“Kad planiraš rodit, šta se čeka?” - pristojno. “Kad ti planiraš skinut alge s cakline?” - nepristojno.

Dobar dan, sretna srijeda, koliko vam je na skali od 1 do #slavatebiKriste drago da Maja Šuput nije rodila u onom tjednu u kojem je AboutYou imao 50 posto popusta?

Bog nam nikad ne da više nego što možemo podnijeti, to vam želim reć.

Iako, ako ćemo sasvim iskreno - a hoćemo - ovo su imena sudaca kojima sam kupila cipele. 

Pardon, krivi overshare - ako ćemo sasvim iskreno, meni je baš drago da “ne možemo disat” od objava o Maji Šuput.

Prvo, jer zapravo možemo - klikanje na članke, za razliku od HRT pretplate i apparently glasanja za Ninu Kraljić, nije obavezno.

Drugo, jer mi je super da u moru vijesti o koroni, cjepivu o kojem najviše “znaju” oni koji kažu cijepivo, restrikcijama, kraju svijeta i ostalim glupostima imamo priču o 41-godišnjoj ženi koja je rodila. 

Em je lijepo jer je rođenje djeteta uvijek lijepo, em je inspirativno jer je svijet pun žena koje panično ulaze u loše brakove samo zato da bi “stigle” imat dijete. Ne sve, naravno, nekima se jednostavno tako potrefi, neke se samo zajebu iz ljubavi, ali broj panično sklopljenih brakova i panično napravljene djece nije zanemariv.

Kao 35-godišnja osoba koja još “nije uspjela” rodit, volim vidjet primjere iz života koji kažu “pomalo.”

Kratka pauza da pročitam poruku iz inboksa koja glasi “da, ali kad joj dijete krene u srednju, ona će imat 56” - godine su samo brojka, señora Vlasta, plus, možda će imat i 58 ako mali padne dva razreda, što se naravno neće dogodit, ali i da se dogodi, none of our business u svakom slučaju.

Divno mi je kako ljudi uvijek “brinu” o drugima tamo gdje zapravo ne treba, ali kad treba parkirat auto preko jednog mjesta a ne jednog i pol ili pomoć nekom da podigne nešto što mu je palo ili prijavit da susjed mlati susjedu ili samo pridržat vrata da osoba lakše prođe, Vlaste niotkud jer je se ne tiče.

Nego, prije nekoliko godina, dok smo još bili u starom normalnom, pisala sam kolumnu o tome zašto mi užasno ide na živce što je “kad planiraš rodit” pitanje koje se smatra normalnim, chit-chat pitanjem koje smiješ postavit bilo kojoj osobi koju sretneš, a koju smatraš “adekvatnom za rasplod” - ne znam ovo drugačije objasnit, ali mislim da je zapravo idealan opis.

Inspirirala me žena u frizerskom salonu koja je 20-godišnju frizerku (koju prvi put vidi) agresivno ispitivala kad planira dijete, a kad je mala rekla da ne zna, objasnila joj je da su djeca KRUNA života i da nema šta čekat. 

Od tad do danas sam to pitanje čula sigurno 20 puta - uvijek od usputnih ljudi kojih se to ne tiče, uvijek s velikim nerazumijevanjem oko toga zašto ih se ne tiče jer svoje pitanje ne smatraju preosobnim, nego samo kulturnim ćaskanjem. Slično kao kad ćaskaš o vremenskoj prognozi, samo s mjestimičnim jajnicima.

I svaki put mi je isto, svaki put imam potrebu osobi koja me pita “kad planiraš rodit” postavit protupitanje: “A kad se ti planiraš naručit na čišćenje kamenca?”

Naravno, to nikad ne napravim jer sam pi*ka i bojim se, plus, ne želim ispast nepristojna ako random Martini koju nisam vidjela od osnovne škole kažem da joj zadah ometa 4G signal u Valpovu - iako realno, i jedno i drugo je nepristojno, preinvazivno i neprimjereno za usputno ćaskanje ispred pekare. S tim da moji reproduktivni planovi ne zagađuju zrak u tramvaju. 

Znam da će puno ljudi reć da pretjerujem i da je samo riječ o benignom ćaskanju koje ne treba shvatit ozbiljno, ali po meni nije.

“A djeca još ništa?” je nešto što bi bilo lijepo ukinut kao chit-chat, jer to nije chit-chat.

Chit-chat je “više nema prijelaznog razdoblja”, “ujutro mi je zima, popodne mi je vruće” i “imam osjećaj da korona traje već 10 godina.”

Ispitivanje ljudi s kojima nisi blizak kad planiraju napravit dijete i zašto još nisu je stara, bapska navika iz vremena kad nije bilo pametnijeg sadržaja.

I mnogim ženama je vrlo stresna.

“Već si o ovom pisala” - jesam, ali opet ću jer iako se unatrag nekoliko godina doslovno promijenio cijeli svijet, ovo je ostalo skoro isto. A i Maja je rodila, što znači da pitanje “kad ćeš ti” klizi s jezika lakše nego ikad. 

Btw, znam da gotovo nitko nema lošu namjeru kad to pita, ali ovo je par razloga zašto je ponekad bolje ne ulazit u “kad ćeš ti?” Pogotovo kad je u pitanju osoba koju ne znaš dobro.

Možda baš pokušavam

Ovih dana, ovih tjedana, možda moj dečko/muž/rođak (ovisi za koga glasate) svaku večer pokušava ostavit trag u meni, ali to nije nešto što želim podijelit s poznanicom iz osnovne koju sam srela ispred pekare: “Evo, cervikalna sluz mi je optimalna, baš sutra mi je vrhunac ovulacije i aktivno radimo na zigoti, hvala što brinete.” Ako želiš slušat erotsku priču, downloadaj audio knjigu 50 shades of Grey, nemoj mene tražit detalje.

Možda pokušavamo već godinama

Možda se on i ja mučimo već godinama i budimo se s tim svako jutro, pa lovimo trenutke u kojima o tome ne razmišljamo, tipa na putu do pekare na kojem nakratko zaboravimo na činjenicu da nam ne ide. Možda nam u životu trebaju trenutci u kojima s drugim ljudima pričamo samo o prognozi. Vremenskoj, ne prognozi poroda.

Možda si više ne možemo priuštit da pokušavamo

Možda smo već tri puta bili na potmognutoj oplodnji, a svaka je jako skupa. Možda trenutno nemamo para za “kad će djeca?” Možda smo samo izmučeni od tolikih pokušaja i svaki put kad nam jave da nije uspjelo, izgubimo nadu da ikad hoće.

Možda imam endometriozu

Ili PCOS (ovo nije vrsta Pokemona). Ili bilo koju drugu pizdariju zbog koje mi trudnoća nije najjednostavniji zadatak. Možda “kad ćeš zatrudnit” nije isto za tebe i mene, kao što ne idemo istim putem do pekare. Nekima je to sekunda posla, neki imaju prepreke na putu. I 9 od 9 ljudi koji ih imaju ne žele o tom ćaskat s poznanicima ili nepoznanicima.

Možda nemam para

Možda nemam posao i znam da se ne bi mogla brinut o djetetu. Najveća valuta u majčinstvu je uvijek ljubav, ali i pelene, koje ipak treba kupit.

Možda imam neke druge ciljeve

Možda se želim posvetit karijeri i rodit s 40, ali o tome mi se stvarno ne da pričat s Martinom ispred pekare.

Možda sam bila trudna

Već 4 puta i niti jedno se nije zadržalo dulje od 2 mjeseca. Možda se unatoč tome i dalje nadam najboljem, a možda me i užasno strah ponovno probat.

