Je li suludo poskupljenje svega napokon dovoljan razlog da prestanemo šutjeti?

10. listopad, 2021. sjela je plaća. Muž u žutoj kutiji u spavaćoj sobi ostavi 3000 kuna. 

On: Stavio sam novce, samo da znaš 

Ja: Ok, napravit ću popis što treba kupiti 

On: Zaokružio sam ti u katalogu sniženje za prašak 

Ja: Ok, daj pogledaj jel ima i Nutela na akciji  

20. listopad, 2021. Subota ujutro, idem po ribu, žuta kutija je prazna 

Ja: Gdje ti je novčanik? 

On: U jakni. Ideš u shopping? 

Ja: Ne, idem na plac.  

On: Pa uzmi novce iz kutije 

Ja: Prazna je 

On: Pa stavio sam prije deset dana 3000 kuna 

Ja: Znam, ali više nema 

On: Pa gdje si potrošila? 

Ja: U kasinu 

Naravno da nisam. Do kraja teksta ću vam reći gdje sam.  

*** 

Pozdrav svima, znate one dane kad je blokada uma jača od deadlinea? Svejedno u kojoj je industriji, rok za isporuku je uvijek prekratak, a uz neplanirane okolnosti može biti i prilično naporan.   

Tako sam i ja sjedila nekoliko sati ispred laptopa i smišljala temu za tekst koji će ostvariti utopijske ciljeve, biti kratak, duhovit, čitan, klikan, ciljan, smislen i aktualan. Onaj u kojem će se prepoznati žene od 30 do 50 godina koje su vjerujem i najčešća publika ovih kolumni.   

I to ne zato jer smo slične dobi i imamo u biografiji stavke muž, dijete, rastava, sastava, kredit, stres, nego nego zato što ove ispod trideset ne čitaju ništa duže od uputa za korištenje japanske maske za lice. 

I dok sam razbijala glavu što nas to tako sveopće povezuje, a nisu Netflix i virus, skužila sam da se šalica od kave koja je stajala pored laptopa ne da odlijepiti od tanjurića.  

Aleksej je dva računa iz supermarketa prije vrtića srolao u smotuljke, umočio u vodu i šećer i ugurao ih pod espresso. Na jednom je pisalo 527 kuna, na drugom 369. Ukupno je svota iznosila 896 kuna, a za nju sam kupila uobičajene stvari. 

Ulje, šećer, jaja, maslac, pesto, sir, šunka, salata, vrhnje, tjestenina, riža.  

Prašak za veš, tablete za suđe, omekšivač, Domestos, sapun, šampon. 

Marsovac uz naljepnice, ribež uz nagradne bonove. 

Većina namirnica na računu uz redovnu cijenu ima izražen i popust jer kupujem na akciji sve što mogu i stignem. 

*** 

U kaslić ispred naše zgrade simpatična starija gospođa s malom mirovinom dva puta tjedno ubaci kataloge s promo akcijama. Ponekad je u razvažanju letaka zamjeni suprug, stari obrtnik koji još uvijek u garaži zarađuje popravljajući torbe, kofere i remenje.  

Literaturu iz supermarketa najviše prelistava moj muž. Flomasterom zaokruži što nam od ponuđenog treba pa ciljano na sniženju kupujemo Lindt, borovnice, sokove, noževe, daske, salvete, čokolino i sladoled. Planskim kupovanjem mjesečno smanjimo ukupni račun za hranu i špeceraj otprilike 500 do 700 kuna, ovisno o potrebama i asortimanu. 

Stvari kupujemo po modelu 3+1 parmezan, gratis tuna u konzervi, šunka na akciji i čips u pola cijene za koji nekad trebam samo doći dan kasnije jer bude upola jeftiniji. Sezonske drangulije uzimam kad naletim, a prije nego što išta stavim u košaru razmislim mogu li negdje drugdje kupiti to isto jeftinije. Za sve dućane imam karticu za skupljanje bodova pa i one, s vremena na vrijeme, doprinesu smanjenju cijene.  

Meso nabavljam kod stalnih dobavljača. Pilići, patke, guske, junetina, teletina, govedina, za sve imamo mesara. Slaninu naručujemo iz Slavonije, pršut iz Miljavaca, ribu s Lošinja, rakove s Korčule. Povrće često uzimamo na selu, a ako nije prilika, kod nekih žena u Zagrebu na placu. Mlince mijesim sama, a torte radi sestra. Puna mi je kuća poklonjenih butelja i suhomesnatog od divljači, a sve što sam nabrojala plaćam jeftinije od ponuđenih proizvoda u dućanu. 

*** 

Vrijeme je da završim tekst i otkrijem gdje je nestalo 3000 kuna u deset dana.

A nisam kockala. 

Povijest novčanica u žutoj kutiji stara je 6 godina od početka našeg zajedničkog života i do sad je dobro funkcionirala. On novac stavi na dan kad dođe plaća i u prosjeku za 20 dana doda još tisuću. Uz organiziranu kupnju i akcijske cijene, 4000 kuna nam je manje-više dovoljno za hranu i kućne potrepštine. Vanredne aktivnosti poput ručkova u restoranima, pripremanja večera za rođendane i slične prigode plaćamo od novca izvan žute kutije. Nekad ih mjesečno ima više, nekad manje, ali važno je da za to ne uzimamo novac namijenjen kućanstvu.

Iz kutije smo čak prije dvije godine izbacili i stavku ljekarna jer nas odlazak u apoteku mjesečno košta k’o dvije nove gume za Nissana. 

Kad stažistica u bijeloj kuti naplati sirup za kašalj, probiotike, Neoangin, kapi za nos i čaj za jetru 350 kuna šutimo k’o bijednici jer zdravlje je važno. 

Kad 3000 kuna nestane za 10 dana, umjesto za 20, opet šutimo jer jesti se mora.

Na osnovne stvari za život cijene su skočile 30%. 

Plaće su ostale iste ili su nekima od početka krize i smanjene.  

Ulje je s 8 kuna stiglo na 14.

Kruh s 9 na 12.

Bezglutenski s 20 na 27.

Rukola na placu 35.

Blitva 40.

Cikla 30. Kuhana 40.

Kava u zrnu, kila 180. 

Paradajz, 250 g, 15. 

Kila, 60.

Sojino mlijeko, litra 28.

Benzin, litra 11.

Trebam li dalje? 

Ova tema koja nas sve povezuje valjda će napokon postati i dovoljno dobar razlog da prestanemo šutjeti i krenemo protestirati zbog ispravnih stvari. A ne covid potvrda.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva