Ista ispodprosječna plaća i iste bahate mušterije - ali i nedjeljom. Koliko bi vama vrijedio sat rada da ste na mjestu trgovkinje?

Probudili ste se zasigurno jedne nedjelje ujutro, s idejom da napravite bolonjez, ali s manjkom namirnica za isti. Putem do mesnice shvatili ste da morate svratiti i u Konzum jer bi bilo šteta talijanski mesni umak upropastiti s nedostatkom grana padana kojeg zasigurno nećete dobiti skrivenog u kolutu jegera, iako, svakojakog se iznenađenja nađe u izlozima živog mesa. Jedna se domaća žena tako već godinama kune da je flourescentna gumica za kosu u junetinu stigla ravno iz pogona prerađivačke industrije i ne, nikako joj nije pala s glave dok je simultano miješala saft i mahala konjskim repom s mobitelom u ruci nervozno objašnjavajući prijateljici da svakako kretenu da nogu jer nije poslao ispravnu poruku za dobro jutro koja uključuje cvjetić, smajlić, srce i novčanicu. Ovo zadnje je signal da ima dozvolu nedjelju popodne provesti u shoppingu na njegov račun. 

A malo je toga što čovjeka može razveseliti kao nedjeljna kupnja. Neki se čak sablažnjivo odriču i jutarnje mise ne bi li prije ostalih uhvatili komad playstationa na rate bez kamata minus 30 posto. I nije to samo tako s lakomislenom mlađarijom. Ugledate li kojim slučajem vremešnu gospođu kako čuči u obližnjem kafiću budite sigurni da na svom uobičajenom mjestu u klupi desno pored oltara nije zato što se bilo teško probiti kroz gomilu pobožne mase, svećenstvo se naime dobro organiziralo čak i u redarskoj službi. Čeka ta revna žena uz kavu i kiflu da se otvori trgovina mješovite robe, pa ono malo penzije što joj je krajem mjeseca ostalo potrošit će na vakumirku za suhomesnato. Kako čovjeku godine idu, sve je lakše razumjeti umirovljenike. Investicija kupnje kućanskog aparata koji će ih većinu vjerojatno nadživjeti mjeri se u svakoj kuni, stoga je teško vjerovati da će se i starijoj populaciji svidjeti aktualna predizborna kampanja vladajućih da od 52 nedjelje godišnje samo njih 14 budu radne. 

Jer upravo je omiljena nedjeljna aktivnost prosječnog Hrvata povećanje minusa na tekućem radi majice iz high street branda ili još jednog Auto Žar kamiona na baterije i daljinski upravljač kojim će trogodišnjak do kraja uništiti parket u boravku. Nedjeljni shopping popularan je konzumeristički izum osmišljen u demokratski razvijenim zemljama, a radno vrijeme 24/7 koje već desetljećima egzistira u Americi prije desetak godina u nešto se umjerenijoj formi pretočilo u Hrvatsku. No, kako to obično biva, kod nas iz inozemstva često stvari stignu u mutiranoj verziji. 

Prodavačica odjeće iz Milwaukeeja s jedva završenom večernjom školom plaću zarađuje kroz fiksni i varijabilni dio i ako nju pitate, jedva čeka da dođe vikend. Ustane ona tako već zorom, okupa se, opere zube, mušterije vole da ne daje na češnjak, u nas je to zdravlje, u Americi dobiješ otkaz kad se naždereš luka prije posla. Precizno i detaljno se našminka, obuče najbolje što ima i zaputi se u trgovinu. Voli stići ranije, ulovi bolje mjesto kraj tezge s trećim krugom sniženja, provizija će zasigurno biti veća nego na odjelu s novom kolekcijom. Prije otvaranja ponovi još jednom sama sebi sve akcije koje su tu nedjelju u tijeku, a kad zvono označi početak radnog vremena, trgovkinja u SAD-u starta bolje od Usaina Bolta. Skače, pozdravlja, tapša, bodri, guguće i salijeće, ne srami se ta mititi mušteriju gratis proizvodima uz kupljeni artikl samo da proda jer ona zna da njezina konačna plaća ovisi upravo o količini.   

Primijetili ste zasigurno da stvari u Hrvatskoj tako ne funkcioniraju. Topla dobrodošlica u dućanima ne osjeti se ni inače previše, a kamoli vikendom. Kad te prodavačica kod nas u nedjelju ujutro ponudi na blagajni zubnom pastom na akciji ili kapom za tuširanje radije bi da ti vratima pričepi prst. Taj mrki pogled bi trebalo negdje arhivirati, otisnuti ga na jumbo plakat i postaviti ga na granični prijelaz prema Sloveniji. Dolje u potpisu može stajati 

'Kranjska klobasa je pravzaprav hrvaška, jasno?'   

Nije ta mrzovolja prisutna nedjeljom samo u dućanima odjeće i namirnica, probajte primjerice doći u rasadnik u kontinentalnim krajevima. Agronom koji poslužuje zakolutat će očima čim vidi u redu prvu šušu koja bi na balkonu okrenutom na sjever posadila cherry rajčicu i obavezno maslinu. Jer, vidjela je ona u zadnjem izdanju francuskog Elle Décorationa, to je najnoviji trend u uređenju balkonskih vrtova.  

'Gospođo, maslina vam tamo neće imati dovoljno sunca i osušit će se, a paradajz neće dozrijeti. Probajte s lovor višnjom i šimširom' – obazrivo će sredovječni prodavač kojem je već pun kufer korona vrtlara što su u doba epidemije ohrabreni raznim člancima o zanimaciji u izolaciji nakupovali stotine vreća sjemena, zemlje i gnojiva i zasadili u stanu svaku površinu koja je bila veća od jednog četvornog metra.

'A ne, ne, ja vam ne volim tu priprostu živicu, voljela bih, znate, imati jedan pravi mirisni mediteranski vrt' – tvrdoglavo će ona pa teatralno izvadi iz torbice zgužvani glossy papir s fotografijom raskošnog vrta od tisuću kvadrata vjerojatno negdje s Azurne obale.  

Agronomu se iste sekunde smrači jer je ona već treća mušterija taj dan koja ne razlikuje sredstvo protiv krtica od tekućine za peronosporu niti trajnicu od zimzelena pa prvo pokuša objasniti da ta ideja funkcionira u Monzi, ali ne na desetom katu nebodera u Dugavama s pogledom na Medvednicu. 

No, pogađate, prodavač na kraju odustane, proda joj biljke koje neće dočekati srpanj i nastavi odrađivati tu prokletu radnu nedjelju koju svi volimo.

Jer sconto, saldi, rate i vikend kuponi iz ženskih magazina vrište na sve strane pa na kraju krajeva tko bi im odolio, sve te biljke, tegle, namještaj, televizori, haljine, veste i šosevi istkani od sumnjivo produciranog poliestera koji izdrže jedva tri pranja jednostavno ne možeš odoljeti kupiti. 

I zato nama, baš kao i većini zemalja svijeta trebaju otvoreni dućani nedjeljom, jer tad trošimo, dižemo BDP, povećavamo broj radnih mjesta i imamo odličan izgovor za ostaviti djecu mužu. No, hrvatskog trgovca treba platiti baš onoliko koliko nedjelja vrijedi prodavačici u Milwaukeeju i svim onima koji taj dan ne rade, a ovih se dana razmeću predizbornim obećanjima o reguliranju rada nedjeljom. Kolika je cijena? 

Pa svi zasigurno znate koje vas ushićenje ponese u petak kad sjednete u auto, krenete kući i znate da do ponedjeljka više ne idete na posao. Družite se sa svojom djecom, obitelji i prijateljima i ne trpite gomilu ljudi koju poslužujete i koja vam smije kazati što god poželi jer kupac je, dakako, uvijek u pravu. Je, šipak. Većina je bezobrazna, bahata i nervozna, a empatije prema blagajnici s otečenim nogama i načetom kičmom u onom istom Konzumu u kojem ste ujutro kupili talijanski sir s početka priče nema ni u tragovima. Ne zaboravite, ona radi za ispodprosječnu hrvatsku plaću i sumnjam da joj se na kraju mjeseca obračuna provizija koliko je taj dan prodala krafni, praška i smrznutih oslića stoga, usudila bih se kazati, da ste vi na njenom mjestu, rad vikendom bi vam vrijedio najmanje duplo zar ne? Ili možda više? Plus bonus? Svakako bi bilo dobro da tko god predlaže promjene rada nedjeljom prvo stvari iskusi na svojoj koži. Jandroković recimo krajem mjeseca može odraditi vikend smjenu u skladištu na istovaru konzervi. 

Što mislite, koliko bi sam sebi naplatio radni sat?  

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva