Miss7 Blog 09. veljače 2022.

Ličko rukovanje, sinkopa, cedulja za Poštu: Izbor za točniju hrvatsku euro-kovanicu

Andrea Andrassy
Karmen Božić.

Dakle, čovjek posudi (ukrade) tuđi autorski rad i stavi ga na kovanicu, dobije novce, a ljudi u komentarima pišu “pa u čemu je problem, kuna uvijek izgleda kao kuna, ionako će nas dotuć taj euro.” Neće nas dotuć euro, nego taj klasični hrvatski “pa u čemu je problem?” kad je u pitanju krađa ili bilo što drugo što se u normalnom svijetu kažnjava. Zapravo, to nas je već odavno dotuklo.

Oprostite, nisam rekla dobar dan; da sam medo, morala bi izać iz dućana.

Ne znam kako se vama sviđa euro/kuna - meni s krađom ili bez nje izgleda bizarno, što je možda (vjerojatno) u kategoriji “kog briga što ti misliš, Andrea”, ali ja mislim da se nitko ne bi ljutio da smo stavili nešto veselije, tipa profesora Baltazara. Njega barem nitko ne povezuje s kopanjem po kontejneru ili ovrhom. Ili Kaktus cara, koji bi mogao poslužit kao nada da ćemo jednom procvjetat. 

Što vjerojatno nećemo, ali barem bi imali ljepše kovanice.

Ali danas nije dan kad ćemo se družit s lijepim idejama i toplim mislima o napretku - danas ćemo igrat jednu simpatičnu (ili antipatičnu, kako vam je draže) igru radnog naziva “napravi svoju euro-kunu.”

Kad već očito može bilo tko, zašto ne bismo i mi? 

Ja ću krenut s prijedlozima, a vi se kasnije slobodno priključite - jer Hrvatska ima još puno simbola koji ju mogu predstavljat barem jednako dobro kao ukradena kuna.

Prijedlog broj jedan - plastična boca. Em ju je lako “prepisat” s Googlea, em je već dugo općeprihvaćena i vrlo prepoznatljiva hrvatska valuta. Nema veze što će se kasnije za jednu bocu eventualno moć dobit 10 euro centa - “zašto se bavite glupostima”, pitali bi vas ljudi koji kažu da je ukradeni dizajn kune glupost kojom se ne treba bavit. 

Drugi prijedlog - ličko rukovanje. Jest da je malo teže za dizajnirat od plastične boce, ali za 70.000 kuna se čovjek smije malo potrudit. 

Ili možda sinkopa? To je isto autohtoni hrvatski pravosudni proizvod. Znam da je teško ilustrirat sinkopu, ali srećom, kod nas sinkopa ima ime, prezime i lice. Natpis može bit “Tomo i duhovi” - ili “Tomo e i fantasmi” za potrebe talijanskog tržišta.

Možemo imat i poznatu hrvatsku recitaciju “jel znaš ti ko sam ja?” napisanu ispod lica tatinog sina. Ako na kovanicu u pozadinu još stane neki BMW i par pregaženih ljudi na zebri, super.

Ili lice onog stričeka koji je jednom rekao “neka bude i gore, ali samo nek je desnica.” Šahovnica može biti umjesto zubi, ne zato što sam ja zločesta nego zato što je tako izgledalo na videu.

Može i stisnuta šaka uz natpis “tako vam je to u braku” - ovo može i na glagoljici, da zastarjelu misao prati staro pismo.

Još jedan odličan izbor je i državni biljeg, ili ako vam se to ne sviđa, možemo stavit i sliku jednog papira uz opis “fali vam papir” - hrvatskije od toga ne ide.

Može i slika šaltera i telefona koji vječno zvoni (i kompjuter s pasijansom u pozadini, jasno).

Može i cedulja iz Pošte, zašto ne? 

Ili logo HRT-a.

A žičara od 700 milijuna kuna koja još nije u funkciji? Kako da čovjek odabere samo jedan hrvatski simbol? 

Možda kontejner u kojem sve više ljudi vidi “dućan.” To možemo spojit s onom bocom s početka. 

Bus sa stranim registracijama koji vozi narod na izlet na biračka mjesta.

Šnita raženog kruha - tanko narezanog, kako nam je jednom objasnila žena koja je sad prva dama.

Lijepo bi na kovanici izgledala i vrata naših važnih ureda - podtajnik administrativnog tajnikovog tajnika sigurno zaslužuje da ga se stavi na euro, a ako ne on, onda barem Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa.

Dobro bi pasala i avionska karta za Irsku ili autobusna karta za Njemačku, dva podjednako snažna hrvatska simbola.

Ili spomenik domovini koji smo platili 35 milijuna kuna iako se u Ikei za puno manje novce prodaje gotovo identična TV klupa. (LACK, ima bijela i crno-smeđa). To bi lijepo izgledalo na kovanici. 

A ako se odlučimo rasipat budžetom, možemo napravit kovanicu s licem svake osobe koja za žrtvu silovanja kaže “zašto nije ranije prijavila” ili “sama je to tražila.” To bi bilo poprilično skupo, ali vrijedilo bi svake euro-kune.

Možda i serija limited edition kovanice od 8 tisuća eura s Kolindinim licem i tekstom: “Kažu neki da se to ne može, ali ja vam kažem da se to može!”

Ili Kerum s oblogom od pršuta na čelu.

Sanader i mali haiku “zašto danas ne mogu na ročište.”

Grupica ljudi koji hodaju po tuđim jajnicima - ili po maternici, što je već lakše dizajnirat.

Toliko puno opcija, toliko malo kovanica.

I naravno, bilo bi pametno da kovanice vrijede samo 6 mjeseci i da se nakon isteka moraju vadit nove; tako je, točno kao rodni list - zašto ne bismo podijelili našu predivnu tradiciju s cijelom Europom?

Slobodno dodajte svoje prijedloge najvećih hrvatskih simbola, a ako vas slučajno brine tko će radit dizajn, sjetite se da živimo u državi u kojoj je projekt eBolnica na početku dobila cvjećarna.

“U čemu je problem, pa u bolnicama isto ima cvijeća?”

Tako je, problema nema.

Srdačan pozdrav i sretna ukradena kuna svima koji slave.

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva

 

Komentari 0