Hvaljen Isus i money, y’all.
Kako ste? Gdje ćete na more i hoćete li uopće? Koliko vam novaca ostane na računu nakon što usmjerite plaću u sve obveze?
Znam, ovo zadnje je preosobno, ne morate odgovorit točno onako kako ne morate ni na prva dva pitanja.
Ne mora ni gospodin Bartulica, njegove odgovore znamo, ili ih barem možemo pretpostavit - vjerojatno je baš dobro, na more će vjerojatno tamo gdje ima kuću, a na računu mu (i ženi mu) nakon podmirivanja obveza po kreditu, ako gledamo po imovinskoj kartici, ostane 38 eura.
Za životne troškove koji prelaze 38 eura mu, piše u novinama, pomaže mama, što je baš jako lijepo, iako možda u kontradikciji s onim idealima za koje se subotama kleči na Trgu… ali tko smo mi da se miješamo u tuđe obiteljske dogovore?
To je sad već ionako zastarjela situacija; EU zastupnici imaju plaću od oko 7 i pol tisuća eura, a kasnije i mirovinu od oko 1700 - ukratko, u nedjelju smo čovjeku omogućili da napokon stane na noge, rastereti majku i izbjegne istu onu sudbinu o kojoj pjeva Baby Lasagna.
Hvaljen Isus i money, y’all. Uvijeke.
Ne znam jeste li prije nekoliko tjedana uspjeli ulovit spektakularni HRT-ov prilog o muškarcu koji pegla. Zove se Ivan, nadimak mu je Ironman, a prilog je, osim samom činjenicom da je muško koje pegla, zaslužio i zbog toga što je optimizirao vrijeme peglanja svojim posebnim tehnikama - vjerojatno istim onim tehnikama kojima se žene prešutno služe već desetljećima, ali tko bi o njima snimio prilog? Muškarac je glava obitelji i nevjerojatno je da pegla, žena je pegla obitelji i nevjerojatno je da ima glavu - barem ako sve gledamo očima iz 19. stoljeća, a znamo već da često gledamo samo njima.
I nije tu Ivan puno kriv, super je da voli i želi peglat, ali sasvim logično i nimalo iznenađujuće, Facebook narod je podivljao zbog priloga koji glorificira muškarca zbog nečega što se u većini ženskih života smatra sasvim normalnom pojavom.
Ivan koji pegla je Ironman - genius, billionaire, philantropist, playboy; Ivana koja pegla je samo Ivana.
Ukratko, Facebook narod nije bio zadovoljan, a to se nezadovoljstvo brzo i učinkovito proširilo javnim prostorom kao goruća i neizmjerno važna tema. I neka, treba se pobunit kad nešto ne valja.
Nekoliko tjedana kasnije, kod istog tog Facebook naroda o izborima i/ili suspektnim kandidatima s još suspektnijim imovinskim karticama nisam vidjela niti jedno slovo - ispada da je Ivan koji pegla na televiziji puno veći problem od ljudi koji na televiziji peglaju cijelu državu, ali nema šanse da je tako, vjerojatno sam se samo zabunila.
Zabunila sam se vjerojatno i kad sam zapamtila da je izlaznost bila samo 21 posto - nema šanse da je tako, pa barem su Hrvati glasni i angažirani kad im se nešto ne sviđa.
Koncert Aleksandre Prijović? Glasni i angažirani.
Komentiranje outfita sa zagrebačke i splitske špice? Glasni i angažirani.
Cijena kuglice sladoleda? Glasni i angažirani.
Tuđi botoks, tuđe kile, tuđi brakovi i razvodi, tuđe vjenčanice, tuđi nožni prsti, tuđi bureci, pite i sirnice… glasni i angažirani u svako tuđe koje sretnu putem, većinom kad nije od životne važnosti, čak i kad su samo tuđe trešnje i frizure.
Ako mislite da pretjerujem jer ne vjerujete da bi se netko miješao u tuđe trešnje, rado ću vam prenijet pritužbu koju su u ponedjeljak dobile moje.
O tome zašto ljudi s poklonjenom trojkom iz engleskog na društvenim mrežama koriste engleski možemo neki drugi put, za danas će bit dovoljna informacija da se Hrvati ne ustručavaju izjasnit kad im se nešto ne sviđa.
U nedjelju ujutro sam, dan prije nego što sam kupila trešnje koje don’t look even good, primila i pritužbu za frizuru.
Eto vidite, nije da je Hrvatima strana borba protiv stvari koje im se ne dopadaju i da ne znaju bit glasni i angažirani.
Glupi su to primjeri, naravno da jesu, čak i bolno banalni, ali možda su baš zato savršeno prikladni za pitanje iz naslova na koje će se neki naljutit: Čime se bave Hrvati… i čime se ne bave?
Znam da pametni vjerojatno šute dok budale krešte oko frizura i trešanja, botoksa i bureka, ali svejedno, čak i s uključenim pametnima, izgleda da je Hrvatska najangažiranija tamo gdje ne treba bit.
Nebitne stvari koje nam nisu ni iz džepa, ni u džep… glasni i angažirani.
Važne stvari koje su iz našeg džepa u tuđi džep… hvala, ko da jesmo.
I sad je kao čudno, neprimjereno i skandalozno to što se Bartulica nakon pobjede odvezao u Ferrariju i, kako kažu, “pljunuo hrvatski narod” - a meni se čini da je baš primjereno. Primjereno je čak i to da ga je vozio čovjek osuđen za pokušaj ubojstva, zašto ne bi bilo?
Neprimjereno će postat jednom kad na afere počnemo reagirat s jednakim angažmanom s kojim se reagira na Ivana koji pegla veš, Ivanu koja pegla lice botoksom i jednu sasvim nebitnu zdjelu trešanja.
Do tad je čovjek koji kaže “radit ću za narod” pa pred tim narodom sjeda u Ferrari “s 38 eura u džepu” potpuno zaslužen prizor - i možemo mu samo čestitat na kvalitetnom peglanju.
*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.