Možda ne mogu

Možda on ne može. I znam da živimo u društvu u kojem će netko zbog toga mislit da smo manje vrijedni, što nam samo još povećava razočaranje. Možda mi se ne da Martini davat još jednu temu za sočno tračanje o tome kako sam ja JADNA JALOVA ili da mi suprug ima nezainteresiranu spermu.

Možda ne želim

Možda ne želim djecu. Pauza za Oprah i onaj fejk “WHAT???” Možda mi se jednostavno ne uklapaju u ideju o životu i neću ih, što je moje pravo. Da sam homoseksualac, neki bi mi pljeskali.

Možda ne volim djecu

Možda je ružno za reć, ali ružno je reć i “trpeza” pa neki to govore. Ima ljudi koji jednostavno ne vole djecu. Ja imam frendicu koja ne voli Božić, ni palačinke, ni onu prekrasnu smeđu rapsodiju koja se maže unutra, ljudi su svakakvi. Možda su mi djeca glupa, nezanimljiva i iritantna. 

Možda sam imala dijete

Ali se razbolilo i država nije imala za njegov lijek. Možda ga je netko pogazio na zebri. Možda ti to ne želim ispričat jer sam samo htjela kupit buhtlu s čokoladom i vratit se doma, tamo gdje je i dalje njegova soba.

Možda zavjese

Zamisli da nekom poznaniku koji onako usput malo gura nos u tvoj privatni život ponudiš previše detalja. “Htjeli bismo djecu, Martina, ali moj suprug TOLIKO voli ejakulirat u zavjesu da jednostavno nemamo kako!” Ispričavam se svojoj mami koja čita ove stvari na gnjusnoj komponenti.

Možda pokušavam posvojit

Ali ne ide, jer je dovoljno da roditelj koji ne želi/ne može brinuti o djetetu nazove jednom u 6 mjeseci i mali Marko mora ostat u domu.

Možda se bojim da ću rodit gay dijete

Koje će po defaultu biti sklono pušenju i kriminalu, kako su jedom iz udruge U ime obitelji ponudili kao argument protiv posvajanja u istospolnu obitelj. A ja stvarno ne želim da mi je dijete pušač, ili političar.

Možda se bojim da će mi dijete bit idiot

Nikad ne znaš, rodiš dijete, hraniš ga, oblačiš, a ono izraste u debila koji s frendom gurne ženu pod tramvaj “jer su mislili da je homoseksualni muškarac.” Možda se bojim donosit dijete u svijet u kojem suci takvima daju da se brane sa slobode.

Možda sam upravo trudna

Ali to još nisam rekla ni bliskim ljudima jer čekam(o), neću ni tebi, Martina.

Možda te boli briga

To je možda ono što me najviše smeta. Jer najčešće takve stvari s najvećim zanimanjem pitaju oni koji s tim nemaju nikakve veze. Tipa, žena koja se došla isfenirat. Ili random (ne)poznanica Martina ispred pekare i njena mama.

I bilo bi baš nepristojno da ih pitaš “a kakve to veze ima s tobom?!”

Ili “a kad ćeš ti ogulit alge s cakline?”

Ja bi u tom slučaju ispala luda, agresivna i neodgojena, a kad se jedna obična šetnja do pekare pretvori u papa test, to je samo “ugodno ćaskanje.” (Znam da papa test nije točna usporedba, ali vizualno dobro funkcionira).

“Kad planiraš rodit” treba uvest u bonton pod “NEMOJ ako nije nužno.”

“Kad ćeš ti zubaru” je puno korisnije pitanje, od nemjerljivo veće društvene važnosti pa svi nekako znamo da je to osobna stvar.

Hvala što ste došli na moj TED talk o chit-chatu i jajnicima, od ostalih korisnih inputa imam: Nemojte NIKAD ženi čestitat na trudnoći prije nego što vam sama kaže da je trudna. 

Previše puta se dogodilo da je odgovor “samo tjestenina.”

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva