Miss7 Blog 15. lipnja 2021.

Bruno Šimleša: Snovi postoje da bi se živjeli! Koliko god godina imaš...

Bruno Šimleša
Privatni album.

Imate jedan pokušaj da pogodite tko je ovaj dugokosi klinac s majicom požeškog punk benda Apatridi!

Bilo je to na maturalcu u Španjolskoj, taman prije bungee jumpinga. Nikad me do tada, ali i od tada nije bilo toliko strah. Živo se sjećam trenutka kad sam na visini od 40 metara pogledao prema dolje, a noge su mi se odsjekle. Nisam mogao disati i odlučio sam odustati od skoka. I taman prije nego što sam izustio da me spuste, odlučio sam si dati trenutak i vidjeti mogu li se ipak sabrati. Sekunde su prolazile jako polako. I gusto. Svaki je trenutak bio enormno opipljiv. Upitao sam vodiča može li me on gurnuti jer i dalje nisam vladao svojim nogama. Rekao je da ne smije, da moram sam skočiti. Opsovao sam ga, onako fino balkanski. Nije razumio ni riječ, ali je razumio energiju. Svejedno je rekao da ne smije. 

I onda se nešto prelomilo. Odlučio sam strahu pokazati srednji prst i skočio! Kao najveći kreten, skočio sam na noge, ali sam skočio. I sjećam se trenutka kada sam se našao u zraku. Te djetinje slobode i vrlo zrelog ponosa. Adrenalin je preplavio dušu i samo sam uživao u letu. Sve dok nisam postigao maksimalnu ekstenziju pa se potvrdilo zašto je glupo skočiti na noge. Ali skočio sam!

I Maja je skočila. Naravno, na glavu. Njezin je let izgledao anđeoski, a moj kao od pijanog majmuna. Ali nema veze jer taj 16-godišnji Bruno koji je slušao anarho punk, kojem je Nietzscheov Zaratustra otvorio svijet željenja vrhunaca, a Sylvia Plath svijet igranja nitima riječi, taj mali je skočio. 

Neki dan sam na Fejsu napisao da sam u to vrijeme mislio da ljudi u 40-ima već s  jednom nogom u grobu. A danas shvaćam da zapravo imam obje noge u životu. 

Jer i danas mi je taj malac u žilama. I danas želim sve. Nisam životu dao da me uljuljka, nisam si dozvolio umrijeti u rutini, nisam se ugasio. Doduše, više ne želim promijeniti čitav svijet. Sada sam zadovoljan da mijenjam sebe kada je potrebno i koliko je potrebno. Sada je cilj nadrasti sve što nije autentično. Ali u meni. Shvatio sam da se primarno trebam baviti svojim unutarnjim svijetom, a tek onda onim dijelom vanjskog svijeta na koji imam utjecaj. Ja sam najdoslovnije moguće shvatio maksimu: Misli globalno, djeluj lokalno. S tim da sam ja sam prvi lokalitet. A tek onda neposredna vanjska okolina. 

Ovih dana razmišljam o tom tragično presamopouzdanom mladcu jer slavimo 25 godina mature. Ajme, mila majko! Pa kad je prošlo 25 godina!? I ne mislim sada na to da nisam iskoristio život jer jesam. Proživio sam svašta u tih 25 godina i ne bih mijenjao ništa. Dobro, ajde, možda i bih neke veće gluposti kojima sam izdao sebe i povrijedio druge. Ali dobro je da sam najveće gluposti napravio na početku tih 25 godina... 

Ali i dalje ne vjerujem da je prošlo 25 godina. Pa kako može proći 25 godina od mature kad u svojoj glavi i dalje imam nekih 28? A znam da nisam maturirao s 3, nego sa 17 godina. I dok vrlo dobro znam tko uvijek pobijedi u ovakvim sukobima subjektivne i objektivne stvarnosti, i dalje se ne dam. Kada duša kaže da imam 28, onda imam 28. No što god rekao kalendar, taj je klinac imao bezbroj snova i bezbroj ambicija. 

I znate što je izvrsno? 

Mnoge sam i ostvario!

Postao sam stabilna osoba koja živi od svojih strasti. Imam nekoliko osoba u životu s kojima mogu biti 100 posto svoj što smatram izvanrednim bogatstvom. Ponosan sam tata, iako se malena trenutačno ljuti na mene jer sam zabranio novu aktivnost zato što je odustala od stare prije nego što je uopće zagrizla u nju. Ali uvijek prihvaćam da se sadašnja ona ljuti na mene ako to znači da će sutrašnja ona biti sretnija. Uspio sam i zbog toga što kontroliram svoj raspored, biram poslove, a još i imam vremena za svoje strasti. Da, stvarno sam sretan jer sam ostvario neke svoje snove. 

Ali znate što je još izvrsnije?

To što sam ostvario samo neke snove! A to znači da dio njih još mogu ostvariti. To znači da još ima horizonata koje treba udahnuti. Da još ima snova koji čekaju ostvarenje sudbine. I jedva čekam udahnuti i njih!
Sretno i vama u ostvarenju vaših snova. Fućkaš odgađanje, zar da!

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
 

Komentari 0