#GirlMath: Ako sam kupila nešto za 30 eura i to vratila, ZARADILA sam 30 eura

Koliko često razmišljate o Rimskom carstvu? 

Nisam poludila i nije mi ponestalo drugih rečenica za uvod, pitam jer je to novi trend na društvenim mrežama koji, ako još nije došao do vas, sigurno bude vrlo brzo. 

Krenulo je s jednom ženom koja je svog muža pitala koliko često razmišlja o tome, on je odgovorio “svaki dan”, a ubrzo su s istim pitanjem krenule i druge žene i zaključak je da većina muškaraca stvarno jako često razmišlja o Rimskom carstvu. 

Neki nekoliko puta tjedno, neki “samo” jednom u tjedan dana, ali rijetko se nađe neki koji kaže da o njemu ne razmišlja uopće.

Internet se pita kako je to moguće i zašto prije nismo znali za to, već se rade istraživanja, a ja imam ideju koju niste tražili, ali ćete ju, kao i uvijek, svejedno dobit. 

“Svi” muškarci jako često razmišljaju o Rimskom carstvu jer lažu. 

Kad postaviš pitanje koje počinje s “koliko često” i dodaš mu aktivnost koja zvuči pametno, pohvalno, impresivno i možda čak i malo muževno, ljudi imaju potrebu ispast pametni i impresivni - što pred drugima, što pred sobom. 

Da ih je netko pitao koliko često razmišljaju o šmrkljama - što je možda gadno, ali sigurno češća pojava od razmišljanja o Rimskom carstvu - vjerojatno bi opet frizirali brojke, ali u drugom smjeru. 

Ovo naravno ne znači da nitko nikad ne razmišlja o Rimskom carstvu, nego da možemo prestat bit šokirani i/ili fascinirani kad netko kaže da to radi svaki dan jer ljudi u većini slučajeva samo pokušavaju ispast zanimljiviji nego što jesu. 

Ako se pitate zašto sam vam opteretila dan ovakvim glupostima, odgovor je “zato što me nerviraju Tik Tok trendovi i želim vam se izjadat.”

Još jedan Tik Tok trend koji me nervira je forsiranje “old money estetike”; ne zato što je to stil koji mi se ne sviđa, nego zato što se odjednom SVI oblače kao da im roditelji imaju konje, jahte i guvernantu - najčešće isti oni koji su još prije 6 mjeseci bili Wednesday Addams, a par mjeseci ranije fluorescentni Versace. 

“Čime se ti zamaraš…” - apsolutno se slažem, ima pametnijih stvari na koje mogu trošit vrijeme, ali barem ne lažem da razmišljam o Rimskom carstvu minimalno triput tjedno. 

U moru trendova koji me nerviraju, ima još jedan koji mi je zapravo jako drag - zove se Girl math. 

Vjerojatno ste čuli za njega, ali za slučaj da niste - riječ je o trendu u kojem žene dijele simpatične laži koje si govore da bi opravdale (prekomjernu) potrošnju. 

Na primjer: Ako sam nešto kupila za 30 eura i onda to vratila, zapravo sam zaradila 30 eura. 

Ovo nije ni pametno ni matematički točno, ali je simpatično i iskreno - tko kaže da nikad u životu nije primijenio #girlmath, vjerojatno laže. 

Naravno, kako i priliči internetu, iz ovog su se trenda izrodile razne “škole misli” - s jedne strane imamo muškarce koji su #girlmath shvatili kao finalnu potvrdu da su žene glupe i nesposobne, s druge imamo žene koje su duboko uvrijeđene jer je to seksizam i promoviranje stereotipa da žene ne znaju s novcem. 

Imamo i nas koji smo negdje na sredini i koji u cijelom trendu vidimo samo dobru zajebanciju i potvrdu da smo svi povremeno kreativni kad je u pitanju opravdavanje troškova koji možda nisu bili nužni.

Ne rade to samo žene, muškarci isto imaju svoju matematiku kojom si objašnjavaju trošenje novaca, ali danas ćemo se družit uz moje najdraže #girlmath olakotne okolnosti koje mi pomažu da se ne osjećam kao govno kad nešto kupim. 

Prije nego što krenemo, jedan mali disclaimer - trošenje para koje nemaš i neodgovorno zaduživanje nisu pohvalne stvari na koje trebamo bit ponosni, a samo zato što žena povremeno koristi #girlmath logiku, ne znači da je nesposobna, financijski nepismena i glupa. Ja sam financijski odgovorna i izrazito sklona štednji, ali svejedno volim slobodu koju mi povremeno daje koncept koji stane u #girlmath. 

Without further ado, uskočite u brodske cipele i neupečatljive #oldmoney bež majice u kojima svi izgledamo kao da imamo imanje s ponijima i ukrcajte se sa mnom na #girlmath jedrilicu kojom svi tu i tamo volimo zaplovit - osim ovih par žena koje će se uvrijedit i reć da one nisu takve, što je sasvim ok.

Prvi i najvažniji Girl math princip za lakše podnošenje troškova: Ako sam kupila nešto za 50 eura i onda to ipak vratila, nisam na nuli, nego sam ZARADILA 50 eura koje sad mogu potrošit. Ako ipak potrošim 70, zapravo sam potrošila samo 20. #glupasi #nekasam

Drugo - sve što je ispod 1 euro je praktički besplatno i ne priznaje se kao trošak. 

Ako sam kupila nešto na sniženju, to ne znači da sam svejedno potrošila novac koji inače ne bi - ako je nešto na 50 posto, zaradila sam 50 posto iznosa, a tu dodatnu zaradu smijem potrošit na nešto za što bi inače trebala platit iz “svog džepa.” Iznos ušteđen na sniženju je “tuđi džep.”

Sve što je plaćeno karticom se praktički ne računa jer u novčaniku i dalje imam isti iznos kao i prije. Ako novčanik ne zna da sam nešto kupila, očito nisam.

Sve što je plaćeno kešom se ne računa jer mi je stanje na tekućem računu nepromijenjeno. Ako banka ne zna da sam nešto kupila, očito nisam.

Kad netko otkaže izlazak, zaradila sam novac koji bi potrošila da sam bila vani, što znači da si smijem nešto kupit. 

Torba koja košta 100 eura je praktički besplatna ako ju nosim 101 dan - to je 0,99 eura dnevno, a sve ispod jednog eura dnevno se ne priznaje kao konkretan trošak.

Kuglica sladoleda od 5 eura je skupa samo u domicilnoj državi, svugdje drugdje je ugodno s korisnim.

Ako kuham doma, zaradila sam novac jer ga nisam potrošila na dostavu, a mogla sam. 

Ako naručim dostavu, zaradila sam novac jer nisam potrošila namirnice koje imam u kući. 

Ako negdje idem tramvajem, zaradila sam novac jer ga nisam potrošila na Uber ili na plaćanje parkinga, a ako uz to ne kupim tramvajsku kartu, zaradila sam iznos karte PLUS iznos kazne za švercanje ako me ne ulove. To je sve novi budžet i nagrada koju smijem potrošit na bilo što.

Ako nešto košta 28 eura, to treba zaokružit na 20 eura, osim ako to kupim i odlučim vratit - u tom slučaju mi je vraćeno 30 eura. 

Ako potrošim 10 eura na lotto grebalice i osvojim 7 eura, nisam 3 eura u minusu nego 7 eura u plusu, što se zaokružuje na 10 eura. 

Haljina koju sam kupila za 30 eura zapravo ne košta 30 eura nego se od nje oduzima zbroj iznosa koje bi potrošila da umjesto nje kupim hlače i majicu. Haljina je, dakle, najčešće zapravo minimalno -20 eura.

Ako sam kupila nešto online, a toga nema u državi u kojoj živim, zaradila sam iznos koji bi mi trebao da otputujem u državu u kojoj je artikl dostupan. 

Također, stvari koje sam kupila online su trošak tog dana - kad stignu na adresu, već su besplatne. 

Besplatna poštarina je neoporezivi prihod. 

Ako ne idem u teretanu, zarađujem otprilike 3600 kuna godišnje, odnosno 480 eura, dakle 500.

Kad operem kosu doma, zaradila sam novac koji bi potrošila da sam išla frizeru - kad odem frizeru, zaradila sam novac jer nisam trošila svoj šampon i regenerator.

Kava koju pijem doma je besplatna jer mi je već u stanu, a ako to radim svaki dan umjesto da ju pijem vani za 2 eura, zaradila sam 730 eura godišnje koje smijem zaokružit na 800. 

Tuđi životni troškovi su odlična referenca za moje budžetiranje - da imam djecu, u rujnu bi im morala kupit hrpu stvari za školu, ali nemam, pa je to dodatni iznos koji smijem potrošit na sebe. 

Da živim van Zagreba i putujem u Zagreb na posao, imala bi veće troškove prijevoza, ali nemam, pa su tuđi hipotetski troškovi prijevoza moj dodatni prihod.

Kad ne kupim nešto što sam planirala, zaradila sam ekstra novac i smijem ga potrošit na bilo što.

Struja u stanu je uvijek besplatna - ako je račun već plaćen, onda je besplatna, a ako račun još nije plaćen, opet je besplatna. 

Cestarina koju platiš preko ENC-a je besplatna. 

Benzin koji je u autu je besplatan jer je već tamo.

Sve što si želim kupit, ali je preskupo, svejedno povremeno smijem kupit ako izgovorim magičnu rečenicu “ne drogiram se pa imam budžet koji ne bi imala da kupujem kokain.”

Jel glupo? Naravno da je. Jel korisno? Ne baš, ali povremeno je baš lijepo. 

Javite mi svoje #girlmath primjere kojima opravdavate stvari koje vam nisu trebale - ili mi javite koliko često razmišljate o Rimskom carstvu, može i to. 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva