Kako dodatno zaraditi od svojih talenata? Raditi ono što volimo i živjeti od toga?

Ne bi li bilo divno moći samo BITI ono što zaista jesmo i raditi samo ono što VOLIMO? I tako raditi i tako živjeti od svog rada?

Ne bi li bilo divno živjeti takav život bez ikakvog moranja, život bez mukotrpnog i teškog rada, život bez odricanja…?

Ne bi li bilo divno zaboraviti što su nam govorili dok smo bili mali:

- ne živi se od crtanja/slikanja

- ne živi se od pjevanja,

- ne živi se od pisanja,

- ne živi se od plesanja,

- ne živi se od putovanja,

- ne živi se od humora,

- ne živi se od umjetnosti

- ili u modernije doba ne živi se od toga da visiš „po internetima“, igricama i društvenim mrežama…

Dakle, ne živi se od ovog živi se od onog, bla bla bla.

Moraš ovo, pa ono, pa ovo, pa ono jer takav je red, tako su svi, da bi jednog dana ako Bog da, dočekao penziju zdrav, da tada konačno možeš raditi ono što voliš i uistinu želiš.

Ili?

Postoji li ipak neki drugi način?

Kako (dodatno) zaraditi radeći ono što volimo, ono što najbolje znamo, samo bivajući ono što jesmo? Je li to zaista moguće?

Možemo li svoju strast pretvoriti u profit, možemo li svoj hobi, barem malo, odmah unovčiti pa možda i napraviti biznis od njega?

Možemo li svoje talente zapakirati u konkretne proizvode i usluge i ponuditi ih svijetu?

Bez straha, bez borbe, bez takmičenja, bez zavisti, bez uspoređivanja, samo sa željom da budemo doprinos.

Možemo li osjetiti unutarnju ispunjenost, radost i zadovoljstvo radeći ono u čemu smo autentični, u čemu smo MI MI, majstori i ono što samo teče iz nas. Ono kad imamo osjećaj da smo se izgubili u vremenu i prostoru i da postojimo samo MI SADA OVDJE i to nešto naše što volimo raditi. I na sve ostalo zaboravljamo i mi bi da to traje i traje.

Možemo li raditi ono što je nama „ma samo“ pet minuta…?

Znate onaj osjećaj kad bi to radili i da nas ne plate, ma zaboga ono što bi mi još platili nekom da radimo.

E pa možemo, to je moguće i sigurna sam da ste svi to barem jednom iskusili.

Samo ste zaboravili i idemo se sad prisjetiti.

Evo jedna priča za poticaj.

Nedavno sam vikend provela čitajući i slušajući nekoliko online edukacija, i kao i inače rezultat toga je da budem preplavljena idejama. To mi bude na neki način i blagoslov i pritisak jer bih ja sve sad odmah realizirala, ali to tako ne ide. Trebam i druge ljude i vrijeme i ostale resurse, a i više strpljenja mi ne bi škodilo u životu.

A kako se bliži kraj ove godine u malom poduzetništvu (prije mi je 90% prihoda dolazilo od evenata pa vam je sve jasno kakve godine) tu je i dodatni pritisak operativnog završetka svega.

I tako sam se doslovce nakratko zablokirala.

I baš tada mi je došao u posjet dragi prijatelj s kojim sam toliko bliska da mu mogu bez problema „kao jaka i uspješna poslovna žena“ otvoreno priznati da sam zaglavila u tom trenutku, da se ne mogu pomaknuti i da trebam pomoć.

Što je on napravio?

Samo je rekao  – daj mi olovku i papir.

Pitao me - koje sve proizvode i usluge imaš i ja sam otvorila „našu exelicu“ s 20-ak izvora prihoda i on je to sve pročitao i nakon još jednog pitanja izabrao proizvod - jednu od moje dvije najpopularnije već snimljene online edukacije za male poduzetnike.

I počeo je pisati.

Prvi papir, drugi papir, treći papir, četvrti papir, peti papir - nije zastao ni na sekundu. Bila sam fascinirana. Riječi su samo tekle i on ih je zapisivao.

Samo sam šutjela pored njega i jednostavno sam uživala u tom prizoru gledajući kako netko koristi svoj dar, jer da, naši talenti su darovi i gledajući kako se izgubi u njemu, kako stvara u tzv. flowu. Kako stvara sada i ovdje. Volim to vidjeti i kod sebe i kod svih.

Ono kad nestane vrijeme, kad nestane sve, kad postoji samo to stvaranje.

Rezultat je bio tekst prodajno-marketinškog karaktera tzv. odličan copywriting inače jedna od najcijenjenijih - čitaj najplaćenijih vještina danas – jer donosi rezultate.

Ja sam to pretipkala kad je otišao i poslala na našu mailing listu. U 48 sati na koliko smo vremenski ograničili tu ponudu rezultat je bio 50+ online edukacija prodano i odmah naplaćeno.

On ne zarađuje copywritingom. Još. Sigurna sam da će se to ubrzo promijeniti.

Prekrasno piše već dugo godina i ne zarađuje još ni pisanjem, ne direktno.

To je njemu „samo“.

A što je vaše samo i samo 5 minuta?

Što vas vaši prijatelji traže, što vas ljudi oko vas najčešće traže i pitaju?

Nemojte svoje „samo“ uzimati zdravo za gotovo.

To nešto što je vama samo 5 minuta, vjerujte netko drugi ne zna, ne može, ne želi i nikad neće naučiti. A treba mu.

Jasno i glasno recite što znate i volite raditi. Samozatajnost nije (više) ni in niti seksi. Nitko nikome ne čita misli.

Naplatite svoj rad, trud, unovčite svoje talente. Sad je idealno vrijeme – svima nam treba dodatna zarada, pa zašto to ne bi bilo na način koji ne samo volimo nego obožavamo jer smo to baš mi.

Nemojte nikad zaboraviti - vaš talent je nekom drugom možda i životna lekcija, a sigurno i rješenje problema koje ima i, najvažnije, za koje (vam) je spreman platiti.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva