Imam novi dio tijela - pojas oko struka. Čak sam mu dala i ime, Mišo

Ne znam jesi li primijetila koliko je 39-a teži stiskavac? Nisi ni tamo, nisi niti ovamo. I onda napokon dođe taj Okrugli, kojeg se godinama toliko plašiš, a ti se konačno spasiš. Jer barem sada znaš gdje si. E, pa gdje si?

Ne znam je li tebi tako, ali ja nekako i dalje nadobudno mislim ili se samo uspješno samozavaravam da svi oko mene stare, a ja i dalje pupoljak. 

BORE

Naravno da imam bore. Ali su moje, tješim se, od redovnog smijanja. (Dobro, imam onu jednu duboku između obrva od pustog plakanja, ali to sada nije tema). I vide se samo kad nakon jako dobrog izlaska, koji obično završava u zoru na bureku, slučajno ćirnem sebe en face u liftu, pod onim prekrasnim neonskim svjetlom i paralelno padnem u nesvijest. Ne od cuge, već od tuge, uz blagi krik: „Pa ja sam stara baba!“ Onda samu sebe utješim da mi samo treba malo odmora i da ću opet biti - dobri, stari pupoljak. 

OPORAVAK 

A  po novom mi oporavak ne traje 24, već 72 sata. Toliko da na sastanak u ponedjeljak dođem mamurna iako je izlazak bio u petak. Što me ne sprječava da i u ovaj petak odem na sveti PPPPP (Pijemo Pivu Petkom Poslije Posla), jer mi dođe kao psihoterapija, a trostruko je jeftinije i svakako zabavnije. 

Naravno, ukoliko si udana i imaš djecu, ti svejedno ideš na PPPPP (kad to možeš) i onda redovno budeš najluđa od svih prisutnih, uz obvezno jaukanje pred zoru: „JA JOŠ NE BI DOMAAAAAAA!!!“ Al ideš, jer sve idu, samo što ja mogu spavati do podne dok tebi tvoji pilići skaču po glavi, a burek se još nije slegao u želucu. Ili možda već imaš tinejdžere koji su ugurali ključ u bravu prije tebe, ali svejedno spavaju do podne. Ali te danas nije briga. U želucu ti muka, a na licu blagi smiješak. Jer si sinoć bila živa.

SIJEDE

Imam i sijede. Koje panično prekrivam kod frizera i to tempiram štopericom - točno svaka tri tjedna. Premda su sa mnom prošle sve padove, oluje i nevere, ja ih se i dalje sramim. Jer sam sama sebi ljepša prirodna brineta. Kakva sam zadnji put bila u dvadesetima. Ali baš me briga, jer se držim one poznate dalmatinske "Bog je izmislija farbu!" (nije poznata, nego sam je upravo izmislila) uz veselu izjavu sebi u bradu: "Dok je farbe, sve su žene vječno mlade!"

KILAŽA

Ne znam kako je tebi, ali ja bi u dvadesetima u dva mjeseca izgubila 10 kila, a da ne bi trepnula. A znaš koliko sada u ovim četrdesetima izgubim u dva mjeseca? 60 dana. Imam čak i novi dio tijela - POJAS OKO STRUKA. Ali se s njim previše ne zamaram, jer znam da mi dobro dođe. Čak sam mu dala ime - MIŠO! Moj Mišo meni dođe kao multripraktik: osobni šank (i to mobilni, jer se imam gdje podbočiti i ne moram se laktarit na šanku i satima čekat džin tonik) , moj oslonac (kad god sam mrtva umorna imam se gdje za prisloniti) i pojas za spašavanje (jer u moru lijepo plutam i ne bojim se da ću potonuti).

DONJI DIO LEĐA

Bilo da cijeli dan radiš za stolom ili kopaš u polju, odjednom te sve nešto boli. A pogotovo DONJI DIO LEĐA. Pa te stručnjaci šalju na pilatese, joge ili teretane, uz obvezan komentar: „Gospođo Perinić, u vašim godinama je ključno početi vježbati, inače ćete uskoro biti Quasimodo“. I onda ja upišem sve živo i neživo, ali ubrzo shvatim kako sam apsolutna pobjednica u disciplini „IZMIŠLJANJE IZGOVORA“. Jer zna se da kada pada kiša, ne može se ići vježbati. I da, teretana je u zatvorenom. I da, imam tri minute pješice. Ali ja ne smijem van jer samo što nisu počele padati sjekire.

HRANA

Sigurno si već negdje čula da kada počneš pričati o hrani, to znači da stariš. (Je l' to znači da sam ja već bila stara u pelenama?) I po novom razmjenjuješ recepte, kuhaš, organiziraš večere  i pazi sad ovo - draga ti je juhica. (Da mi je netko prije 20 godina rekao da ću rikavati na juhu od brokule, rekla bih mu da se ode liječit.) Ali ne, po novom ti je daleko najbolji i najluđi izlazak – onaj u restoran. Jer kada ugledaš biftek kako izlazi iz kuhinje, sumanuto mašeš repićem. I taj osjećaj ti ne može priuštiti nijedan muškarac, ma bio on lijep i zgodan kao Goran Bogdan. 

I kada se uzme u obzir sve ovo gore navedeno, zaključujem da možda jesam fizički u 40-ima, ali sam još uvijek, psihički i duhovno ne u tridesetima, već u dvadesetima.  

I ne prihvaćam biti ŽENA SVOJIH GODINA.  Kako to uopće izgleda žena mojih godina? Klišejski rečeno - nesređena, zapuštena, stara? 

E pa biram – ne biti takva. Bila udana, rastavljena, singl – nemoj ni ti.

Možda imam bore, sijede i viška kila. Možda obožavam jesti juhicu, bole me leđa i za oporavak od izlaska mi treba pet dana, ali sam u srcu i dalje mlada. Možda sam prošla tešku rastavu, izgubila dijete ili sam samohrana majka, ali sam i dalje u duši zaigrana.

Jer ne kukam, ne žalim se i ne ogovaram. Ne hranim se tuđim neuspjehom. Ne zavidim i nisam ljubomorna. Mislim da samo o ovim slučajevima žena stari. Jer joj duša stari. Jer je nesretna. Razočarana. Bijesna. Ljuta. Tužna. Zato, poradi na sebi. Ili sa sobom. Raščisti. Prihvati. Oprosti. Živi. Jer sve što narušava tvoj duševni mir, nije vrijedno. Vjeruj mi.

Stoga, jesu li četrdesete nove tridesete? Moj odgovor je - nisu. Bolje su. Jer sam danas zrela žena. Sa svim borama i ožiljcima. Stabilnija od one u tridesetima i daleko pametnija od one u dvadesetima. I svakako – najbliža sebi.

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva