Moli se proljeće da se javi na blagajnu travanj, proljeće na blagajnu travanj. Glupa je fora, ali glupo je i da je vani vrijeme za zimske gume i da “popularni srpski Youtuber” seksualno zlostavljanje opravdava riječima “žena treba da zna šta muškarac očekuje od nje ako mu dođe u stan” pa smo svejedno počašćeni svim tim malim, životnim radostima.
Ali to su životne radosti koje ćemo ostavit za neku drugu priliku iz vrlo jednostavnog razloga - jer mi se ne da danas.
Odlučila sam imat mini-mentalne praznike cijeli ovaj tjedan i maksimalno ignorirat sve konzerve govana koje žele bit otvorene. Bit će ih i sljedeći tjedan, konzerve govana su uvijek tu kad ih (ne) trebaš.
Mislim da bi svi odrasli ljudi trebali imat pravo na dva tjedna takvih praznika u godini - kao mini-godišnji, ali za mozak.
Jedan tjedan u zimskom periodu, jedan u proljetnom - tjedan za pospremit sav veš koji imaš, za obavit sve zubare, ginekologe, veterinare i kave na koje ne stigneš u normalnom životu odrasle osobe.
Btw, smatrate li sebe odraslom osobom?
Ja u teoriji da, ali svako malo nekako zaboravim da sam odrasla, na isti način kao što svako malo zaboravim da ljudi rođeni 2001. nemaju 8 godina, nego dvadeset.
Zaboravila sam opet prije desetak dana, kad sam na stubištu zgrade srela svog susjeda koji (mislim) ide u 6. razred.
Uvijek mu kažem “bok” kad ga vidim, on meni uvijek “dobar dan” - i uvijek mi je to čudno, ali zaboravim da mi je čudno već do sljedećeg kata jer imam pametnijeg posla.
Ovaj put sam očito imala viška slobodnog vremena, pa me naša “neuravnotežena” razmjena pozdrava počela kopkat. (Rak, podznak riba, PMS-ovi su stresni za sve uključene, hvala na pitanju).
“Zašto mi samo ne kaže bok?”, razmišljala sam dok sam ulazila u stan i odlagala povrće i omekšivač koji sam kupila u dućanu. Sol za mašinu sam, naravno, zaboravila, iako je ona razlog zbog kojeg sam i išla.
“Zašto mi ne kaže bok, pa mi smo “tu negdje” s godinama - ja sam MALO starija ali praktički smo vršnjaci?”
“Jel ja izgledam kao netko kome se ne govori bok?”
“Pa nije kao da sam godinama bliže njegovim roditeljima nego njemu…”
On ima 12, ja imam 35, roditelji mu vjerojatno imaju 38 ili 42 - ali ja prolazim stubištem u uvjerenju da sam par godina starija od učenika 6. razreda.
Ne znam događa li se vama ta kognitivna disonanca, ali znam da se ja svaki put neugodno iznenadim kad se sjetim da sam odrasla osoba.
U teoriji znam da jesam, ali i dalje se šokiram kad mi netko kod vulkanizera kaže “gospođo” - čak se malo i uvrijedim, kao da bi trebalo biti sasvim “očito” da sam došla zamijenit gume u pauzi od čitanja lektire… ili prije ritmike na koju me vodi mama.
Možda griješim, ali mislim da hrpetina odraslih ljudi pati od istog “iznenađenja” - i mislim da svi mislimo da se događa samo nama.
“Svi drugi “znaju” da su odrasli i “znaju” točno što rade u svakom trenutku života, samo JA ne znam.”
Hmmm, kako da napravim tranziciju u ono o čemu želim pisat bez da dodatno odugovlačim s uvodom?
“Svi me stalno pitate u inbox da napišem listu dokaza da si odrasla osoba, čak i ako to ne znaš…”
There, done.
Iako, kao i sa “stalno me pitate čime njegujem kosu”, sasvim je jasno da me nitko ništa nije pitao - samo želim pričat o svim malim, podlim podsjetnicima koji mi svako toliko jave da nisam vršnjak svojeg 12-godišnjeg susjeda.
Mislim, možemo i o silovateljima, ljubavi na selu s nacističkim tetovažama i ostalim proljetnim radostima, ali te konzerve govana se neće pokvarit do sljedećeg tjedna, a ja bi da malo odmorimo dušu.
Podsjetnici da si odrasla osoba - moja lista koja je, vjerujem, ista kao svačija druga.
Imaš nepresušnu količinu veša
Koliko god često pereš, slažeš i sortiraš, STALNO ima novih stvari za oprat, posložit i sortirat. Koristiš riječ “vešeraj” kad opisuješ svoju dnevnu sobu. Povremeno se dogodi rupa od dva dana kad ti stan nije vešeraj, ali nekako se opet sve brzo sjebe, iako ne znaš kako. Bonus iritacija - i dalje nemaš ništa za obuć, STALNO.
Postoje kućanski poslovi koji te smiruju
Svatko ima barem jedan - moji su usisavanje, brisanje staklenih površina i organiziranje ladica. Definicija zen vikenda mi je pospremanje SVEGA uz otvoreni prozor i zvuk proljetne kiše. Nekim ljudima je to peglanje, što je lijepo, ali moje nestručno mišljenje je da su to psihopati.
Imaš strogo definirano što se pegla, a što NE
Kod mene je to “nikad ništa jer ne želim, osim kad je svadba”, kod nekog je “sve, i krpe i gaće i posteljina” - i oboje mislimo da je druga osoba potpuno luda.
Slažeš detaljan popis za dućan
Jer ti ne pada na pamet pamtit što ti treba. Popis većinu puta zaboraviš ponijet sa sobom jer nigdje nije pisalo da moraš.
Presložen raspored u dućanu smatraš osobnim napadom
Zašto su sad OPET sve promijenili kad je prošli raspored bio baš super? Ista količina uvrijeđenosti je prisutna u svakom DM-u koji nije “tvoj” DM i posložen je onako kako tebi nije prirodno. “Luđaci, ovdje je sve naopako!”
Novi usisavač te veseli više nego nove cipele
I jedva čekaš da se pohvališ prijateljima na kavi jer je to postala sasvim legitimna tema razgovora na druženju. “Ima antialergenski mikrofilter i mokro pranje…” Yup, adult.
Često razmišljaš o prašini
Zašto je ima toliko i KAKO je moguće da se tako brzo vraća?
Stalno pospremaš
I svejedno je STALNO neuredno već sutra popodne.
Jedan izlazak ti oduzme tjedan dana života
Subotnji izlazak do 5 ujutro osjećaš (i iskašljavaš) sljedećih 3-5 radnih dana. Na noćnom ormariću imaš spremno “oružje” za smanjivanje mamurluka - moje se sastoji od vode, ibuprofena i banane za ujutro. Nikad se ne uspijem natjerat da vodu stvarno i popijem.
Uvijek te barem malo bole leđa
U 99 posto slučajeva zato što na kauču ležiš kao potrgani šestar i ne da ti se promijenit pozu.
Postoji hrana koju više ne jedeš
Ne jer je nezdrava i jer deblja, nego jer ti unatrag nekoliko godina određene stvari jako teško sjedaju i ne da ti se patit cijelo popodne zbog par minuta uživanja na ručku.
Imaš ladicu ili kutiju s kablovima
Koje imaš od 2003. ali nećeš ih bacit jer nikad ne znaš kad će ti trebat neki od ovih koje uopće ne prepoznaješ. Po istom principu čuvaš i olovke za oči i sjenila u bojama koje ne koristiš, ali možda će ti jednom trebat kad ćeš ić na festival.
Imaš “gle kak smo bili mladi i mršavi” slike
Svako toliko pronađeš stare slike iz perioda u kojem ti se činilo da moraš smršavit i/ili u kojem ti je “VEĆ imam 23, tako sam stara” zvučalo normalno - i ne možeš vjerovat da si prije 15 godina i 15 kila punila glavu takvim nezahvalnim dezinformacijama.
Imaš bar jednog “svog” majstora
I ponosno ćeš podijelit njegov broj ako nekom zatreba - osim ako i tebi treba, onda ćeš dat broj tek kad završi sve tvoje stvari.
Svaki dan otkrivaš nove načine ozljeđivanja
Svaka sekunda je prilika da si nešto napraviš i uvijek je iznenađenje - danas ćeš možda kihnut i ukliještit leđa, sutra ćeš udarit malim prstom o krevet koji se “odjednom stvorio”, preksutra možda zapneš rukavom o kvaku i skoro iščupaš vlastito rame i štok.
Nosiš jastuk sa sobom na put
Tako ti je najlakše, onda znaš da ćeš se naspavat i probudit s funkcionalnim vratom.
Rani odlazak u krevet smatraš Božjim blagoslovom
Nekad je odlazak na spavanje prije 23h bila kazna - meni je danas ambicija.
Cijeli dan se osjećaš umorno
Osim kad treba zaspat, onda imaš energiju trogodišnjeg djeteta koje se upravo najelo čokolade.
Dlaka na bradi
Ona jedna. I onda jedna na obrvi koja je deblja od svih ostalih i raste brže. I onda jedna bijela koja raste iz čela. Ne treba, hvala.
Entuzijastično dogovaraš izlaske
I iskreno im se veseliš - DO dana dogovora. Na dan dogovora ti se uvijek zapravo ipak ne da, zbog čega se ljutiš i na sebe i na ljude s kojima imaš dogovor, iako oni nisu ništa krivi. Ni njima se ne da, ali bed im je otkazat na dan dogovora pa se nadaju da ćeš ti. Na kraju će vam bit baš lijepo i dogovorit ćete se da ne smije opet proć 6 mjeseci - nećete se vidjet sljedećih 8.
Odugovlačiš s godinama
Kad smo bili klinci, govorili smo “17, ali za 4 i pol mjeseca ću 18!!!” - sad imamo 35 do zadnje minute. “Tek mi je za 17 minuta baš TOČAN rođendan!”
Vikendom se budiš u 6.30 i više ne možeš zaspat
Iako se od ponedjeljka do petka ne možeš probudit u 6.30 ni na silu.
Govoriš stvari tipa “u moje vrijeme”
U moje vrijeme klinci nisu bili ovako bahati. U moje vrijeme nismo imali ovoliko igračaka, ali bili smo sretniji. U moje vrijeme smo imali samo jednu vrstu jogurta.
Hladno ti je kad vidiš tuđe “otkrivene bubrege”
Dobiješ upalu mjehura čim pogledaš grupicu srednjoškolki koje na stanici čekaju tramvaj u prekratkim jaknama. Nisu ni tvoji bubrezi bili pokriveni u tim godinama, ali u “tvoje vrijeme” je sve bilo drugačije.
Ne razumiješ riječi na internetu
“Ide gas”, “mukbang”, “GOAT”, “sksksksk”, “smh”, “pov”, “W”… popis je nepresušan, svaki dan je nova prilika da shvatiš da više ne razumiješ mlade ljude jer se odjednom za nešto što je super više ne kaže da je super nego se samo kaže “Gucci.” Glavno da sam se, kad sam imala 15, ljutila na mamu jer nije poimence znala svakog člana Backstreet boysa i praktički ju proglasila nepismenom.
Imaš dogovor s prijateljima oko riječi “meme”
Dogovor je da svatko smije izgovarat “meme” kako želi jer nema potrebe da netko govori “mim” ako mu to ne paše. Može i “mem”, može i “meme”, važno je da smo zdravi i da nas ne bole leđa.
Ne sjećaš se šta je bilo prošli tjedan
Ali zauvijek znaš da su nastavci za aorist “h, nulti, nulti, smo, ste, še” i da je površina kvadrata nad hipotenuzom pravokutnog trokuta jednaka zbroju površina kvadrata nad njegovim katetama. Također, barem jednom dnevno uđeš u prostoriju i ne da ne znaš po što si krenuo, nego ne znaš tko si.
Govoriš “s oproštenjem”
Sve ružne i/ili nepristojne stvari koje želiš reć su zapravo sasvim ok ako prije toga kažeš “s oproštenjem.” Isto vrijedi i za “ne želim da ispadne kao da tračam” prije nego što nekog istračaš.
Život ti zagorčava onaj jedan poklopac
Koji nema svoju pripadajuću plastičnu posudu. Nekoliko puta godišnje s mamom i ostalim članovima obitelji dogovoriš da će potražit jel možda kod njih, ali nikad nije. Par godina kasnije je odjednom ipak kod tebe i nitko ne zna kako. U kuhinji imaš barem jedan tuđi tanjur i znaš čiji je, ali kad ga napokon vratiš, osoba kaže da nije njen. Opet, nitko ne zna kako.
Voliš korisne poklone
Iste one zbog kojih ti je jednom davno bilo žao mame jer je dobila glineni pekač za rođendan. Gimme that. Sapuni, čarape, gelovi za tuširanje, stvari za kuhinju, sve može, uzet ću i toalet papir i sol za mašinu, samo da nije lijepo, ali beskorisno.
Vesele te mahune i kelj
I sve ostale stvari koje su u vrtiću zvučale kao kazna, a sad zvuče predivno, tipa popodnevno spavanje.
Kad otvoriš usta, ponekad izađe tvoja mama
Najčešće iste one rečenice zbog kojih se ljutiš na mamu dok ih izgovara. Navela bih nekoliko primjera, ali sasvim je jasno da se baš sad ne mogu sjetit niti jednog. Ali znam sve nastavke za pluskvamperfekt ako nekom treba.
Čvrsto vjeruješ da je vrijeme prevara
Ako je danas 2021., a 2001. je bila prije maksimalno 7-8 godina, očito je da netko laže, a taj netko nisi ti.
Dosta je bilo sad, jel da?
Je.
Srdačan pozdrav i sretna leđa svima koji slave.
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.