Zadnji blog sam pisala o partnerskim odnosima i koliko su oni zapravo bitni jer nas hrane, ali pod uvjetnom da nisu toksični, već zdravi i ispunjujući. Kako je bilo Valentinovo, tako mi je fokus bio na partneru, no ono što smatram daleko važnijim je kako se odnosiš prema samome sebi, jer je temelj zdravog partnerskog odnosa, upravo zdrav odnos prema samome sebi.
Sigurno si čula za onu: „Ne možeš voljeti drugoga, dok ne voliš sebe“. Ovo je istina, jer kako možeš nekome dati nešto, ako to nemaš u sebi. Da nacrtam, kako nekome možeš dati jabuku, ako je ne držiš u svojoj ruci. Puno je tu samozavaravanja oko ljubavi prema sebi. Mnogi misle da ako fizički dobro izgledaš, onda se sigurno i voliš, često zaboravljajući da je fokus na vanjski izgled samo možebitna kompenzacija unutarnjeg nemira, ili ti ga bolje rečeno, neprihvaćanja. Što nužno ne znači da ako si fit, da tada sebe ne voliš.
Ljubav prema sebi se često brka s pojmovima poput samodostatnost, samoživost i sebičnost. To nije ljubav, već iluzija, jer sve što iole ima negativan predznak ili lošu vibru nikako ne može biti ljubav. Ljubav je čista, nježna, blaga. Ona se jako voli dijeliti. Ne trpi da ju se grčevito drži samo za sebe, već voli svijet osvajati.
Pa ajmo na ovih pet primjera vidjeti što to zapravo znači zdravo se voljeti:
- Postaviti granice. Kada ti šef pokuša uvaliti posao, a ti već pucaš po šavovima. Kada muž od tebe očekuje da skuhaš večeru, a ti jedva stojiš na nogama od umora. Kada ti „prijateljica“ uporno siše energiju jednim te istim pričama, bez da tebe upita „ A kako si?“ I onda te stvarno i sasluša, bez da temu opet vješto okrene na sebe.
Svaki put kada se od tebe nešto očekuje, samo zato jer bi do sada uvijek „skakala na prvu“. Svaki put kada te se podrazumijeva i shvaća zdravo za gotovo. Svaki put kada si od svojih potreba odustala, samo kako bi tuđe zadovoljila. Zato jer si možda predobra i uvijek spremna pomoći. Osvijesti – ti si za ovo podjednako odgovorna, zato jer si i dopuštala. Uvijek bila na raspolaganju. Porušenih granica, spremna za novo streljivo. Draga i brižna prema drugima, dok bi se iznutra lomila od umora. To je svaki put kada osjećaš da ti je netko sjeo na solarni pleksus, a ti ne reagiraš. Stišćeš zube, trpiš i moliš Boga da čim prije prođe, umjesto da lupiš šakom o stol i kažeš - DOSTA JE!
Ajde probaj za promjenu ne biti toliko drugima na raspolaganju. Budi samo ako to stvarno želiš i možeš. Niti slučajno, ako ti svaki djelić tvog tijela signalizira imalo drugačije. Zdravo je reći - dosta je.
- Znati kada reći - NE! Na ovo gore navedeno se savršeno nadovezuje i činjenica koliko nam je ponekad teško reći - NE. Ta dva slova, tako moćna, a izazovna. Iza kojih se skriva tvoje samopoštovanje.
Svaki put kada kažemo DA, a mislimo NE, mi zapravo izdajemo sami sebe. Prodajemo sebe za mrvu tuđe potvrde. Jer nam je u podsvijesti ugravirano da ako nekoga odbijemo, tada nas čeka cijela rafalna paljba sačinje od sukoba, svađe i na koncu odbacivanja. A znamo da je najčešći ljudski strah upravo onaj od napuštanja.
No, vjeruj mi, onaj tko te spremno odbacuje samo zato jer ti nešto ne možeš, ne želiš ili jednostavno nećeš, taj ti zasigurno nije prijatelj jer ne poštuje tvoje želje, mogućnosti i potrebe. Stoga ako i ode, ne plači, nego budi zbog toga ništa drugo nego beskrajno sretna i zahvalna.
- Biti nježna prema sebi. Ovo zvuči lako, ali je u stvarnosti teško da to nisu istine. Samokažnjavanje čuči u svima nama, a obično stupa na scenu kada smo nešto krivo napravili, svjesno ili nesvjesno pogriješili ili možda mislimo da smo mogli puno bolje. I onda evo je, stiže ona, gospođa Krivnja.
Psiholozi spominju dvije vrste krivnje. Opravdanu kada si stvarno nešto pogriješila ili nekome naudila. Onda jedino što možeš napraviti je ispričati se, stvar popraviti i to više nikada ne ponoviti. I to je to, nema potrebe da se dodatno bičuješ. Ima i ona puno češća: neopravdana. Kada sami sebi zabijamo jedinice jer mislimo da je nešto što smo nekome napravili jednako neviđenoj katastrofi, a da u stvarnosti tako uopće niti ne mora biti.
Jako je bitno ovo svjesno razlučiti, dati sve od sebe i stvar popraviti (ako smo uistinu nekome naudili) i potom sami sebi oprostiti. Ženo, imaš pravo na pogrešku. To samo znači da si čovjek, a ne stroj. To samo znači da si živa, ali ne i grešna. Biti nepogrešiva je nemoguće, a da ne kažem i krajnje dosadno. Pa tko bi mi bili bez naših mana i mušica? Bili bi sve, samo ne svoji.
- Nagraditi se / Počastiti se / Proslaviti. Kada nešto dobro napraviš, je l' se onda pošteno i počastiš? Naprimjer, danas si se ispred kolegice na poslu (č: male hodajuće aždaje) konačno zauzela za sebe. Je l' samoj sebi čestitaš? Kažeš „Ma bravo, curo, tako joj i treba!“?
Odradiš projekt do kraja i zauvijek pridobiješ klijenta, zbog kojeg si financijski mirna idućih nekoliko godina. Je l' se počastiš kolačem ili pjenušcem kojeg obožavaš? Ali bez imalo grižnje savjesti i onog glasića koji te iznutra razdire „Debela si… ne bi smjela…opet si pogriješila.“ Umjesto toga naručuješ repete i okrećeš još jednu rundu za ekipu. Zato jer znaš da apsolutno zaslužuješ proslaviti svoje uspjehe. Nemaš pojma koliko je ovo bitno. Možda zvuči blesavo, ali je tako ljekovito. Nagraditi sebe znači zdravo vrednovati sebe i dati si do znanja da si svjesna svojih kvaliteta i na njih itekako ponosna.
- Izgovarati ono što stvarno misliš i osjećaš. Ovo nam svima ponekad ide najteže. Kada ovo uspijemo to znači da smo kompletno prihvatili sebe te da se više nikome ne moramo sviđati pa shodno tome niti dodvoravati, jer smo lišeni svih onih strahova koji nas sabotiraju, a rastu na potisnutom osjećaju koji jako boli, a to je osjećaj vlastite bezvrijednosti.
Kada smo svjesni svojih kvaliteta, ali i svojih mana, te ih objeručke prihvaćamo, tek tada možemo reći da volimo sebe na zdrav način. Tada ne damo na sebe, postavljamo granice, govorimo Ne! Opraštamo si greške i slavimo svoje uspjehe.
Uzmi komad papira i napiši deset svojih kvaliteta. Vidjet ćeš da neće biti lako. Zato jer smo naučeni pod povećalom gledati svoje mane i od njih raditi slonove. Sram nas je reći da smo u nečemu dobri ili zbog nečega jedinstveni To je zabranjeno, jer su nam govorili kako nije lijepo sebe hvaliti. Ali reći ću ti, nije lijepo niti sebe kuditi, spuštati i sabotirati. Stoga osvijestimo koliko kao ljudi vrijedimo, zbog čega je i normalno da se volimo. Jer jedino tako možemo ljubav pružati, tuđe mane prihvaćati i nečije tuđe greške opraštati.
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.