Kad godine jesu, a kad ipak nisu samo broj? I kako postići ovo prvo?

Na zadnjem talk showu Ženska priča tema je bila „Kad su godine samo broj“, a gostovale su mi Zdenka Kovačiček, Bojana Gregorić Vejzović i Borna Kotromanić. E sada, možeš ih voljeti, diviti se njihovim uspjesima, mrzit ih iz dna duše, biti ljubomorna, zavidna ili te može za njih baš boljeti briga, ali moraš iskreno priznati da svaka od njih izgleda barem dekadu mlađe nego li što stvarno jest.

Dvije dame su u svojim početnim pedesetima, a treća je u kasnijim sedamdesetima, no svaka od njih pršti svježinom, vitalnošću i izuzetno snažnom energijom. Zdenka kad zapjeva, svojim glasom pomete sve ispred sebe, demonstrirajući stavom pjevačke dive kako se na sceni ponaša pravi uzor mlađim generacijama.

Bojana kada visoko podigne nogu u Plesu sa zvijezdam“, poput zaigrane tinejdžerice, i potom pobriše plesni podij, sve nas redom, zalijepljene za male ekrane, ostavlja bez daha, uz jedini komentar “Ma kako ona to uspijeva?“.

Borna, koja je publiku oduševila iskrenošću, britkošću i intelektom, ali i dubokim znanjem o životnim istinama,  primjer je hrabre, ali i inspirativne žene koja, unatoć strahovima s kojima se godinama suočavala kao dijete i majka, danas pomaže drugima, živeći tako svoju svrhu punim plućima.

Sve tri su uistinu posebne. Jake, snažne i najvažnije od svega - svoje. Dodatno su beskrajno zanimljive, životne i zabavne, a od fizičkog aspekta, koji je ipak tema, samo ću reći da ću mahati repićem od sriće budem li, u njihovim dekadama, izgledala i upola dobro kao one.

Svaka od njih je na talk showu s ponosom rekla koliko ima godina, ali da se tako nimalo ne osjeća. Što potvrđuje i moju tezu – da su godine ipak samo broj.

Jesi li ikad o ovome razmišljala? Kako to da neke žene izgledaju i po dvadeset godina mlađe, a druge pak i po trideset starije? Što se to potonjima dogodi? Kako to da se jedne uspješno nose s godinama, a neke treće su nevidljive da ih ni radarom ne bi primijetili?

Da se razumijemo, u ovom blogu ne propagiram vječnu mladost, besmrtnost ili vršim pritisak da bi svatko trebao izgledati kao pupoljak svibanjski. Meni je strašno zanimljiv ovaj živući fenomen, pa ću ga ovdje barem pokušati u detalje raščlaniti, ne bi li konačno došla do iole zanimljivog zaključka.

No, ono što svakako ne podnosim je riječ - PRIMJERENA. A još manje rečenicu – NE PONAŠA SE U SKLADU SA SVOJIM GODINAMA.  

Što to točno znači? Da moraš poštivati neke regule kako bi bila ukalupljena? Prihvaćena? Kako bi društvu pripadala? Zbog toga ni slučajno ne smiješ nositi minjak jer si ušla u menopauzu? Ili dekolte, iako i dalje imaš lijepe grudi? Ili nešto sasvim treće, podjednako „neprimjereno“, što žene tvoje generacije nikako ne rade? Ne rade one, ali rado bi, samo se ne usude. Jer, društvo postavlja pravila, a pravila su da se krše, barem u mom svijetu.

No, vratimo se na temu. Što to čini jednu ženu da izgleda toliko fenomenalno da se obvezno prekrižimo desnom rukom kad nam kaže svoje godine, zbunjeno ispaljujući „Ali ne bi vam dala toliko, ma nema šanse!“

ENERGIJA - ona kada uđe u prostoriju, itekako se primijeti. Ne mora biti niti lijepa, niti zgodna, ali ima ono nešto. Karizmu. Stav. To je žena koja ispuni prostor nesvakidašnjom energijom, ugodnim glasom i svakako osmijehom. Nije smrknuta, pognuta, savijena. Ona je uspravna jer je na sebe ponosna. 

PERSPEKTIVA - ne kaže se zaludu „Sve je u glavi!" Ona ne kuka, ne žali se, ne krivi cijeli svijet za svoje probleme jer ih prihvaća kao normalne životne izazove. Zna da je život EKG, pun uspona i padova i da danas jesi, a sutra možda i nisi. Ali ne gubi nadu, vjeru i vječni optimizam, baš poput djeteta. Ima te naivnosti u njoj, ali ne i lakovjernosti. Lako je je uvjeriti samo da je život u svojoj suštini lijep i da su ljudi dobri, premda je možda i sama prošla kroz pakao, o kojem zasigurno svima ne govori.

UNUTARNJE DIJETE - spomenula sam dijete, koje i dalje živi u njoj. Bolje rečeno - curicu. Svaka žena koja izgleda mlađe, u svojoj suštini, pomalo je infantilna. Ali na onaj lijep način. Što hoće reći da nije razmaženo, nezrelo derište, već je ponekad curica koja se, bez razmišljanja i kalkuliranja, prepušta spontanosti i kreativnosti. Ona se igra sa životom i ne shvaća ga preozbiljno i preosobno. Što nužno ne znači da nije odgovorna kada to treba biti i da ne zna postaviti granice. Zna, itekako. Njoj nije bitna samo njena obitelj, već i prijatelji. I to oni na istoj valnoj duljini. S kojima može, u bilo kojem trenutku, biti ono što stvarno jest. Sretna i nesretna. Tužna i bijesna. Ranjiva.

SAMONJEGA - ona brine o sebi. Zdravo se hrani, aktivna je i spava dovoljno. Što ne znači da se neće počastiti, popiti koju čašu više ili plesati do jutra. Hoće, ali ne svaki dan. Ona jako rijetko čini ono što možebitno narušava njen izgled, zdravlje ili unutarnji mir. Ima poroke, pušta ih da se ižive, a potom da se vrate tamo gdje im je mjesto, svjesna da je sastavni dio povratka u ravnotežu upravo gubitak ravnoteže. 

UŽITAK - njoj je beskrajno bitno da u životu uživa. Dobro zna koje su to stvari, situacije, ljudi koji joj pričinjavaju čisti užitak. Joga, ples, pilates ili koncerti, partiji ili pak tjedne masaže… ona se itekako, i to bez imalo krivnje i grižnje savjesti, voli počastiti jer zna da to i zaslužuje.

LJUBAV PREMA SEBI - sve ovo gore ne bi bilo moguće da ne postoji samosvijest, samopoštovanje i samopouzdanje, koje možemo prevesti kao zdravu ljubav prema sebi. Časti se povremeno, ali zna i prihvaća možebitne nuspojave. Plače koliko god treba, ali preuzima odgovornost za svoj život. Trudi se, ali ne kuka. Ona nije narcisa, ona je ruža. Slojevita i mirišljava, ali bodljikava kada to zatreba.

PRIHVAĆANJE - ovo smatram najvažnijim dijelom. Ona prihvaća prolaznost kao sastavni dio života i grčevito se ne bori estetskim zahvatima, botoksima i injekcijama ne bi li izgledala mlađe samo na trenutak, ali zasigurno starije i lošije na duže staze. Ona je mlada u svojoj lakoći postojanja i životnoj radosti, ne u ratu s prirodnim tokovima i silama.

Kada žena njeguje ovih sedam postulata ona sigurno nije stara. Imala ona pedeset, sedamdeset ili sto. Nije, jer je živa. U svakoj pori svoga bića. Stara je ona koja odustaje od sebe i prepušta se kukanju, dopuštajući da joj crnilo upravlja životom. Stara je ona koja se žali “ Ajme, što nisam…“ ili koja se kaje “Ajme, što sam...“, a ne ona koja sa sigurnošću govori „ E, pa neka sam!“

Stara je ona koja je samu sebe izdala, koja ne oprašta ni sebi ni drugima, zbog čega je frustrirana, stisnuta i čangrizava.

Stara je ona koja se zanemarila i koja sa zavišću gleda na tuđe uspjehe.

Stara je ona kojoj su tuđe potrebe na prvom mjestu i koja je stalno u ulozi žrtve. 

Stara je ona koja je bez životne energije i koja ne mari za svoj osobni užitak.

Stara je ona koja sebe ne cijeni i koja se za sebe nikada ne zauzima. 

Stara je ona koja se zaboravila i koja nije svjesna da je ključ upravo u njenim rukama.

Kod ovakvih žena godine ipak nisu samo broj. One su odraz razine svijesti koja vodi u patnju, bolest pa tako i smrt.

Jesi li stara ili mlada? Ovisit će itekako o ovim faktorima. Ne o savršenoj šminki, napumpanim usnama i isklesanom tijelu. Možeš ti imati sve to, ali opet nećeš imati ispunjenu dušu, otvoreno srce i zaigrano tijelo, što svaku ženu, koliko god ona godina imala, zasigurno pomlađuje, jer je ona, sama po sebi, ništa drugo nego li - Život.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva