skini tu zavjesu oko bedara i guze te ponosono prošeći uzduž i poprijeko te plaže, a kome se ne sviđa neka ne gleda. Vjeruj mi, onaj tko te voli, tome ionako ne smeta. Poanta je da ti napraviš switch u glavi i da se ti samoj sebi sviđaš. I da pritom bezobrazno uživaš.
Ja sam svoju priču sa celulitom okrenula na šalu, zato ti od srca poklanjam adaptirani ulomak iz svoje prve knjige “Gore ne može” pa vjerujem da će ti pomoći da se prije svega nasmiješ. Potom da se prihvatiš kompletnu i da kažeš samoj sebi u ogledalu: *ebena sam.
Ovo ti je priča o mom Anti…
Ja vam, ljudi moji, baš volim svoj celulit, ma obožavam ga. Mi smo vam u sretnoj vezi punih 30 godina. On vam je, isto kao i ja Dalmatinac i zove se Ante. Doduše malo je ružnjikav, jer ima neke rupice po sebi, ali i bolje, bar sam tako sigurna da mi ne švrlja okolo i da ga ne love one pohotne Čehinje. Ovako barem znam da mi je vjeran, jer je stalno uz mene.
Upoznali smo se još u mom 6. osnovne, kada sam se jednog ljeta igrala u plićaku i slučajno se malo nakrivila i ugledala ga. Odmah mi je s lijevog buta frajerčina namignio i rekao: “Alo mala, oćemo na ćevape?”. Slaba na hranu, zatelebala sam se kao tele, ma bila vam je to ljubav na prvi pogled. I to obostrana. I sigurna sam da me i dandanas jako voli, jer da me ne voli - pa zar me već onda ne bi ostavio i oša ča? Prirasla sam ja njemu srcu, tu je on, ma ne pušta me ni pod razno.
Naša vam je veza već dosta ozbiljna. Prije par godina, taman za Božić, pojela ja tri kile fritula na eks, kad nešto meni kucka na desnom butu, a ono - cijela njegova familija me došla upoznati. A znate kako je kod nas Dalmatinaca, samo nas u prvom koljenu ima mali milijun, tako da jedino mjesto gdje sam ih mogla sve smjestiti je bilo moje dupe. A i grijanje radi. Ma, bolje nego u Hiltonu.
U početku smo se svaku večer družili, pili vino, jeli janjetinu, revali klape, znali bacit na trešetu i briškulu. Kad ono, njima se svidjelo kod mene. I eto ga na problema! Jednu večer mater od mog Ante plače kao kišna godina, neće ići ča od svog sina. Mater hoće ostati, pa tako i čača i braća (gdje će oni sami… još su mali, a ovaj manji će tek najesen u školu)… I na kraju se svi lijepo uselili kod mene. Nakon nekog vremena, postalo njima tijesno u mom dupetu (makar mi nikako nije jasno kako) i počeli se oni širiti, i to bez pitanja i pardona! Kao vojska, i to noću, kad misle da ih ja ne čujem. To vam je prava vojna strategija: topnici na nadkoljenice, pješaci na lijevi kuk, konjanici na desnu potkoljenicu. Prije neki dan sam ih čula kako pričaju o osvajanju teritorija na lijevom tricepsu. Tako da sam sigurna da će mi jedan dan iz kose počet izlazit. Ma stvarno se ne bih čudila da mi frizerka jedan dan kaže da mi farba neće uhvatit, jer imam celulita u kosi!
I što ćeš ti sada? Moraš ih prihvatiti, kad ih se već nikako ne možeš riješiti. Na kraju sam se pomirila s tim, zamahala bijelom zastavom, ma sve radi mira u kući. Tako da vam mi i dan danas živimo zajedno. Najveselije nam je kada ja zaboravim otići u teretanu, kada umjesto dvije litre vode popijem dvije litre votke i kad nedjeljom za obiteljski ručak imamo pečenu prasetinu. S krumpirima, naravno.
E, a nisam vam rekla sretnu vijest! Prije neki dan me moj Ante zaprosio! Spustio se s dupeta na koljena, rekao mi je da me voli i da me nikada ne misli ostavit! A slatkica moja rupičasta!
Pa, naravno da sam pristala! Za medeni mjesec me vodi na neki otok, jer kaže da zna da mi je najdraže od svega, bez imalo srama, šetati u kupaćem kostimu po plaži i njega svima pokazivati. Eto, vidite vi kako on mene dobro pozna, nama je baš lijepo, baš sam se onako, super opustila uz njega.
Ali, da ne mislite kako je nama stalno bajno i krasno, i mi vam se svađamo. Koji put zbog svekrve, koji put bi on gledao Ligu prvaka, a ja “Ljubav je na selu”… I onda, da mu ja objasnim tko je gazdarica u ovoj kući, zaderem se iz sveg glasa “HOĆEŠ DA TI OD SUTRA POČNEM PITI 2 LITRE VODE NA DAN, MAMICU TI TVOJU ? Da vidite kako se on odmah stisne. “Ma šta si se stisnuo! Nemoj da za ručak sutra bude posni sir i blitva, jesi me čuo? Ili još bolje, da slučajno zaboravim nešto pojesti”? Da vidite kako odmah problijedi.
A znam ja njega, tu i tamo, napraviti ljubomornim... znam ja kako idu te toplo-hladno igrice u ljubavnim vezama… pa onda odem na pijacu i počnem škicat naranče. Kupim kilu, dvije i onda ih gulim po cijele dane. E, a znam ja šta on ne voli i da je njemu narančina kora najveća konkurencija.
A kad smo danima na krvavoj nozi (al to jako rijetko, nemojte vi mislit da se mi stalno koljemo), onda s njim uopće ne razgovaram, samo dignem nos i pravac NA ANTICELULITNU MASAŽU! To mu začepi gubicu barem na mjesec dana.
Al' volimo se. Štoviše, obožavamo se. Svjesni kako jedno bez drugoga ne možemo, stoga što nam drugo preostaje nego da do krajnih granica i guštamo!
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.